Savjetnik

Šta su hormoni štitnjače?

Sa  ostalim žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem, regulira funkcioniranje našeg tijela i raspodjelu energije. Štitnjača luči dva hormona: trijodtironin (T3) i tiroksin (T4) koje izlučuje  u krv. Za stvaranje hormona štitnjače nužan je jod. Nedostatak joda u organizmu dovodi do uvećanja štitnjače (gušavosti/strume). T3 i T4 su važni za uravnoteženu funkciju cijelog organizma –  dišni i krvožilni sistem, mozak, zatim djeluju na kretanje, spavanje i probavu, te rad ostalih žlijezda. Oba hormona sudjeluju u održavanju bazalnog  metabolizma stanica. Uz anamnezu i klinički pregled u dijagnostici bolesti štitnjače koriste se: TSH, ukupni i slobodni tiroksin (T4 i FT4), ukupni i slobodni trijodtironin (T3 i FT3), autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze (anti-TPO) odnosno protiv tireoglobulina (anti-Tg), antitijela na TSH receptor, ultrazvuk štitnjače uz eventualnu citološku punkciju i scintigrafija štitnjače. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Trijodtironin (T3) je najodgovorniji za učinak hormona štitnjače na ciljna tkiva, jer snažnije djeluje 4-5 puta od T4. Uglavnom se stvara izvan štitnjače (i to  u jetri) iz T4 koji služi kao prohormon, a vrlo malo unutar same štitnjače. T3 utječe na gotovo sve fizičke procese u tijelu, uključujući rast, metabolizam, tjelesnu temperaturu i otkucaje srca. Tiroksin (T4) je hormon koji se u potpunosti stvara u  štitnjači  pod utjecajem hormona TSH.  I snižene i povišene vrijednosti T4 mogu ukazivati na probleme rada štitnjače. T4 je ključan za funkcioniranje veze hipotalamus-hipofiza-štitnjača. Također, ima ulogu u regulaciji metabolizma, otkucaja srca, brzine disanja, rada simpatikusa (i brojih vitalnih funkcija), menstrualnog ciklusa kod žena, ali i brojnih drugih procesa u tijelu. Tiroid stimulirajući hormon (TSH) je hormon kojeg otpušta hipofiza. Lučenjem TSH hipofiza regulira i stimulira izlučivanje hormona štitnjače. Ako hipofiza registrira manju količinu T3 i T4 u krvi, ona će proizvesti i izlučiti u krvotok više TSH, koji će pojačano stimulirati štitnjaču na lučenje T3 i T4 hormona. Obrnuto, kod registrirane veće količine T3 i T4,  hipofiza će proizvesti i izlučiti manje TSH. Laboratorijski testovi koji se koriste u dijagnostici bolesti štitnjače mogu se podijeliti u dvije glavne skupine testova: testovi procjene funkcije štitnjače (T4, T3, FT4, FT3, TSH) testovi za otkrivanje autoimune bolesti štitnjače (anti–TPO, anti-Tg, Tg i kalcitonin) Kada su ovi hormoni povišeni, govorimo o hipertireozi (pojačanoj funkciji), a kada su sniženi o hipotireozi (smanjenoj funkciji). Niska razina TSH  u krvi govori o hipertireozi, a visoka razina o hipotireozi. Pri utvrđivanju uzroka bolesti štitnjače pozitivni testovi anti-Tg i anti-TPO ukazuju na autoimunu bolest (Thyreoiditis chronica Hashimoto ili Morbus Basedow-Graves). Određivanje tireoglobulina i kalcitonina od velikog je značaja za dijagnostiku i praćenje operiranih karcinoma štitnjače. Povišen Tg ukazuje na prisustvo metastaza ili povratak bolesti (palilarni ili folikularni karcinom), a povišen  kalcitonin na metastaze ili povratak medularnog karcinoma.

Dr. Evelina Čehajić na temu: Dohrana beba

 Dr. Evelina Čehajić, Specijalista pedijatar, Opća pedijatrija - Pedijatrija Suncokret  Dojenje predstavlja najbolji  izvor hrane za dojenče i potrebno ga je poduprijeti  svim mogućim sredstvima. Ponekad je teško odrediti da li majka ima dovoljno mlijeka, jer samo plač djeteta ne znači da je gladno. Majke često dovode u pitanje kvalitet vlastitog mlijeka zbog  promjene njegove gustine i boje koja nastaje „dozrijevanjem“ mlijeka. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Test flašicom nakon podoja  također  nije mjerodavan, jer  nakon  podoja i dijete koje je dovoljno nahranjeno može popiti 30- ak ml vode ili adaptiranog mlijeka. Ponekad se pristupa metodi  vaganja prije i poslije dojenja, gdje razlika prestavlja popijeno mlijeko. Ovo vaganje svakog obroka, tokom nekoliko dana može djelovati stresno na majku, a ne mora biti ni potpuno precizno tako da nije metoda za svaku situaciju. Dijete bi u 24 sata trebalo popiti oko 150 g na 1 kg težine. Broj stolica se ne može uzeti kao pokazatelj , jer dojeno dijete može imati stolicu poslije svakog dojenja ili jednu stolicu u sedam dana. Zelena stolica, koja se nekad nazivala „stolica gladi “ također nije pokazatelj, jer se ova boja stolice javlja usljed oksidacije. Promatranje djeteta tokom nekoliko dana, praćenje općeg  stanja, aktivnosti djeteta, broja  pomokrenih pelena  gdje je minimum 5-6 sa svijetlim urinom, prirast težine u toku nekoliko dana nam daju bolji uvid u stvarno stanje. Tokom prva 3 mjeseca života dijete bi trebalo da dobija na težini oko 175 g na tjedan, odnosno 750 g mjesečno. Prirast na težini manji od 120 g treba biti razlog da se pozabavimo problemom nenapredovanja na težini. U drugom trimestru dijete dobija manje na težini oko 150 g tjedno, odnosno 600 g mjesečno, u trećem trimestru  oko 450 g mjesečno, a krajem prve godine života oko 300 g mjesečno. Ukoliko ustanovimo da dijete ne napreduje na težini potrebno je analizirati način hranjenja djeteta. Razmatramo broj podoja, dužinu trajanja podoja, tehniku dojenja, dojenje iz jedne ili obje dojke u jednom obroku, izdajanje tzv. zadnjeg masnog, kaloričnog mlijeka. Potrebno je obratiti pažnju i na eventualno bljuckanje ili povraćanje kojim se gube dragocijene kalorije. Dalje je potrebno razmotriti cjelokupnu situaciju i okruženje u kojem majka i dijete borave. Poznato je da refleks otpuštanja mlijeka stimulira sisanje djeteta, posebno u noćnim satima, podražavanje bradavica, dječiji plač, odnosno blizina djeteta, samopouzdanje, psihička stabilnost, toplina, orgazam. Refleks otpuštanja mlijeka koče strah, umor, stres, iscrpljenost, hladnoća, bol, pušenje, alkohol. Analizom ove situacije pokušavamo otkloniti otežavajuće faktore dojenja. Povećavamo broj podoja na 10-12 dnevno, odnosno dojenje svaka 2 sata. Za stimulaciju dojenja povećava se unos tečnosti do 3 litra dnevno. Na tržištu se nalaze i biljni preparati za stimulaciju laktacije npr Fitolat koji sadži ekstrakt hmeja, komorača, piskavice i verbene. Ukoliko ustanovimo da dijete ne napreduje na težini i da ne možemo povećati unos mlijeka dojenjem moramo izabrati način dohrane. Kod djece do 6 mjeseci dohrana je isključivo mliječna. Koristimo adaptirano mlijeko adekvatno uzrastu. Kako i koliko  dohranjivati dijete? Često se prakticira  nakon dojenja dopuniti obrok sa onoliko mlijeka koliko dijete popije. Iz iskustva preporučujem odvojiti dojenje od obroka adaptiranim mlijekom iz sljedećih razloga: Tehnika dojenja je drugačija od tehnike pijenja iz flašice. Kada neposredno nakon dojenja ponudite mlijeko iz flašice dijete pije brže, guta više zraka, zagrcnjuje se. Rupica na flašici treba biti što manja. Progutani zrak povećava problem sa meteorizmom i grčevima. Majčino mlijeko i kravlje mlijeko imaju različitu brzinu varenja, pomiješani u želucu također mogu  pojačati nadimanje. Nakon dovoljnog dojenja dijete često zaspi . U slučaju dohrane morate pripremiti adaptirano mlijeko čime prekidate obrok i uspavljivanje djeteta ili trebate pomoć druge osobe. Ako date adaptiranio mlijeko u jednom obroku za sljedeći ima više vremena da mlijeko nadođe i da bude dovoljno za taj obrok. Intervali između obroka ne moraju biti isti. Ukoliko dobro isplanirate raspored  hranjenja možete noću dojiti što je jednostavnije, ugodnije i stimulira produkciju mlijeka. Broj obroka adaptiranog mlijeka može se prilagoditi aktuelnoj potrebi djeteta. U periodu kada  ne dojite neko drugi se može brinuti o djetetu. Tako dobijate nekoliko sati za druge aktivnosti van kuće ili za odmor. Ukoliko se radi o djetetu starijem od 6 mjeseci treba nastaviti dojiti a dohrana može biti nemliječna u obliku voćnih, povrtno – mesnih obroka, te žitnih kašica pripremanih sa adaptiranim mlijekom. Ukoliko je količina mlijeka koje majka može ponuditi dojenjem zaista mala treba dati i 1-2 obroka adaptiranog mlijeka a dojenje se obično ostavlja ujutro i naveče.

Dječija koža posebno osjetljiva: Štitimo li djecu od sunca i insekata na pravi način?

Ljeto je stiglo i potrebno je i osjetljivu dječiju kožu zaštititi od sunca. Postoje dokazi da izlaganje suncu u ranoj dobi povećava opasnost od nastanka raka kože u kasnijim godinama. Pored sunca, djecu je potrebno zaštititi i od ujeda komaraca. Dječija koža dosta je propustljivija od kože odraslih, što znači da brže upija štetne hemikalije iz sredstava koji se nanose kako bi se zaštitilo od sunca i insekata, njihovi nezreli organizmi se teže bore sa unesenim otrovima, a ono što ostaje na koži ne pruža nikakvu zaštitu. Ukoliko se odlučite za kremu za sunčanje, pobrinite se da je faktor zaštite od UV zračenja 30 ili više, i da je vodootporna.Za djecu od dvije do 12 godina, potražite kremu koja sadrži cink ili titanijum, obzirom da kod ostalih hemikalija ne postoji dokaz kako utiču na dječiju kožu.Zaštitne kreme od sunca u spreju nisu testirane, a i postoji mogućnost da dijete udahne sprej.Kada su mala djeca u pitanju, najbolja zaštita od sunca jeste hlad i tanka odjeća koja bi spriječila izlaganje kože insektima, kao i postavljanje mreža na prozore.Direktno izlaganje ljetnom suncu, naročito na moru i bazenu, nikako se ne preporučuju djeci mlađoj od šest mjeseci. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Potrebno je također obratiti pažnju da dijete unosi dovoljno tekućine, jer postoji veliki rizik od dehidracije. Kada su u pitanju sprejevi koji štite od komaraca, zaista ne postoji nijedan koji je siguran za djecu, a ukoliko se ipak odlučite, pazite da sprej ne dođe u dodir sa djetetovim licem, te da se ne zadržava predugo na koži.Pedijatri naročito ne preporučuju kombinovanje kreme za zaštitu od sunca sa sprejem protiv insekata.Koža je najveći ljudski organ, a naročito je osjetljiva kod male djece. Dakle čuvajte djecu koliko je to moguće u hladu, u pogodnoj odjeći, zaštitite mu glavu šeširićem, a u kasnijoj dobi obratite pažnju i na zaštitu očiju od sunca.  

Dr. Evelina Čehajić na temu: Alergije

Dr. Evelina Čehajić, Specijalista pedijatar, Opća pedijatrija - Pedijatrija Suncokret  Šta je alergija? Alergija je neprimjerena reakcija ljudskog organizma na materije iz okoline npr. polen, prašina, grinje, hemikalije, kozmetika, hrana. Alergija nastaje zbog pogrešne reakcije imunog sistema u ponavljanom kontaktu sa nekim alergenom. Atopija je genetska predispozicija za ovakvu reakciju, a alergija se manifestira u obliku rinitisa, konjunktivitisa, egzema, astme, urtikarije i dr. Simptomi Najčešći simptomi alergije su začepljen nos, kihanje, kašalj, otežano disanje, otok i svrbež oka, suzenje, osipi na koži, glavobolja, proljev, povraćanje, bolovi u stomaku, poremećaj opšteg stanja. Kod teških alergijskih reakcija nastupa anafilakticki šok koji može završiti i smrtno. Dijagnostika Anamnestički podaci o kontaktu sa alergenima i tipu reakcije odnosno simptomima su početak dijagnostike. Kožni PRICK testovi predstavljaju dalji korak. Utvrđivanje ukupnih i specifičnih IgE (Imunoglubulina) iz krvi omogućava dijagnozu i praćenje dinaminke alergije u korelaciji sa kliničkim manifestacijama. Prevencija Najbolja prevencija je izbjegavanje poznatih alergena. Izbjegavanje boravka u prirodi u vrijeme cvjetanja kod alergija na polen, izbjegavanje kontakta sa životinjama kod alergije na pojedine životinje, prilagođavanje uređenja stana kod alergije na prašinu i grinje, izbjegavanje hrane na koju postoji alergija, izbjegavanje neodgovarajuće kozmetike i sl. Terapija U terapiji se koriste razne vrste medikamenata ovisno o simptomima, za lokalnu i peroralnu primjenu. Lijekovi su uglavnom iz skupine antihistaminika, antileukotrijena i kortikosteroida. Alergija problem savremenog društva Danas djeca dolaze u kontakt sa mnogo većim brojem alergena zbog konzumiranja različitih industrijskih proizvoda, dostupnosti hrane iz dalekih krajeva svijeta, korištenja brojnih kozmetičkih preparata, deterdženata, zbog neracionalne upotrebe lijekova prvenstveno antibiotika, zbog zagađenja sredine itd. Smatra se da 10-20 % djece ima neke manifestacije alergije. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Alergijski rinitis (cjelogodišnji i sezonski) Cjelogodišnji alergijski rinitis često je uzrokovan alergenima iz stana. Tu spada kućna prašina, grinje, zatim alergeni kućnih ljubimaca, među kojima je najintenzivniji alergen mačke. Simptomi Najčešći simptom je otok sluznice nosa sa osjećajem začepljenosti, prisustvom sekreta različitog karaktera, kihanje i kašalj. Može biti praćeno i suzenjem i svrbežom oka. Kod alergije na kućnu prašinu simptomi se pogoršavaju početkom sezone grijanja, dužim boravkom u zatvorenim prostorijama, pri usisavanju , velikom sezonskom pospremanju. Problem je dugoročan te iscrpljuje pacijenta remeteći svakodnevne aktivnosti i san. Sezonski alergijski rinitis se često javlja zbog alergije na polen, vezan je za sezonu cvjetanja pojedinih biljaka : stabla-proljeće; trave-ljeto; korov i ambrozija – kraj ljeta i jesen. Alergijski rinitis češće pogađa dječake nego djevojčice, incidenca raste nakon 5. godine života. Prema statistikama djeca rođena na proljeće češće pate od sezonskog alergijskog rinitisa. Alergija na životinje Ljudi koji u stanovima imaju kućne ljubimce imaju veći rizik od razvoja alergije na životinje. Alergeni životinja su bjelančevine iz mokraće, sline, proizvoda lojnih žlijezda, te ljuskice kože  koje se nakupljaju na dlaci i perju životinje. Kretanjem životinje po stanu alergeni dospijevaju na namještaj, prostirke, odjeću i vazduh. Udisanjem ovih mikročestica dolazi do alergizacije i reakcija prvenstveno vezanih za respiratorni sistem. Najagresivniji alergen su proteini mačke, zatim psa, ali i drugih životinja ptica, hrčka, zečeva i dr. I ribice mogu biti problem. Manji broj ljudi je alergičan na hranu za ribice. U stanu gdje živi alergičar nema mjesta za životinje. Ako ste kupili životinju a tek onda saznali da je neko alergičan na nju, najbolje je da je nekome poklonite. Ponekad je teško rastati se od mace ili psa.  Ako se odlučite zadržati životinju preuzimate rizik od dugotrajnog pogoršanja zdravstvenog stanja i akutnih napada oteženog disanja što može izgledati vrlo dramatično. Životinja bi se trebala kupati bar dva puta sedmično da se dlaka očisti od alergena, a kupanje ne provodi alergičar. Ograničite prostor kojem životinja ima pristup, ne u sobi gde dijete spava. Alergeni životinja mogu biti tako agresivni da i kontakt sa predmetima na kojima se nalaze može izazivati reakciju osjetljive osobe. Npr. osoba koja ima mačku na svojoj odjeći može donijeti alergene. Pazite na susjede sa životinjama. Istresanje deka i prostirki donosi alergene kroz vaš prozor. Alergija nije jedino što vam prijeti od životinje. Redovni veterinarski pregledi, vakcinacija i sredstva za parazite su obaveza svakog roditelja koji obraduje dijete kućnim ljubimcem. Alergija na grinje Svakodnevno se sa površine kože ljušte odumrle ćelije . Tokom spavanja u posteljinu , jastuke, pokrivace i dušeke dospijevaju nove količine ovog materijala ,koji predstavlja glavnu hranu za grinje. Ovim mikroorganizmima godi vlažna i topla sredina ,te je krevet idealno mjesto za njihov razvoj. U prosječnom dušeku se nalazi 20-40 ug ili 15000 grinja na 1 g prašine. Alergizaciju može izazvati  količina 0.5-2 ug/g. U kućnoj prašini u kauču, ćilimima, zavjesama , plišanim igračkama , vazduhu također se mogu naći grinje. Alergija na grinje manifestira se kao cjelogodišnji rinitis, astma ili atopijski dermatitis. Alergeni grinja, prvenstveno feces dospijevaju u disajne puteve raspršivanjem u zraku. Kako se boriti protiv grinja? Smanjite tekstilne materijale u stanu. Ako je dijete alergično na grinje u prostorijama gdje boravi bi trebalo ukloniti ćilime, zavjese, deke, prekrivače. Idealne su garniture za sjedenje od kože , podovi od drveta i laminata koji se mogu brisati vlažnom krpom. Tektilne prostirke bi se trebale prati najmanje svakih 15 dana, jer je to vrijeme za koje se grinje ponovo namnože. Najvažnija je prilagodba kreveta Grinje se razmnožavaju u svim materijalima perju, vuni i nešto manje u sintetičkim. Pranjem na 60 stepeni grinje odumiru a njihovi alergeni – feces se ispiru. Izlaganjem suncu 3 do 5 sati također se dio grinja uništava, ali je poslije toga potrebno i intenzivno usisavanje. Najefikasnija metoda borbe protiv grinja je primjena barijernih posteljina npr. PRISTINE koje se navlače na dušeke, jastuke i deke. Ove posteljine imaju vrlo sitne pore koje ne dopuštaju prolazak ljuspica kože i dopuštaju strujanje zraka. Na taj način tokom 5-6 mjeseci i stari dušeci ostaju bez grinja. Posteljina se pere svakih 6 mjeseci. Na nju se navlači obična pamučna posteljina koja se mijenja sedmično. Plišane igračke se povremeno mogu stavljati u zamrzivač čime se grinje ubijaju, ali poslije je potrebno igračke i oprati da bi se alergen isprao. Postoje i sprejevi sa akaricidnim sredstvima kojima se mogu našpricati površine u stanu , te akaricidna sredstava za pranje tekstilnih materijala. Usisavanje bi trebalo biti kvalitetnim usisivacima sa HEPA i vodenim filterima koji ne vraćaju prašinu nazad u prostoriju. Tokom usisavanja alergično dijete ne treba boraviti u prostoriji. Nakon usisavanja prostoriju zračiti 20 min. Smanjite vlažnost u prostorijama prirodnim vjetranjem a u zimskim mjesecima korištenjem odvlaživača zraka. Kućni ljubimci ne spadaju u domaćinstvo alergičnog djeteta. Izbjegavajte pušenje, duhanski dim je iritans koji povećava reaktibilnost alergičara na sve druge inhalacione alergene. Grinje ne žive na nadmorskoj visini iznad 1300 m, duži boravak na planini može pomoći. Alergija na hranu Alergija na hranu se najčešće razvija do 6. godine života, ali se može pojaviti bilo kada. Neke vrste alergije, prvenstveno na jaja i kravlje mlijeko mogu nestati tokom nekoliko godina. Intenzitet alergijske reakcije zavisi od količine unesenog alergena, ali i o kombinaciji sa nekom drugom namirnicom. Vrlo često se javlja alergijska reakcija na boje i aditive koji se dodaju tvornički proizvedenoj hrani. Najčešći alergeni Najčešci alergeni u dječijem uzrastu su: kravlje mlijeko, jaje, kikiriki, lješnik, orah, riba. Alergija na kravlje mlijeko  kod djece govori o riziku za druge alergijske reakcije. Simptomi Najčešći simptomi alergije na hranu su: na koži otok, osip i svrbež na probavnom sistemu osjećaj paljenja, crvenilo i otok usta, povraćanje, bolovi u stomaku, proljev, sluz i krv u stolici na disajnom sistemu  kašalj i otežano disanje Prevencija Dojenje je najboja prevencija alergije na kravlje mlijeko i druge alergene iz hrane. Dijete bi trebalo biti u potpunosti dojeno do 6 mjeseci starosti. Uvođenje nemliječnih namirnica se pocinje sa 6 mjeseci vrlo oprezno pojedinačnim namirnicama.  I isključivo dojeno dijete može razviti alergiju na kravlje mlijeko, jer proteini kravljeg mlijeka koje pije majka mogu u manjim količinama biti prisutni i u majčinom mlijeku. Ponekad je potrebno i majku dojilju staviti na bezmliječnu dijetu. U drugoj polovici prve godine života postepeno uvodimo voće, povrće, meso, pšenicne proizvode od 7.mjeseca. Bjelance, med, ribu i citruse izbjegavamo do godinu dana. Industrijski proizvodi tipa gotovih jela i supa iz kesice ne spadaju u dječiji jelovnik do 3 godine starosti. Alergija na insekte Alergija na ubod pčele, ose i stršljena može biti smrtno opasna Ubod insekta izaziva lokalnu reakciju sa pojavom papulice, crvenila i svrbeža. Spontano prolazi za nekoliko dana. Kod osoba alergičnih na ubode javlja se intenzivnija lokalna reakcija sa otokom, crvenilom i bolom. Ova reakcija je česta kod uboda komarca. Lokalna terapija ledom, fenistil gelom obično je dovoljna. Kod većih reakcija preporučuje se i peroralno davanje antihistaminika. Ubod pčele, ose i stršljena može pretstavljati mnogo veći problem. Reakcije mogu biti opšte ili sistemske do razvoja anafilaktickog šoka. Osim otoka, crvenila i koprivnjače u blizini uboda može se javiti i bljedilo, proljev, povraćanje, curenje nosa, otežano disanje, otoci na udaljenim dijelovima tijela sa padom pritiska i znacima šoka do poremećaja svijesti. Reakcija ima dramatičan i brz tok, a od brzine pružanja hitne medicinske pomoći zavisi ishod. Pri boravku u prirodi poseban oprez je potreban kod konzumacije slatkosti, voća i sokova jer to privlači insekte . Ubodi u području lica, usta i jezika su mnogo opasniji nego na drugim dijelovima tijela.Ne hodajte bosi, ne stavljajte parfeme koji privlace insekte. Šarena odjeća u cvijetnim bojama je takoder izazov za pčelu i osu. Koristite repelente za zaštitu od komaraca i drugih insekata. Osobe koje znaju da su alergične na ubode pčele, ose i stršljena bi trebale imati autoinjektor sa adrenalinom – Epipen, koji do dolaska ljekaru može spasiti život. Alergija na kravlje mlijeko Alergija na kravlje mlijeko je jedna od najčešćih alergija na hranu kod dojenčadi i male djece. Prema nekim istraživanjima 2-5 % djece u dobi do 3 godine ima simptome ovealergije ili u laboratorijskim nalazima pokazuje senzibilizaciju na kravlje mlijeko bez kliničkih manifestacija. Ovaj tip alergije masovnije se pojavljuje u 20. stoljeću sa promjenom ishrane dojenčadi, uvođenjem kravljeg mlijeka i adaptiranog kravljeg mlijeka u njihovu ishranu. Napuštanjem tradicije dojenja, promjenom stila života, zapošljavanjem majki, povećava se broj djece koja u prvih 6 mjeseci života bivaju izložena bjelančevinama kravljeg mlijeka, kao veoma potentnom alergenu. Sa ponudom različitih vrsta adaptiranog mlijeka danas je apsurdno angažirati dojilju. Za mlađe generacije braća po mlijeku predstavljaju davno zaboravljeni arhaizam, a možda bi za neku djecu upravo to bilo pravo rješenje. Kravlje mlijeko sadrži tri puta više bjelančevina od humanog mlijeka Također je različit odnos kazeina i sirutke. U razvoju alergije ključnu ulogu imaju bjelančevine, dok kod nepodnošljivosti mlijeka tzv. intolerancije problem je u neadekvatnom varenju mliječnog šećera laktoze. Bjelančevine mlijeka koje najčešće izazivaju alergijsku reakciju su kazein, zatim betalaktoglobulin iz sirutke, te rijetko serumski goveđi albumin kojeg u malim količinama ima u mlijeku i odgovoran je za eventualnu istovremenu alergiju na goveđe meso. Testovima iz krvi je moguće razlikovati alergiju na kazein i laktoglobulin, a to ima prognostički značaj. Naime zbog strukture molekule kazeina alergija na kazein često je cjeloživotna, dok alergija na laktoglobulin sazrijevanjem funkcije varenja digestivnog trakta obično nestaje od 3. do 5. godine života. Molekule betalaktoglobulina su tako male da iz kravljeg mlijeka koje pije majka mogu preći u vlastito mlijeko i tako senzibilizirati dojeno dijete. U grupi isključivo dojene djece ovaj tip alergije se razvija kod 0.5 % djece. Na sličan način bjelančevine jajeta, oraha, kikirikija i lješnika mogu senzibilizirati dojeno dijete i izazvati npr. simptome egzema. Za alergijske reakcije je karakteristično da se razvijaju pri ponovljenom kontaktu sa alergenom. Naime za reakciju je potrebno da se organizam već upoznao sa molekulom bjelančevine. Kako onda objasniti alergijske reakcije pri prvoj konzumaciji neke hrane? Ponekad je dovoljna senzibilizacija preko majčinog mlijeka, a pri prvom „ stvarnom“ konzumiranju kravljeg mlijeka ili neke druge namirnice javlja se reakcija. Molekule alergena su vrlo složene a ponekad je dovoljno i djelomično podudaranje da dođe do reakcije. To objašnjava skrižene alergijske reakcije npr. polena breze i ploda jabuke, zatim banana i lateksa i neke koje su za laike očitije npr. med i polen. Simptomi alergije na kravlje mlijeko mogu se javiti neposredno po konzumaciji, za nekoliko sati, dana ili sedmica. Pojava simptoma i njihov spektar obično je vezan za tip alergijeske reakcije. Na koži se mogu javiti otoci, akutna urtikarija-koprivnjača, zatim hronična urtikarija, te vrlo često egzem. Simptomi digestivnog trakta su povraćanje, proljev, slab apetit, bljuckanje, nadimanje, grčevi, bol u stomaku, krv u stolici koja može biti i skrivena i voditi do malokrvnosti i nenapredovanja djeteta. Djeca sa ovom alergijom mogu biti sklona i bronhitisima. U najtežim slučajevima reakcija može biti opšta u smislu anafilaktičkog šoka. Postoje dva tipa alergijskih reakcija na kravlje mlijeko. Atopijski se odvija posretstvom IgE. Simptomi se mogu javiti i do nekoliko minuta od konzumacije mlijeka. Dokazuje se kožnim testovima i određivanjem specifičnih IgE iz krvi. Drugi neatopijski se odvija posretstvom stanica, simptomi se javljaju tokom nekoliko sati, dana ili sedmica. Nema laboratorijskih testova za dokazivanje ovog tipa alergije. Preostaje samo ekspozicijsko-eliminacijski test, odnosno apsolutnim isključivanjem bjelančevina kravljeg mlijeka iz ishrane. U roku od 3 dana počinju nestajati simptomi vezani za crijeva npr. proljev i krv u stolici, dok promjene na koži tipa egzema nestaju do 3 mjeseca. Dijeta se provodi minimalno 7 bolje 15 dana. Ukoliko do 3 mjeseca dijete nema efekta u smislu nestajanja simptoma vjerovatno se ne radi o alegiji na mlijeko. Dijeta bez mlijeka podrazumijeva apsolutno izbjegavanje svih namirnica porijeklom iz mlijeka npr. jogurta, sireva, putera, karamela, mliječne čokolade , krem umaka, kolača, keksa, pudinga, instantnog pirea, krem supe,također nekihsalama i drugih industrijskih proizvoda koji mogu sadržati tragove mlijeka. Ukoliko je dijete isključivo dojeno a sumnjamo da se radi o alergiji na kravlje mlijeko majka drži dijetu. Često se postavlja pitanje čime hraniti takvo dijete. Danas postoje specijalne formule adaptiranog visokohidroliziranog mlijeka u kojem su molekule bjelančevina toliko usitnjene da ih organizam više ne prepoznaje kao takve. Ujedno je eliminisana i laktoza tako da su pogodne i kod problema intolerancije. Mana ovog mlijeka je cijena i često lošiji ukus. Vrlo mali broj djece je osjetljiv čak i na ovo mlijeko te zahtijeva ishranu formulom aminokiselina. Adaptirana mlijeka koja nose oznaku H.A. tzv. hipoalergena mlijeka nisu namijenjena za djecu sa dokazanom alergijom na kravlje mlijeko, već za djecu koja u anamnezi imaju visoki rizik za pojavu alergije zbog alergijskih manifestacija kod roditelja ili bliskih srodnika. Zamjena kozijim mlijekom se ne preporučuje zbog srodnosti sa kravljim, a sojino mlijeko također nije adekvatna zamjena, jer se i na njega često razvija alergija. Za djecu stariju od godinu dana izvor bjelančevina i kalcija nalazimo u drugim namirnicama kao što su riba, narandže, smokve, grožđice, mak, bademi, susam i dr. Intolerancija laktoze se nekad zamijeni sa alergijom na bjelančevine kravljeg mlijeka. Po konzumaciji mlijeka za 30-90 min javljaju se bolovi u stomaku, proljev, nadimanje. Nema kožnih manfestacija, niti teškoća disanja, a krv u stolici nije tipična pojava. Obično manja količina mlijeka do 200 ml raspoređena u 24 sata ne izaziva veće tegobe. Osim toga obično se dobro podnose sirevi, jogurti i puter. Problem može nastati kod konzumiranja sušenog mlijeka, sladoleda i kolača. Alergija na kravlje mlijeko ima tendenciju nestajanja u 80% slučajeva u predškolskom uzrastu. Ako se radi o alergiji na betalaktoglobulin nestaje u 90 % do 3 godine starosti, a kod kazeina u 60% slučajeva. Obzirom da kravlje mlijeko sadrži preko 100 različitih bjelančevina, a poznata je alergijska reakcija na 30-ak, neki oblici alergije mogu ostati i trajno. U prevenciji alergije na kravlje mlijeko najveći značaj ima dojenje. Što se dijete kasnije sustretne sa bjelančevinama kravljeg mlijeka u većoj količini to je manja vjerovatnoća da se alergija pojavi. Objašnjava se to sazrijevanjem funkcije varenja i sazrijevanjem sluznice crijeva. Alergija na polen Alergija na polen se kod djece javlja kasnije nego alergija na druge inhalatorne alergene npr.prašinu, grinje ili životinjsku dlaku. Nekad  joj prethodi alergija na hranu u obliku atopijskog dermatitisa ili urtikarije. Prvi simptomi se mogu javiti oko 3. godine života, ali češće poslije 5. ili 7. godine. Statistički su češće pogođeni dječaci, te djeca rođena u proljeće. Vrlo je bitna genetski uslovljena predispozicija, odnosno alergija kod roditelja, braće i sestara. Najčešći simptomi alergijske reakcije na polen su začepljenost nosa zbog otoka sluznice, zatim bistra vodena sekrecija uz kihanje u salvama , te osjećaj svrbeža nosa , uha i oka . Javlja se crvenilo i otok očiju , te osjetljivost na jako svjetlo. Napad otežanog disanja sa „zviždanjem“  i kašljem znak se bolesti donjih disajnih puteva. Kod manje djece se češće javljaju simptomi bronhitisa, odnosno astme. Alergija na polen se manifestira tokom vegetacije, što ovisi o klimatskim uslovima regije. Počinje obično u martu cvetanjem stabala, nastavlja se tokom proljeća i ljeta cvjetanjem trava, a u avgustu i septembru cvjetanjem korova , od kojih je najpoznatija ambrosia. Simptomi se mogu javljati tokom cijele sezone vegetacije ili samo tokom cvjetanja pojedinih biljaka.   Alergijska reakcija se javlja nakon ponavljanog kontakta sa alergenom. Iz tog razloga je obično potrebno nekoliko godina kontakta sa vegetacijom i polenom da bi se razvila alergija na polen.  Djeca koja jedu puno meda ranije razvijaju ovu alergijsku reakciju, jer su na taj način i tokom zime izložena polenu. Zbog toda se izbjegava med u ishrani dojenčadi do godinu dana, a kod djece sa porodičnim opterećenjem do treće godine. Na isti način može djelovati i matična mliječ, propolis, polen u prirodnom ili farmaceutskom obliku. Testovima na koži ili iz krvi može se utvrditi o kakvoj se alergiji radi . Kod djece koja imaju tegobe testovi se zbog dinamike razvoja alergije ponavljaju u intervalima 1-2 godine. U slučaju alergije na polen preporučuje se : izbjegavati  boravak u prirodi tokom vegetacije, posebno tokom vjetrovitog vremena nakon boravka u prirodi oprati kosu i odjeću zračiti prostorije rano ujutro kada ima manje polena redovito brisati  prašinu vlažnom krpom radi uklanjanja  i zrnca polena izbaciti biljke iz prostorija izbjegavati upotrebu meda i bilnjih čajeva po potrebi uključiti simptomatsku ili preventivnu terapiju Najnepogodinije vrijeme za alergičara je sunčano sa vjetrom , kada se polensko zrce raznosi i kilometrima daleko. Jedno zrno polena je dovoljno da izazove tegobe, ali one su naravno izraženije nakon intenzivnijeg kontakta . Iz tog razloga  je teško izbjegavati alergen, te je često potrebno uključiti terapiju . Terapija može biti simptomatska i preventivna.  Antihistaminici su najčešće korišteni lijekovi. Nove generacije ovih lijekova su vrlo djelotvorne za tegobe nosa i oka. Mogu se koristiti tokom nekoliko dana ili duže u sezoni. Lokalna terapija raznim vrstama kapi za nos i oči sa ili bez kortikosteroida može se kombinovati sa antihistaminicima. Za liječenje donjih disajnih puteva koriste se inhalatorni kortikosteroidi u obliku pumpice. Ovi lijekovi se moraju koristiti nekoliko mjeseci ili duže da bi imali puni efekat. Inhalatorni kortikosteroidi se koriste i kao preventivna terapija. Univerzalni lijek  za sve organe pogođene polenskom alergijom je montelukast koji je dostupan i za djecu od najmanjeg uzrasta. U težim slučajevima smo primorani kratkotrajno dati kortikosteroide u obliku tableta i injekcija. Za sve koji imaju dokazanu alergiju na polen se preporučuje početi sa terapijom prije pojave simptoma. Za razliku od alergije na mlijeko i jaje, te astme izazvane virusima alergija na polen  se kod djece javlja kasnije , ali ostaje duže. Međutim, može se mijenjati klinička manifestacija. Npr. napadi teškog disanja u starijoj dobi mogu preći u alergijski rinitis.Intenzitet reakcije može varirati od sezone do sezone.

Polarizovane sunčane naočale: Brinete li o zdravlju svojih očiju?

Sunčane naočale ne bi trebalo da budu samo atraktivan modni dodatak. One su i nezaobilazan faktor u zaštiti oka, a samim tim i zdravlja. Kvalitetne sunčane naočale i naočalne leće štite oči od štetnih UV zračenja.   Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar      >> Sunčane naočale sa polarizovanim staklima su već godinama popularne među nautičarima i profesionalnim ribarima koji imaju potrebu za smanjenjem reflektujućeg odsjaja sa površine vode koja ih okružuje.  Polaroid, prvi svjetski polarizacijski materijal za komercijalnu upotrebu, izumio je Edwin Land davne 1929. godine, a kompaniju Polaroid osnovao je osam godina kasnije. Sada kada su mnogi drugi koji provode vrijeme na otvorenom otkrili prednosti polarizovanih leća, interes za ovu vrstu naočala se značajno povećao. Kada se svjetlost odražava od pojedine površine, poput vode, ceste, metala, snijega ili čak pijeska, njeni valovi su najčešće najsnažniji u jednom konkretnom smjeru - vodoravno, okomito ili dijagonalno. Tu pojavu nazivamo polarizacija. Refleksija sunčeve svjetlosti od površine najčešće ide u vodoravnom smjeru, te na taj način intenzivno udara u oči promatrača i stvara odsjaj. Većina polarizovanih leća u naočalama je laminirana tankim okomitim trakicama koje propuštaju samo vertikalnu svjetlost. Odsjaj se tako eliminira, jer vodoravna svjetlost ne može proći okomiti filter. Naočale sa polarizovanim lećama štite od UV zračenja, te pri tome omogućavaju čišću sliku i manje napora za oči. Znatnu korist od ovakvih naočala imaju vozači, imajući u vidu da ove vrste naočala smanjuju odsjaje sa površina kao što je hauba na automobilu ili cesta. Odlične su za boravak na planinama, tokom porodičnih izleta i putovanja, vožnje biciklom ili trčanja, kao i za obične svakodnevne aktivnosti pri kojima odsjaj zna biti zaista naporan. Također, oni od nas koji uspiju pobjeći od svakodnevnice na more, na plaži mogu uživati u jasnijem pogledu uz eliminaciju odsjaja koji pružaju polarizovane sunčane naočale. Ukoliko su leće na sunčanim naočalama zatamnjene, to ne podrazumijeva da te leće imaju filter. Zatamnjene leće slabije kvalitete ne blokiraju UV zrake i ne štite od oštećenja očiju. Puno je opasnije nositi sunčane naočale sa nedovoljno kvalitetnom zaštitom na staklima, nego ih uopšte nemati. Polaroid, kao izumitelj izvornih polarizovanih naočala, nudi najbolju zaštitu očiju te kvalitetu vida svojom linijom lako nosivih sunčanih naočala. Kvalitetne sunčane naočale su svakako nešto u što se isplati uložiti, jer zdravlje naših očiju uvijek treba biti na prvom mjestu.   Na Zdraviji.ba potražite oftalmologa za pregled i savjetovanje ili optičarsku radnju u kojoj možete kupiti najkvalitetnije modele sunačanih naočala.    

10 zlatnih pravila za mršavljenje koje savjetuju svi doktori

Dijeta je način ishrane, koji u nekim slučajevima prerasta i u način života, a koji se uglavnom prakticira u borbi protiv gojaznosti. Standardna pojednostavljena teorija kaže da se tjelesna težina može smanjiti unošenjem hrane s manjim brojem kalorija, i povećanjem fizičkih aktivnosti i vježbanjem. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Međutim, mnoge dijete često su izuzetno isrpljujuće, a ako ih i uspijete izgurati do kraja nakon nekoliko mjeseci kilogrami se ponovno vrate.  Kako biste to izbjegli donosimo vam deset prehrambenih pravila koje savjetuju sve zdrave i efikasne dijete Mršavite lagano Svi nutricionisti složit će se da je dobra i kvalitetna dijeta ona s kojom ne mršavite više od jednog kilograma sedmično. Izgubite li više od kilograma u tom periodu, to znači da ste osim vode i masnoće izgubili i mišićno tkivo. Ukinute šećer ali ne i masti Moderni nutricionisti savjetuju smanjeni unos šećera, no to ne vrijedi nužno i za masti. Naime, višak šećera kojeg  dobivamo iz hrane poput tijesta i hljeba taloži se kao salo. No, uravnotežen unos masti doprinijet će osjećaju sitosti i  prijeko je potreban za dobro zdravlje. Ako vam u dijeti nedostaje masti, osjećati ćete umor, glad i loše raspoloženje, a  nećete imati ni uspjeha sa smanjenjem težine. Uvijek jedite doručak Kvalitetan doručak je najbolji način da započnete dan. Svaka dobra dijeta uključuje doručke koji sadrže kvalitetne proteine, dobre masti i zdrave ugljikohidrate. Redovno jedite Sve uspješne dijete promovišu redovne, planirane obroke i zalogaje tokom dana. Možete imati i pet, šest obroka dnevno, ali važno je da budu zdravi, lagani i uravnoteženi. Promijenite način života Učinkovita rješenja za mršavljenje uključuju promjenu životnih navika i ne sadrže revolucionarne hemijske preparate ili čarobne prahove koji nezaustavljivo tope naslage. Zato ne nasjedajte na senzacionalizam i budite spremni na promjene ako želite izgubiti neželjene kilograme. Ne zaboravite na proteine Ključ za manje kilograme leži u nižem nivou šećera u krvi. Isto ćete postići redovnim uzimanjem proteina uz kalorije, obzirom da oni drže šećere pod kontrolom u organizmu. Ravnoteža u prehrani Postoji mnogo dijeta koje su bazirane na konzumaciji samo jedne vrste hrane, što nužno vodi do neravnoteže u tijelu. Najbolje dijete u sebi sadrže sve oblike namirnica i ne zalažu se da jedete isključivo jednu “čarobnu” hranu ili da neku nepoželjnu izbacite iz redovitih obroka. Ne brojite kalorije Nauka i praksa su potvrdile da brojanje kalorija jednostavno ne doprinosi kvalitetnoj kontroli težine. Pojesti bezmasni kolačić uz kafu s mlijekom dugoročno može napraviti više štete procesu mršavljenja. Zato se ne oslanjajte isključivo na brojanje kalorijskih vrijednosti, jer vas to može odvesti na krivi put. Počnite sa fizičkim aktivnostima Promišljene dijete obavezno će podcrtati povećanje tjelesne aktivnosti. Bez nje nema zdravog niti kvalitetnog mršavljenja. Zaobilazite gotovu hranu Nikako ne konzumirajte hranu koja je prošla tvorničku obradu. Ona najčešće sadrži hemijske dodatke koje ne biste željeli staviti u tijelo. Ukoliko neki prehrambeni proizvod na polici u radnji ne možete sami napraviti kod kuće, to znači da ga ne biste trebali ni jesti.

Dr. Evelina Čehajić na temu: Ultrazvuk mozga u pedijatriji

Zahvaljujući postojanju velike fontanele, hrskavične zone na glavi novorođenčeta, moguće je ultrazvukom prikazati strukture mozga djeteta. Ova metoda omogućava dijagnostiku i praćenje dinamike promjena na mozgu, ponavljanim pretragama koje ne opterećuju dijete zračenjem. Kod nekih promjena ultrazvuk je metoda izbora, dok je kod strukturalnih promjena moždanog tkiva potrebno dopuniti CT i MRI. Praćenje novorođenčeta, posebice preterminskog ,smeštenog u inkubator, nezamislivo je bez ultrazvuka Ovom metodom, bez sedacije, anestezije ili kontrasnih sredstava, uz minimalnu manipulaciju djetetom moguće je pratiti npr. intrakranijalno krvarenje ili hipoksično-ishemične promjene na mozgu kojima su posebno sklona preterminska novorođenčad. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Ultrazvuk mozga se preporučuje uraditi kod novorođenčadi sa gestacijom ispod 32 tjedna, kod perinatalne asfiksije, sepse, meningitisa, šoka, teške anemije, konvulzija. Dalje novorođenčad sa makrocefalijom (obim glave iznad percentilnih granica), sa znacima povećanog intrakranijalnog pritiska, sa nekom neurološkom simptomatologijom, kod sumnje na intrakranijalno krvarenje preporučuje se ultrazvuk mozga. Nakon teškog i produženog vaginalnog poroda sa korištenjem vakuum ekstrakcije poželjno je napraviti ultrazvuk Tokom dojenačke dobi svako dijete koje ima odstupanje u motoričkom razvoju u smislu sniženog ili povišenog tonusa mišića, držanja glavice, rotacije, pojačane razdražljivosti, veličine glave uz neuropedijatrijski nalaz bi trebalo imati i ultrazvuk mozga. Djeca sa produženom novorođenačkom žuticom uz pozitivne nalaze TORCH infekcije također su indicirana za ovu pretragu. Veličina fontanele može tehnički ograničavati izvođenje ultrazvuka. Do 6 mjeseci starosti fontanela uglavnom dozvoljava adekvatan pregled. Zatvaranje fontanele očekujemo od 9. – 16. mjeseca starosti. Ultrazvučno se mogu prikazati hemisfere (polovice) mozga, njihov položaj i simetričnost, girizacija površine mozga, ehogenost moždanog tkiva, prostor između mozga i kosti, moždane komore, njihov položaj i veličina, plexus chorioideus (struktura koja proizvodi likvor), zatim corpus callosum (komunkacija lijeve i desne polovice mozga), dalje mali mozak i moždano deblo. Doplerom se mogu prikazati krvni sudovi, a standardnim ultrazvukom je moguće vidjeti promjene na krvnim sudovima u smislu kalcifikacija i cističnih proširenja. Krvarenje u komorama i parenhimu mozga, otok moždanog tkiva, proširenje moždanih komora zbog nakupljana likvora, ciste, tumorske mase i druge patološke promjene mogu se vidjeti ultrazvukom. U novorođenačkoj dobi važno je kod rizične djece pratiti dinamiku promjene Npr ako postoji krvarenje prati se obim krvarenja, otok i reakcija okolnom moždanog tkiva, a kasnije resorpcija hematoma. Neka oštećenja mozga su češća kod prijevremeno rođene djece , druga kod terminske djece. Porodna trauma, nedostatak kisika, promjene koncentracije CO2 u krvi, promjene krvnog pritiska, venski zastoj tokom kontrakcija pri porodu mogu izazvati krvarenja ili hipoksično- ishemične promjene na mozgu koje se vide ultrazvučnim pregledom. Infekcije tokom trudnoće, prvenstveno TORCH  (toksoplasma, rubela, citomegalo CMV, herpes )ostavljaju specifične promjene na strukturama mozga , npr kalcifikacije.  Često pri ultrazvučnom pregledu nađemo tzv. talamostriatalnu vaskulopatiju, a naknadnim pretragama pozitivan  CMV. Ova infekcija može uzrokovati i upalne promjene jetre i produženu žuticu. Kod aktivne infekcije treba odložiti vakcinaciju. Hidrocefalus, proširenje moždanih komora sa povećanjem intrakranijalnog pritiska je stanje koje se prati ultrazvučno. Također postavljanje drenaže i postoperativni tok kontrolišu se ultrazvukom u novorođenačkoj i ranoj dojenačkoj dobi dok to dozvoljava fontanela. Kod hidrocefalusa dojenačke dobi fontanela obično ostaje duže otvorena. Kod preterminske novorođenčadi, posebno sa postnatalnim komplikacijama provede se ultrazvuk mozga tokom boravka u bolnici. Djeca rođena u terminu, bez većih komlikacija uglavnom ostaju bez ove pretrage. Iz tehničkih razloga ultrazvuk mozga je rezervisan za djecu sa nekim rizikom ili neurološkim problemom. U budućnosti bi ultrazvuk mozga trebao biti rutinski pregled kao npr. ultrazvuk kukova. To bi omogućilo da se otkriju neke urođene malformacije mozga, hidrocefalus u razvoju, klinički neupadna krvarenja u mozgu, proberu novorođenčad sa povećanim rizikom za neuromotorni razvoj, kasnije poremećaje ponašanja ili učenja. Preventivnim ultrazvukom mozga probrala bi se  novorođenčad kod kojih bi trebalo odgoditi vakcinaciju, provesti genetsko ispitivanje ili ih uključiti u fizikalnu habilitaciju, odnosno provesti neki medikamentozni tretman. Tako bi se mogle smanjiti  posljedice nekih stanja i postići bolji rezultati psihomotoričkog razvoja djece sa rizikom.

Kako spriječiti karijes mliječnih zuba kod djece?

Nažalost, karijes mliječnih zuba se javlja veoma rano, i to kao posledica loših navika, neadekvatne ishrane, određenih teškoća u održavanju oralne higijene i neobaviještenosti roditelja o značaju mliječnih zuba i mogućnostima za očuvanje njihovog zdravlja. Karijesni proces rapidno napreduje i najčešće se javlja na sjekutićima gornje vilice – ovi zubi niču među prvima i najduže su izloženi raznim zaslađenim napicima, koji se daju djeci u dječjim flašicama. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar TERAPIJA KARIJESA MLIJEČNIH ZUBA TREBALA BI OBUHVATATI SLIJEDEĆE: *Roditelje treba uvjeriti da mijenjaju loše navike u ishrani djeteta koje su i dovele do karijesnog procesa. u raznim slatkim napicima postepeno smanjivati sadržaj šećera, tako što će se oni sve više razblaživati vodom, dok se ne pređe na čistu vodu kada odojče pored majčinog mlijeka počne da se prihranjuje, ta hrana treba da je raznovrsna sa svim neophodnim vitaminima, mineralima, bjelančevinama, mastima i ugljikohidratima kasnije pored kuhane hrane insistira se na konzumiranju hrane čvršće konzistencije, kao što je svježe voće i povrće. Čvrsta hrana je znatno manje kariogena, iziskuje snažnije žvakanje i obilnije lučenje pljuvačke. Ta hrana, trenjem o zube, mehanički ih čisti, a veće količine izlučene pljuvačke donekle speru i djeliće zaostale hrane. Istovremeno, snažnije žvakanje podstiče rast gornje i donje vilice. Ovo je neobično važno, jer su budući stalni zubi znatno širi u odnosu na mliječne. Ako se vilice ne prošire, nastaju razne nepravilnosti u položaju stalnih zuba, kao i nepravilnosti u odnosu gornje i donje vilice, tj. nastaju ortodontske anomalije. ** Od presudnog značaja je redovno i pravilno održavanje oralne higijene. ne dozvoliti djetetu da zaspi sa flašicom, cuclom-varalicom ili bez temeljno opranih zuba kod djeteta starijeg uzrasta roditelj bi obavezno trebalo da prekontroliše da li su zubi adekvatno oprani ***Uspjeh terapije karijesa mliječnih zuba je utoliko bolji, ukoliko se mali pacijent javi u ranijoj fazi oboljenja. Zbog toga su neophodne tromjesječne i šestomjesečne kontrole kod stomatologa. Neliječeni kariozni mliječni zubi ili prijevremeno izvađeni mliječni zubi remete normalnu funkciju žvakanja hrane, pravilnu fonaciju, estetiku i dovode do raznih ortdontskih anomalija zuba.  

Savjeti i zaštite protiv alergija

Dolaskom proljeća počinje cvatnja prvih stabala i biljaka, te se s obzirom na stalni trend rasta alergijskih reakcija u ambulantama dermatologa i porodične medicine povećava broj novodijagnosticiranih i pogoršanja već postojećih alergija.Prema prikupljenim podacima Ministarstva Kantona Sarajevo svaka treća osoba ima alergijske reakcije izazvane različitim alergenima. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Tri su godišnja perioda tokom kojih koncentracija polena dostiže maksimalne vrijednosti, a to su: ranoproljetni (preovladava polen drveća i grmlja), ranoljetni (polen trava) i ljetno-jesenski (polen korova). Realizacijom projekta „Polenski kalendar Kantona Sarajevo“ utvrđeno je ukupno 149 biljnih vrsta sa alergenim svojstvima. One su u ovisnosti od stepena alergenosti i navodima u relevantnim palinološkim bazama klasificirane u tri kategorije, i to kao: jaki, umjereni i slabi alergeni.   Simptomi sa kojima se pacijenti javljaju u ordinacije dermatologa ili porodičnog ljekara najčešće su: učestalo kihanje, bistra sekrecija iz nosa, suzenje očiju i nadražajni kašalj. Navedeni simptomi obično su povezani sa izloženosti alergenu te se pojačavaju pri dolasku u kontakt s istim, kao što je blizina stabla koje cvate, boravak u određenoj prostoriji te izloženost kućnoj prašini kod pacijenata koji reagiraju na prašinu, grinje, ili pak doticaj s psima i mačkama (kod alergija na životinjsku dlaku). Najčešći simptomi upalne reakcije u donjim disajnim putevima (astma) su: nadražajni suhi kašalj, zviždanje pri disanju i otežano disanje zbog spazma bronha a koji može dovesti i do gušenja. Ponekad simptomi nisu tipični, već može biti prisutan samo dugotrajni nadražajni dugotrajni kašalj bez ikakvih drugih tegoba. Stoga je kod kašlja koji traje duže vrijeme (tj. kroz period duži od tri sedmice) uvijek potrebno razmišljati o dijagnozi novog alergijskog stanja. Preventivne mjere u borbi protiv alergija U periodima povećane koncentracije polena i alergijskih reakcija mjere zaštite su sljedeće: Pored redovne propisane terapije ljekara, preporučuje se: Češće pranje kose (preporučljivo svaku noć, u periodima visoke koncentacije polona) jer se polenova zrnca sakupljaju na vlasima kose, Nositi sunčane naočale tokom dana Češći boravak u planinskim predjelima (iznad granice šume) izbjegavajte: Svježe pokošenu travu, Jutarnje provjetravanje prostorija (najveća koncentracija polena je tokom jutarnjih sati), Odlazak u prirodu za vrijeme sunčanih i vjetrovitih dana, kada je poznato das u prisutne visoke koncentacije nekog alergenog polena u zraku, Sušenje odjeće na otvorenom za vrijeme visoke koncentracije polena. Komunikacija ljekara i pacijenta, tj. detaljno upućivanje pacijenta o prirodi bolesti, načinu uzimanja lijekova, mjerama koje pacijent samostalno mora poduzeti za izbjegavanje alergena te planiranje vremenskog intervala liječenja i dalje predstavlja najvažniji korak u pristupu alergijskim bolestima. Zajedničkim planom liječenja te kvalitetnom komunikacijom liječnika i pacijenta osigurava se najbolja moguća kvaliteta liječenja, a također i prevencija komplikacija svake bolesti - između ostalog i alergija. Zbog toga je odnos pacijenta i izabranog liječnika obiteljske medicine temelj liječenja svake bolesti te osiguranje za dugotrajnu kvalitetu života svih pacijenata. izvor: http://mpz.ks.gov.ba/

Prva Prethodna 1 2 3 4 5 6 18 19 20 Zadnja