Novosti

Intervju: Neuroendokrini tumori su poseban dijagnostički i terapijski izazov - Doc. dr. Maja Banjin

Iako otkriveni još prije više od 100 godina, zbog svojih nespecifičnosti mnogi ljekari ih i danas teško prepoznaju, naročito ako ne misle na neuroendokrine tumore (NET) Međutim, posljednje desetljeće je donijelo velike promjene u razumijevanju genetike, klasifikacije i terapijskih mogućnosti u liječenju NET-ova, o čemu smo razgovorali sa doc. dr. Majom Banjin, članom Udruženja onkologa u BiH i šefom Odjela za medicinsku onkologiju na Klinici za onkologiju UKC Sarajevo. Šta su neuroendokrini tumori (NET)? Neuroendokrini tumori (NET) su heterogena porodica epitelijalnih neoplazmi koje nastaju iz neuroendokrinih ćelija smještenih u različitim dijelovima tijela. Najčešće rastu sporo, a na površini ćelija koje ih grade se nalaze specifični somatostatinski receptori (SSP1-5). Mogu nekontrolisano otpuštati hormone i neuropeptide. Većina se javlja sporadično, mada neki nastaju u sklopu nehereditarnih genetskih sindroma kao sto je MEN1 i MEN2, Lindauove bolesti, tuberoznosklerotskog kompleksa i neurofibromatoze. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Kada su otkriveni? Još 1907. godine, doktor imenom Obendorfer je upotrijebio termin “karcinoid” za tumore koji su imali 5 karakteristika: mali tumori sa multiplim fokusima, nediferencirane ćelijske formacije, dobro definisane rubove, bez metastatskog potencijala, spororastući su i bezopasni. Od tada do danas se naravno mnogo toga izmijenilo, ali osnov je upravo taj koji je opisan još prije više od 100 godina, međutim mnogi ljekari ni danas nisu familijarni sa ovim rijetkim oboljenjem. Koje vrste NET-ova se češće javljaju? Više od 50% NET-ova su gastroenteropankreatični (GEP) neuroendokrini tumori. Nastaju iz neuroendokrinih ćelija probavnog trakta i gušterače. Za razliku od ostalih neoplazmi probavnog trakta, ovi tumori mogu uzrokovati simptome zbog prekomjerne hormonske sekrecije, prije nego zbog rasta, invazije ili lokalnih anatomskih učinaka. Neuroendokrini tumori (NET) probavnog sistema su neuroektodermalnog embrionalnog porijekla. Nastaju iz gastrointestinalne sluznice ili ćelija Langerhansovih otočića, koje i normalno posjeduju endokrinu aktivnost. Poseban su dijagnostički i terapijski izazov, jer za razliku od drugih neoplazmi probavnog sistema, klinička manifestacija je najčešće posljedica prekomjernog lučenja hormona, a ne samog tumorskog rasta.

Podržan Nacrt zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana

Nacrt zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje odobren je većinom glasova na današnjoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i upućen u javnu raspravu od 30 dana. Prije glasanja, deklarativno su bili protiv neki pojedinci, korisnici duhanskih proizvoda, poput poslanice Mire Ljubijankić, zbog toga što, kako je rekla, zakon s pravom uvažava prava na zaštitu zdravlja osobama koje ne puše, ali ne i prava ostrašćenih pušača duhana jer ne propisuje prostore u kojima je pušenje dozvoljeno. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Miri Ljubijankić je replicirao poslanik Zlatko Kravić rekavši da je i on pušač, ali da će podržati zakon jer smatra da treba da motivira korisnike duhanskih proizvoda na pokušaj odvikavanje od štetne navike. Nacrt je odobren, a Federalna vlada je zadužena da kod izrade konačnog prijedloga, uvaži primjedbe i sugestije izrečene u današnjoj parlamentarnoj raspravi. Većina primjedbi nalaže zakonodavcu da propiše prostore u kojima uživaoci duhana mogu upražnjavati njihovu naviku. Prema obrazloženju Snježane Bodnaruk iz Federalnog ministarstva zdravstva, predloženi zakon, u cilju zaštite i unapređenja zdravlja stanovništva, regulira odnosno zabranjuje upotrebu svih duhanskih proizvoda za pušenje u svim zatvorenim javnim prostorima, na javnim skupovima, radnim mjestima i u javnom prijevozu, čak i u privatnim autima ako su u njima maloljetne osobe. Za prekršioce odredbi o zabani pušenja u zatvorenom prostoru zakon predviđa novčane kazne od 100 KM fizičkim osobama, dok su pravnim osobama kazne nijansirane u rasponu od 2.000 do 5.000 KM. Predviđene su i veće kazne privatnim osobama vezano za nedozvoljenu prodaju duhanskih proizvoda i druge prekršaje u ovoj djelatnosti. Zakon regulira i prodaju, reklamiranje, pakiranje, odnos vlade s duhanskom industrijom, sadržaj duhanskih proizvoda i druge efikasne mjere za kontrolu duhana Bodnaruk je rekla da će na paklicama cigareta stajati velika kombinovana upozorenja o opasnosti duhanskog dima po ljudsko zdravlje. Nacrt zakona je usklađen s Okvirnom konvencijom o kontroli duhana, međunarodnim dokumentom koji ima supremaciju nad nacionalnim zakonodavstvom, dodala je. Ta konvencija obavezuje zemlje potpisnice na zaštitu zdravlja stanovništva od svih oblika izloženosti duhanskom dimu. Tekst je usklađen i s nizom drugih dokumenata iz ove oblasti i rađen je multisektorski, pod pokroviteljstvom Evropske komisije, kao i u suradnji s udruženjima pacijenata. Usklađen je s propisima Evropske unije, rekla je Snježana Bodnaruk.

Dr.Zijad Handžić: Šećerna bolest

Šećerna bolest (lat. Diabetes mellitus) je bolest koja nastaje kao posljedica smanjenog ili potpunog izostanka lučenja hormona inzulina koji se stvara u gušterači. Ovaj hormon je potreban za normalan proces metabolizma ugljikohidrata, a u vezi s tim povezan je  i sa metabolizmom bjelančevina i masti. Pri tome je poremećena ravnoteža i sa drugim žlijezdama organizma, odnosno endokrinim žlijezdama.To su žlijezde koje luče svoje hormone direktno u organizam, a bez dejstva tih hormona organizam ne bi mogao da funkcionira. Dnevna potreba inzulina je između 30 i 50 jedinica. Međutim, mnogim dijabetičarima je potrebno i više od 50 jedinica dnevno. UZROCI NASTANKA ŠEĆERNE BOLESTI: Naslijeđe igra jako važnu ulogu. Smatra se da 50% dijabetičara imaju u bližoj porodici nekoga ko boluje od dijabetesa. Debljina, također, ima veliki uticaj na nastanak dijabetesa. Gotovo 80% dijabetičara ima višak kilograma ili su ih imali prije otkrivene bolesti. U ostale uzročnike spadaju : poremećaj hormonalne ravnoteže psihička stanja arterioskleroza oštećenja gušterače infekcije traume itd. Dijabetes se pojavljuje češće u pubertetu, klimaksu, menopauzi, jer se u tim razdobljima života remeti hormonalna ravnoteža. SIMPTOMI I KOMPLIKACIJE U većini slučajeva teško je utvrditi kada je bolest počela, jer bolest nastaje polagano i bez uočljivih simptoma. Prvi simptomi su jaka žeđ poslije jela (polidipsia), pojačano mokrenje (poliuria), povećan apetit (polifagia) i postepeni gubitak na težini. Povećava se količina šećera u krvi a zatim i u mokraći. Obzirom da se povećava izlučivanje tečnosti dolazi do dehidratacije organizma pa sluznica usne šupljine i jezik postaju suhi, crveni, a mogu da se pojave i grčevi u nogama naročito noću. Kod žena se mogu javiti promjene na koži u genitalnoj regiji što izaziva svrbež. Bjelančevine se razgrađuju, rezerve masti se troše a to rezultira osjećajem umora i slabošću mišića. Kod težih stanja šećerne bolesti javlja se osjećaj hladnoće u tijelu, pospanost, ubrzan puls, promjene na očima (kararakta, retinopatija), promjene na probavnim organima, a u najtežim slučajevima promjrne na krvnim sudovima  naročito nogu. U takvim stanjima bolesnik se žali na hladnoću u nogama, zamor mišića pri hodanju tako da mora često da zastajkuje, a ako proces uznapreduje može da osjeća bolove u stopalima i prstima čak i u fazi mirovananja, pa i noću tokom spavanja. Sve ovo je posljedica arterioskleroze  (stvaranja naslaga na krvnim sudovima) što rezultira smanjenom cirkulacijom. U krajnjem stadiju ovih zbivanja može da dođe do gangrene (odumiranja tkiva) što zahtijeva hirurški zahvat tj. amputaciju dijela noge zahvaćenog gangrenom. U posljedice šećerne bolesti spadaju i promjene na koronarnim arterijama tj. krvnim sudovima koji snabdijevaju srčani mišić krvlju i kisikom neophodnim za normalan rad srca.Tu se može javiti suženje i začepljenje koronarnih krvnih sudova a to može izazvati srčani infarkt. Oboljenje bubrega može, također, biti komplikacija šećerne bolesti. Naročito često je u pitanuju pyelonephritis. Promjene na očima su, također, česta komplikacija šećerne bolesti. Najčešće se javlja retinopatija tj. oštećenje mrežnice oka što može da vodi slabljenju i gubitku vida. Česte su i tzv. dijabetičke neuropatije. Simptomi ovog stanja ogledaju se u vidu neodređenih bolova, grčeva, ukočenosti, svrbeža naročito na nogama. Ove neprijatnosti su češće noću i pri izlaganju hladnoći. Ako stanje napreduje mogu se javiti parestezije što se manifestira osjećajem trnjenja, bockanja, utrnulosti, mravinjanja ili bockanja. TRUDNOĆA I DIJABETES Trudnoća, uz adekvatnu primjenu inzulina, ne bi trebalo da predstavlja veliki problem. Neophodno je da se bude pod stalnim nadzorom dijabetologa, jer je utvrđeno da većina trudnica oboljelih od dijabetesa za prva tri i posljednja tri mjeseca trudnoće trebaju veću dozu inzulina, jer u prva tri mjeseca trudnoće dolazi do hormonalne neuravnoteženosti, a u posljednja tri mjeseca povećava se potreba za kalorijama. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar DIJABETES U DJEČIJOJ DOBI Dijabetes kod djece teže se dijagnosticira nego kod odraslih.To se naročito odnosi na sasvim malu djecu. Kod starije djece uočava se umor, bolovi u rukama i nogama, glavobolja, pojačana žeđ, mokrenje, gubitak na težini. Gotovo svoj djeci-dijabetičarima potreban je inzulin. ZNAČAJ DIJETE U LIJEČENJU DIJABETES Nijedan dijabetičar ne smije zanemariti dijetalnu ishranu ma u kom stadiju šećerne bolesti se nalazio, jer to spada u jedan od najvažnijih faktora liječenja ovog oboljenja. Prije svega, što se time, u nekim stadijima bolesti, može i bez lijekova regulirati normalna količina šećera u organizmu. Neophodno je da svoju tjelesnu težinu približe što je više moguće idealnoj težini koja se određuje specijalnim tablicama težine uzimajući u obzir dob, visinu i spol. Mora se voditi računa o ukupnoj kaloričnoj vrijednosti kao i o sastavu hrane. Za to služe tablice koje pokazuju koliko npr. 100 grama nekog povrća sadrži grama ugljikohidrata, bjelančevina, masti, vitamina i minerala. Uloženi trud u to izučavanje višestruko se isplati. Dnevnu količinu uzete hrane treba podijeliti u 6 dnevnih obroka kako bi se osigurao podjednak raspored kalorija i izbjeglo povišenje šećera poslije uzetog obroka. Količinu uzetih ugljikohidrata određuje težina bolesti. Ako je dijabetes blažeg oblika često se sa 100-135 grama ugljikohidrata u dijeti može postići normalizacija šećera u krvi i bez lijekova. Treba voditi računa o zastupljenosti vitamina i minerala u ishrani, jer dijabetičari trebaju nekada i veće količine nego ostale osobe koje nemaju dijabetes. Najbolje je obratiti se nutricionistima, liječnicima-specijalistima za ishranu, koji će dati najbolje savjete. Svako ko oboli od šećerne bolesti mora to shvatiti kao ozbiljno i doživotno oboljenje. Ako se bolest rano otkrije, odlascima na redovne liječničke kontrole, uzimanjem propisanih lijekova, dijetalnom ishranom može se uspješno „nositi“ sa tom bolešću. Međutim, nemarnim odnosom bolesnik se suočava sa opasnim posljedicama, jer se radi o „podmukloj“ bolesti koja bespovratno uništava vitalne organe tijela. Pri liječenju šečerne bolesti, pored liječenja lijekovima oficijelne medicine, homeopatski lijekovi su vrlo učinkoviti koji djeluju stimulirajuće na guštereču i time smanjuju potrebu za inzulinom i ne dozvoljavaju velike oscilacije hormona. Sličan učinak ima i primjena fitoterapije tj. upotreba biljnih preparata u obliku čajeva, tinktura (biljnih kapi) ili tableta. Dr. Zijad Handžić završio je 2001. godine studij klasične homeopatije pri ‘The London International Collage of Homeopathy’, a 2004. godine postdiplomski studij klasične homeopatije pri ‘Homeopaths without Borders Netherlands’. Od 2001. godine uspješno se bavi liječenjem oboljelih pomoću homeopatije. Pored homeopatije, također se bavi i liječenjem klinički ispitanim ljekovitim biljem koje je najučinkovitije za liječenje određenih bolesti.

Sopranistica Aida Čorbadžić o borbi sa rakom dojke: Uloga koju sam odlično odigrala i izašla kao pobjednica

- Prethodne tri godine bile su mi do sada najbolje jer nikada kao danas nisam bila samosvjesnija i sigurnija u sebe, nikad kao danas nisam tako čvrsto stajala iza svojih riječi. Hrabre, i priznajem, pomalo neobične i neočekivane riječi, od nekoga ko se prije tri godine suočio sa velikim izazovom - teškom bolešću od koje, prema statističkim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje u svijetu oboli oko milion, a umre blizu 380.000 žena. Ali, to je zaista tako, jer danas Aida Čorbadžić, operska pjevačica, solistica Narodnog pozorišta u Sarajevu i jedna od najboljih sopranistica u našoj zemlji, živi život u pravom smislu tih riječi. Lijepa, atraktivna, duhovita, uvijek nasmijana, pametna, odlučna, žena koja zna šta hoće... I mogli bismo tako još nabrajati, a da ne pretjeramo. Pronašli smo je u Narodnom pozorištu i "ukrali" za kratki razgovor između dvije probe. Žena božanstvenog prodornog glasa rado se prisjetila perioda kad je ustvari odlučila kako će opera biti njen životni poziv. Za sve je kaže, "kriva" "Barcelona" u izvedbi Monserrat Caballe i Freddiea Mercuryja. "Barcelona" je odredila moj pravac - Sjećam se, album na kojem je bila i ova pjesma, izašao je u oktobru 1988. godine. Do tada sam pjevala sve, a ljubav prema pjesmi, a vjerujem i glas, naslijedila sam od mame Emine. Međutim, "Barcelona" je, sada to mogu sigurno reći, odredila pravac kojim ću krenuti. Nedugo zatim upisala sam Srednju muzičku školu, opći smjer. Profesorica solo pjevanja Emilija Barath predložila mi je da upišem solistički smijer što sam i uradila. Agresija na BiH zatekla je Aidu na drugoj godini srednje muzičke škole. Sa mamom i bratom morala je u Sloveniju. Izbjeglički život nije je mogao odvojiti od muzike, pa je, prisjeća se, često u izbjegličkom centru u Novom Mestu nastupala pjevajući i sevdalinke. Poslije se kaže, preselila u Ljubljanu gdje je u srednjoj muzičkoj školi ponavljala prvi i drugi razred. - U međuvremenu sam počela pjevati u bendu "Dertum" kojeg su sačinjavale izbjeglice iz BiH i Slovenci. Svirali smo i pjevali tradicionalnu muzika BiH i Makedonije. Po prestanku rata vratili smo se u Sarajevo gdje sam kod profesora Petra Lukača, koji me je bukvalno nahranio ljubavlju prema klasičnoj muzici i operi, završila treći i četvrti razred srednje muzičke škole. Upisala sam i završila Muzičku akademiju, ali sam još kao apsolventica počela raditi u pozorištu. Sjećam se moj prvi projekt bio je "Figarov pir" 2003. godine. Pjevala sam Barbarinu, a potom sam u operi „Nabucco“ nastupila kao ispomoć u horu. Godine 2004. raspisan je konkurs za mjesto u horu. Prijavila sam se, položila audiciju i provela dvije godine u horu. U tom periodu od starijih kolega naučila sam pravila scene što bi preporučila svakom kolegi. Ubrzo sam dobila mjesto soliste, a prva uloga bila je Adele u opereti "Šišmiš". Tako je sve krenulo... Aida se potom udala i rodila dječaka. Ljubav prema muzici uspjela je prenijeti i na devetogodišnjeg Iana koji je oduševljen baletom. - Voli muziku, mislim da nije važno koji žanr, jer i ja sam na početku lutala. Sjećam se kad me Haris Pašović pozvao da radim kao glumica u dramskoj predstavi "Ruže za Anu Terezu". Kad mi je rekao kakav je repertoar imala sam pet dana da odlučim - da li sam za projekt ili nisam. Došla sam kući i preslušala sve, ali nije išlo. Kad sam mu trebala odgovoriti, noć prije "sjela sam sama sa sobom" i pokušala podijeliti argumente za i protiv. Samo jedna bila je protiv, a to su bile moje predrasude. Sama sam sebi kazala da kao umjetnik trebam imati otvorene um i srce. To je bilo fantastično iskustvo. Tek taj projekt otvorio mi je vrata, iako je u medijima bilo natpisa u stilu: "Kako je jedna Travijata to sebi mogla dopustiti?" U to vrijeme sam četiri godine zaredom pjevala Travijatu, a repertoar "Ruže za Anu Terezu" bio je lakših nota. Međutim, ja sam to gledala sam kao još jedan od mojih talenata. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Kakav divan osjećaj Godine koje su uslijedile za Aidu nisu bile nimalo lake. U junu 2013. dijagnosticiran joj je karcinom dojke. - Sjećam se bilo je to u Osijeku u Hrvatskoj na mom prvom gostovanju van granica BiH. Sasvim slučajno, jedne večeri dok sam se odmarala, u predjelu pazuha napipala sam kvržicu. Vratila sam se na dva, tri dana u Sarajevo poslovno, i otišla kod ljekara koji mi je kazao kako sam najvjerovatnije napipala žlijezdu. Nakon nekog vremena kvržica je bila veća, a ono što me je alarmiralo da odmah odem ljekaru je moj sin. Jedno predveče otišli smo na Betaniju da gledamo zalazak Sunca. Ian me zagrlio i rekao: "Gledaj mama kako lijep prizor". Pomislila sam: "Sine, ovo nam je prvi zajednički zalazak Sunca, bit će ih još puno". Odmah sutradan otišla sam ljekaru... Aidi su nakon obostrane mastektomije ugrađeni implantati, ali su ubrzo uklonjeni zbog učestalih upala. - Prošla sam kroz šest ciklusa hemoterapije, a onda sam podvrgnuta operaciji. Zbog zračenja krvna slika mi je oslabila, pa sam imala česte upale. To je bio razlog zbog kojeg sam odlučila izvaditi implantate. Sad sam kao ptičica i osjećam se fenomenalno. Imam protezu, stavim je kad nastupam, jer mi haljina tad bolje stoji. Pobijedila sam sve komplekse koje sam ranije imala, a koje nam ustvari društvo nameće. Odjednom sam ostala bez ijednog, kakav divan osjećaj. Otkriva kako joj je ipak najteže bilo nakon treće hemoterapije. - Nisam mogla hodati, do wc-a sam puzala na koljenima jer sam imala strašne bolove. Gledala sam se u ogledalu, bila sam kao voštana figura, koža je poprimila neku posebnu boju, bila sam bez kose, obrva, trepavica. Razmišljam, šta uraditi, kako dalje..., a onda kao da mi je neko šapnuo u uho-još uvijek si tu, živiš za ovaj trenutak, kosa će porasti, obrve se mogu i nacrtati... U takvoj situaciji čovjek nauči sistem ponašanja. Prvih sedam dana, nakon primljene hemoterapije, je najteže, bolovi, povraćanje, ne možeš hodati. Već druge sedmice za mene je samo nebo bila granica. U pozorištu sam nastupala kao da je sve u redu. Treće sedmice bila bi nervozna jer se bližilo vrijeme kad ponovo moram na hemoterapiju. Ali, ja sam to prihvatila - jednostavno sam i tu ulogu u svom životu odlično odigrala i izašla kao pobjednica. Zabrinjava me to što nema lijekova Hemoterapije, operacija, zračenje su iza nje. Ono što je ostalo je hormonalna terapija koju Aida prima svaka tri mjeseca na Univerzitetsko kliničkom centru u Sarajevu. - Moram reći, zabrinjava me trenutna situacija u našem zdravstvu. Prošli mjesec sam, po prvi put, nakon 2013. godine, otišla, a da nisam mogla primiti tromjesečnu terapiju jer je nije bilo. Dobila sam jednomjesečnu. Na UKCS moram ponovo 22. januara, ne znam šta me čeka. Nije lako kad preživite takva iskušenja, a onda se suočite sa situacijom da ne možete dobiti lijek koji vam je neophodan - kaže Čorbadžić koja bi hormonalnu terapiju trebala primati do 2019. godine.

U BiH od multipla skleroze godišnje oboli 98 od 100.000 osoba

Multipla skleroza je autoimuno, hronično, degenerativno progresivno oboljenje mozga i kičmene moždine koje nastaje kao interakcija genetskih i faktora okoline. U početku bolest je upalna, a kasnije neurodegenerativna. Optimalnom liječenju pristupa se u upalnoj fazi bolesti lijekovima koji modeliraju njen tok, odgađaju nova pogoršanja i umiruju imunološki sistem na način da bolest brzo ne progresira. Najnoviji podaci pokazuju kako danas u svijetu ima oko 2,3 miliona osoba sa simptomima multipla skleroze. Češća je kod žena nego kod muškaraca u omjeru 2:1, a u pojedionim zemljama čak i 3:1. Visoka stopa U Bosni i Hercegovini nema epidemioloških studija o učestalosti bolesti. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća prof. dr. Nedo Zec iznio je podatak kako na 100.000 osoba, od multiple skleroze oboli 30. Međutim, novije kliničke studije pokazuju prevalencu od 70-98/100.000 osoba, što se može okarakterizirati kao visoka stopa oboljelih. Inače, kod 70 posto pacijenata bolest počinje u dobi između 21. i 40-te godine života. Simptomi se rijetko javljaju prije 10-te i nakon 60-te godine. Prosječna dužina preživljavanja je 30 godina, što je pet do 10 godina kraće u odnosu na ostalu populaciju. Valja naglasiti kako skoro 40 posto bolesnika doživi sedmu deceniju života, ali su dvije trećine smrti direktno povezane s posljedicama bolesti. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Većina pacijenata izgubi mogućnost kretanja prije smrti Razlozi nastanka multipla skleroze su mnogobrojni, a najznačajniji su faktori okoline i nasljedna sklonost. U početku se javlja multicentrična upala mozga i kičmene moždine, destrukcija mijelina (ovojnica), oštećenje aksona (dugi produžetak nervne ćelije), gubitak oligodendrocita (potporno tkivo mozga), ali i stvaranje plakova. Nakon upalne, slijedi neurodegenerativna faza koja uzrokuje trajne neurološke posljedice. Simptomi i liječenje Simptomi su različiti jer svaka multipla skleroza ima vlastiti obrazac. Najčešći su: smanjenje oštrine vida, dvoslike, ispadi vidnog polja, promjene kolornog vida, slabiji ili gubitak vida na jednom ili oba oka, slabost ekstremiteta i subjektivne smetnje čula, poremećaji hoda, ukočenost nogu, smetnje kontrole uriniranja i stolice i seksualni poremećaji. Mogu se javiti i bolovi, neuralgije, spazam, tikovi, trnci, poteškoće s govorom, poremećaji koordinacije ravnoteže i vrtoglavica, tremor, epileptički napadi, malaksalost, umor, depresija, zaboravnost te smetnje koncentracije i pamćenja. Liječenje se provodi u tri aspekta 1. Liječenje akutne faze i pogoršanja (relapsa) bolesti tretira se visokim dozama kortikosteroida po šemi nazvanoj pulsna terapija. Akutna faza može se liječiti i tehnikom izmjene plazme krvi (plazmafereza) te intravenskom aplikacijom imunoglobulina. 2. Prevencija novih relapsa i progresije bolesti postiže se imunomodulacijom i imunosupresijom, dakle djelovanjem na patofiziološki mehanizam nastanka novih promjena u mozgu i kičmenoj moždini koji se nazivaju plakovi. Na našem tržištu prisutni su sljedeći lijekovi: interferoni beta 1a (Rebif®, Avonex®) i interferon beta 1b (Betaferon®, ), glatiramer-acetat (Copaxone®), natalizumab tysabri i fingolimod gylenia. 3. Simptomatsko liječenje: Magnetna rezonanca mozga i kičmene moždine zlatni je standard u postavljanju dijagnoze bolesti. Osim toga, za dijagnozu su važni evocirani potencijali i pregled likvora (tekućine koja oplakuje mozak i kičmenu moždinu), a koja se dobija punkcijom.

Prof. dr. Umit Goktolga i Cihan Göktaş

Vantjelesnom oplodnjom se liječi 70 do 80% svih uzroka neplodnosti Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo će refundirati sredstva za maksimalno dva pokušaja medicinski potpomognute oplodnje za jedan bračni par. Po ovoj odluci, pravo na liječenje neplodnosti imaju žene koje se liječe od neplodnosti, koje nisu rađale i žene do navršenih 37. godina života. Tim povodom razgovarali smo s prof. dr. Umit Goktolga, specijalistom ginekologije, akušerstva i neplodnosti i embriologom Cihan Göktaş iz Bahceci IVF centra u Sarajevu, čiji tim je, u posljednjih pet godina, pomogao da putem vantjelesne oplodnje na svijet dođe blizu 500 zdravo rođenih beba. Neplodnost, nemogućnost postizanja trudnoće nakon godinu dana redovnih spolnih odnosa, velik je zdravstveni problem stanovništva. Više od 17% parova ili svaki šesti par u našoj zemlji suočen je s dijagnozom neplodnosti, a prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije Bosna i Hercegovina je i jedna od šest zemalja svijeta s najnižom stopom plodnosti, koja iznosi 1,2 djeteta po ženi. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Profesore Goktola, prošle godine ste objavili naučni rad na temu “Uzroci neplodnosti u BiH”. Do kojih podataka ste došli? Analizu smo uradili na osnovu uzroka neplodnosti naših pacijenata u 2015. godini. Na žalost, rezultati pokazuju porast stope neplodnosti. Jedan od ključnih faktora neplodnosti kod čak 38,57% pacijentica su ograničene rezerve jajnih stanica. Također, učestalost uzroka steriliteta kod muškaraca i žena su u približno jednakom procentu. Najčešći uzrok ženske neplodnosti je starosna dob. Neplodnost se najčešće javlja između 36. i 39. godine života (36% pacijenatica), što je u korelaciji sa dijagnozom smanjenih rezervi jajnih stanica, kao vodeći uzrok steriliteta kod žena. Oko 22% pacijentica je preko 40 godina života. No, pozitivna stvar je što je neplodnost najčešće rezultat mnogo faktora i može se liječiti.