Savjetnik

Dr. Evelina Čehajić na temu: Povišena temperatura

Povišena tjelesna temperatura 37 C i više je jedan od znakova bolesti, a često i simptom koji alarmira roditelje da je dijete ozbiljnije bolesno. Povišena temperatura 38 C se može tolerisati do 3 dana. Ukoliko povišenje traje duže ili ako su popratni simptomi ozbiljniji obavezno se obratite ljekaru. Glavni antipiretici u dječijem uzrastu su paracetamol i ibuprofen. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar U dojenačkom periodu lagano povišena tjelesna temperatura može pratiti rast zuba a ponekad ukazuje na dehidrataciju djeteta. Neadekvatno pretoplo obučeno dijete, može imati višu tjelesnu temperaturu.  Povišenje može biti  i bez jasnog uzroka, prolaznog karaktera u večernjim satima. Svako povišenje tjelesne temperature za 1 C povećava potrebe za tečnošću za 12%. Temperatura 37-38 C bi se trebala tretirati fizikalnim mjerama. Ponekad je dovoljno dijete raskomotiti, istuširati, dati mu da pije i da se tjelesna temperatura normalizira. Temperatura 38 C i više obično zahtijeva i medikamentozni tretman. Lijek prvog izbora je paracetamol, u adekvatnoj dozi prema uputstvu proizvođača. Paracetamol se može kombinirati sa ibuprofenom čijim naizmjeničnim davanjem dobijamo mogućnost tretmana povišene temperature svaka 3-4 h ako za to postoji potreba. Na našem tržištu, registrirani su čepici diklofenaka – voltaren za djecu. To je lijek iz grupe nesteroidnih antireumatika koji ima i antipiretski efekat. Za djecu do 1 god se ne koristi, a i za veću je potreban oprez i upotreba samo za visoke temperature oko 39 C  i više. Acetilsalicilna kiselina-aspirin se ne koristi kod djece do 12 godina, zbog mogućih komplikacija. Preporučuje se 30-60 min po davanju lijeka ponovo izmjeriti temperaturu da bismo ocijenili da li pada. Temperatura se prati sve do normalizacije. Ocjena „ rukom na čelo“ je subjektivna metoda koja zavisi od zagrijanosti ruke i nije dovoljna za procjenu stanja djeteta. Kod visokih temperatura kombinujte medikamentozne i fizikalne mjere. Tuširajte dijete, vodom 2 stepena hladnijom od tjelesne temperature. Izmasirajte vodom, pri čem trljajte kožu trupa i udova da se zacrveni i pojača gubitak toplote sa površine tijela. Ne masirajte malo dijete alkoholom, površina kože je velika u odnosu na težinu, alkohol se resorbuje preko kože, te u ekstremnim prilikama može izazvati i trovanje. Ne zaboravite dati mlake napoje. Ćepić ili sirup? Izbor zavisi od visine temperature, saradnje djeteta i popratne bolesti povraćanja ili eventualnog proljeva. Ne vodite dijete ljekaru prije nego snizite temperaturu. Ne znate šta Vas čeka na putu do ljekara,  zastoj u saobraćaju, gužva u čekaonici ili neke druge nepredvidene situacije. Odlaganje davanja antipiretika može dovesti do skoka temperature koju je kasnije teško sniziti uz opasnost pojave febrilnih konvulzija ili fraza. Za mjerenje temperature možete koristiti različite vrste toplomjera, klasične živine ili digitalne. Temperatura se mjeri na čelu, u uhu, u pazušnoj jami ili čmaru, ovisno kakav toplomjer imate. Bitno je da se naviknete na njega i da dijete toleriše mjerenje. Mjerenje klasičnim toplomjerom traje oko 5 minuta, a bolesno dijete često odbija saradnju. Kratko mjerenje daje pogrešnu sliku o visini temperature. Kod mjerenja u čmaru – rektalno od izmjerene vrijednosti se odbija 0,5 C.

Jesti zdravo na poslu - ne/moguća misija?

Brojni zaposleni ljudi nemaju vremena i ideja za pravilnu prehranu tijekom napornog radnog dana. Posebice se to odnosi na uspješne mlade ljude pred kojima su svakodnevni zahtjevni poslovni izazovi i zbog toga često ne uspijevaju redovito jesti. Također, sveprisutan stres dodatno otežava pravilno hranjenje, probavu i brojne druge tjelesne aspekte vezane uz prehranu. Izuzev radnih kolektiva koji imaju organiziranu dnevnu prehranu unutar kompanije, zaposlenici su nerijetko osuđeni na obližnje trgovine, pekare, automate sa slatkišima, bezbrojne kafe i hranu iz dostave. Nažalost, u Bih je još uvijek nedovoljno razvijena restoranska scena malih, pristupačnih restorančića za brz i kvalitetan ručak tokom radnog vremena. Također, nema tradicije objeda jer ju je nažalost progutala važnost radnih zadataka, sastanaka i projekata. Po tom pitanju mogli bi mnogo naučiti od Talijana koji bez ustupka redovno ručaju oko 13 h u malim restoranima koji pripremaju uravnotežena mala topla jela, uglavnom po pristupačnim cijenama. Što kaže nauka? Brojna su se naučna istraživanja bavila problematikom prehrane na radnom mjestu. Pokazano je da pravilna prehrana povećava produktivnost zaposlenika, a oni pretili dvostruko češće izostaju s posla od onih u dobroj tjelesnoj formi. Iscrpljivanje na poslu i prekovremeni rad snažno su povezani s debljanjem. Kod muškaraca na debljanje posebice utječe prekovremeni rad, a ubrzanje tempa rada u žena. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Loša je vijest da bi se kilogrami koje ste zaradili prekovremenim radom i stresom na poslu mogli negativno odraziti na vašu platu. Naime, istraživanje talijanskih naučnika pokazalo je da nakupljanje suvišne tjelesne mase uz negativan utjecaj na zdravlje smanjuje i visinu plate. Povećanje indeksa tjelesne mase (BMI) od samo 10% može kod muškaraca dovesti do smanjenja primanja za 3,3%, a kod žena za 1,8%, ukazuje istraživanje provedeno u 9 europskih zemalja. Pokazalo se da je negativan utjecaj prevelike tjelesne mase na primanja jače izražen u zemljama tzv. uljnog pojasa - Španjolskoj, Grčkoj, Italiji i Portugalu. Nasuprot tome, u zemljama tzv. pivskog pojasa (Austriji, Irskoj, Danskoj, Belgiji i Finskoj) je veza između viška kilograma i manjih plaća manje uočljiva. Mali trikovi za pravilnu prehranu na poslu Poznato je da bi dnevno trebalo konzumirati tri glavna obroka i dva međuobroka. Doručak, kao najvažniji dnevni obrok ne bi se smio zapostavljati. Ipak, mnogi zaposleni ljudi nerijetko imaju tek dva dnevna obroka i osjećaju negativne posljedice takvog načina života. Uz malo više brige i dobru organizaciju moguće je isplanirati adekvatnu prehranu i u nepovoljnim uvjetima kakvi još uvijek vladaju u našem okruženju. Evo nekoliko savjeta: U pauzi za ručak Ukoliko ste u mogućnosti ponesite pripremljeni ručak, poput rižota s piletinom ili riblje salate od kuće. Na taj način ćete moći biti sigurni da ćete unijeti uravnotežen obrok, a i nećete gubiti vrijeme na odlazak u kupovinu. Potražite obližnji mali restorančić s dnevnom ponudom jela i sprijateljite se s osobljem. Zasigurno ćete povremeno moći svratiti na varivo, juhu ili odrezak na naglo s povrćem. Ako se dobro upoznate, ispeći će vam i jaja na oko ili ponuditi sir i pavlaka – jela čija priprema traje tek par minuta, a vrijedni su izvori nutrijenata. Sendviči Osvježite vaše sendviče integralnim pecivima sa sjemenkama i raznolikim salatama. Uobičajnom sendviču možete dodati ribanu mrkvu ili klice. Ukoliko ujutro nemate dovoljno vremena za pripremu, kvalitetan sendvič možete pripremiti i večer ranije. Riblja pašteta ili pečena piletina može u frižideru stajati dan ili dva. Ako kupujete već gotove sendviče, birajte one sa integralnim pecivima te smanjite dodatke raznih umaka koji su nerijetko vrlo masni. Supe Supe su vrlo važan dio jelovnika. Ako na poslu nemate mogućnosti grijati supu, možete ju prigrijati ujutro kod kuće i ponijeti u termosici. Salate Bez obzira pripremate li ih sami ili ih kupujete gotove potrudite se da salata sadrži što više različitih sastojaka i obavezno provjerite jesu li svi sastojci svježi. Salate koje sadrže mahunarke ili tjesteninu osigurat će vam dugotrajnu energiju.  Ako su vam draže salate od povrća dodajte im izvor bjelančevina (sir, jaja) i integralni hljeb kako bi si osigurali dovoljno energije i nutrijenata.  Međuobroci iz radnog stola Držite u stolu nekoliko vrsta zdravih međuobroka kako bi imale šta za prigristi kada vas „uhvati kriza“. Uvijek držite u stolu: Nekoliko vrsta voća. Bolje je imati manje količine, ali više raznolikog voća kako vam ne bi dosadilo. Krekere od integralnog brašna, rižine krekere, muesli ili voćne pločice. Mješavinu orašastih plodova poput oraha, badema i lješnjaka Očišćeno povrće poput primjerice mrkve Sušeno voće poput suhih smokava, šljiva i marelica Mala pakiranja muesli žitarica i fermentirane mliječne proizvode Mala pakiranja voćnog soka i vode. Izvor: zdravobudi.hr

Dr. Suljagić: Šetnja uz jutarnje sunce odgovara koži, a cjelodnevno sunčanje na plaži ne dolazi u obzir

O samoj pripremi kože za predstojeće sunčane i izuzetno tople dane, načinima na koje se pravilno izlagati suncu, ali i posljedicama koje neadekvatno izlaganje sunčevim zrakama nosi sa sobom, razgovarali smo s tuzlanskim dermatovenerologom prof. dr. sci. med. Edinom Suljagićem. S obzirom na to da naša populacija spada u kategoriju bijele kože koja prilikom izlaganja suncu uglavnom pocrveni, priprema za vrući ljetni period, savjetuje Suljagić, zasniva se na diskretnom izlaganju suncu u ranim jutarnjim i kasnim poslijepodnevnim satima. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Direktno izlaganje suncu od 11 do 16 sati ne dolazi u obzir Upozorava da svako direktno izlaganje suncu od 11 do 16 sati apsolutno ne dolazi u obzir, s obzirom na to da je riječ o periodu kada sunčeva svjetlost pada pod direktnim uglom, što može dovesti do dramatičnih promjena i oštećenja kože u smislu opeklina i slično. Blagodetima sunca idealno bi bilo prepustiti se od sedam do deset sati ujutro te od 17 do njegovog zalaska koje je okvirno oko 20 sati. U spomenutim vremenskim intervalima može se postići određena pigmentacija kože, u zavisnosti od toga koliko melanociti mogu proizvesti melanina (pigmenta koji je prvenstveno odgovoran za boju kože), s obzirom na to da su limitirani u svojoj funkciji. "Ako govorimo o djeci, jedna studija je pokazala da sprečavanje izlaganja djece suncu do 18. godine života u kasnijim periodima smanjuje vjerovatnoću obolijevanja od karcinoma kože, melanoma i slično", ističe Suljagić. Djeca do treće godine života uopće ne bi trebala biti izlagana suncu, a Suljagić roditeljima s mališanima savjetuje šetnju kroz parkove i grad u određenoj hladovini i slično, što je sasvim dovoljno za dobijanje neophodnih količina vitamina D. "Djeca poslije treće godine života sebe ne mogu kontrolisati, ali roditelji treba da obrate veliku pažnju na upotrebu šeširića i majica, uz obavezno izbjegavanje izlaska na otvoreno sunce od 11 do 15 sati. Dakle, igra se treba odvijati u hladovini i djeca treba da imaju elemente fizičke zaštite", pojašnjava naš sagovornik. Oprezno s upotrebom solarija Često se može čuti da se odlazak u solarij smatra jednom od priprema kože za ljetni period. Solarni aparati danas emitiraju UVA zrake koje ne bi trebalo da budu kancerogene, međutim, svaki od njih ima određene protokole koji bi trebalo da budu poštovani. Ipak, Suljagić kaže da problem predstavlja činjenica da se oni ne poštuju. "Nije problem u solariju, nego u protokolima. Ako se kaže da se u okviru jedne velike, moderne mašine za izlaganje kože s bijelom puti preporučuje od 15 do 30 minuta u paketu, to ne bi trebalo zloupotrebljavati. Ako je to deset izlaganja po pet minuta, onda ne bi trebalo ići dalje", navodi on. Nastavlja da, nažalost, postoji trend, posebno među mlađom populacijom, da svoju kožu žele pigmentirati u velikoj mjeri kako bi bila identična koži latinoameričkih diva, što je, praktično, nemoguće postići. "Nijedan vlasnik solarnog aparata neće blokirati upotrebu nekome ko želi da ponovi tri programa po 50 minuta na vlastitu odgovornost. Suština bi bila utjecati na svijest da naša bijela koža ima svoje limite i da uopće ne treba težiti tome da budemo tamne puti, kad to ne možemo postići", dodaje Suljagić. Poželjne kreme sa zaštitnim faktorima U samoj pripremi kože za ljetni period kreme sa zaštitnim faktorima su veoma poželjne. "Ako se nećemo izlagati otvorenom suncu, faktori 10, 20 i 30 su sasvim dovoljni kako bi nas kao filteri privremeno zaštitili od neposredne aktivnosti ultraljubičastih zraka pa na kraju krajeva i infracrvenih. Te kreme su danas veoma kvalitetne i šta god da kupite je korisno, jer su na neki način farmaceutske kompanije u smislu svog napredovanja proizvele veoma kvalitetne preparate kojima možemo vjerovati", kaže Suljagić. Za vrele sunčane dane veže se i odlazak na plažu, a tada treba biti posebno oprezan. "Pristalica sam šetnje na suncu. Dovoljno je da šetate pola sata do sat u jutarnjim satima, a ako je već neko zaista toliki ljubitelj izležavanja na plaži i direktnog izlaganja kompletnog tijela, neka to ona bude pola sata ujutro, a pola poslijepodne i bit će sasvim dovoljno", savjetuje Suljagić. U periodu boravka na plaži preporučuje korištenje krema sa zaštitnim faktorom 50 i više. "To se posebno odnosi na mladeže, jer praktično bi trebalo pigmentne promjene na leđima i prsima tačkasto zaštiti jednu po jednu. To će definitivno onemogućiti štetni efekat sunčevog svjetla na pigmentne lezije, a s tim u vezi i razvojem malignog melanoma", ističe tuzlanski dermatovenerolog. Osobama s pigmentnim lezijama i mladežima prije izlaganja suncu preporučuje se posjeta dermatologu, s obzirom na to da će se uz pomoć dermatoskopije utvrditi kakve pigmentne promjene ima te koji nivo zaštite je neophodan. Pored spomenutih zaštitnih krema, ne bi trebalo zanemariti ni zaštitu koju nam može u određenoj mjeri pružiti hrana. Naš sagovornik savjetuje konzumiranje karotenoid kompleksa, potom cvekle, soka od paradajza, narandže i mrkve. "Dosta prirodnih antioksidanata će definitivno omogućiti da u krvi ima sasvim dovoljno pigmentnog potencijala kako bi se koža mogla zaštititi, odnosno kako bi se mogli crpjeti benefiti dobiveni unošenjem tih kompleksa. Sigurno je da će na koži biti mnogo boljih reakcija uz sve što sam rekao", ističe Suljagić. S druge strane, netaktično izlaganje suncu, neuklanjanje slane morske vode s tijela, kombinacija određenih supstanci koje se stavljaju na kožu uz slanu vodu i sunce, upotreba lijekova kao što su beta blokatori, diuretici i slično dovodi do pojave određenih alergijskih reakcija na koži. "Uvijek bi na neki način bilo bolje preduprijediti alergijske reakcije adekvatnim ponašanjem na plaži. Ne može se tijelo koje je izašlo iz slane vode takvim držati pola sata. Potrebno ga je saprati slatkom vodom, jer ta so zna u određenim slučajevima uzrokovati iritacije koje se liječe kortikosteroidima, kalcijem i antihistaminicima, uz apsolutan prekid izlaganja slanoj vodi na moru...", nastavlja Suljagić. Zaštita od insekata Ljetni period karakteriše i pojava insekata, posebno komaraca, od kojih se građani pokušavaju zaštititi na brojne načine. "Svaka apoteka nudi pristojne preparate za zaštitu od komaraca koji su vrlo često hipoalergeni i mogu se s velikom dozom sigurnosti koristiti na tijelu. To su najčešće preparati koji mirisom odbijaju komarce koje treba imati na umu, posebno ako idemo u slatkovodna izletišta kojih u našim gradovima ima u izobilju. Mislim da bi odlazak u apoteku i potražnja preparata preventivnog karaktera definitivno imala smisla", kaže Suljagić. S druge strane, za osobe koje pribjegavaju korektivnoj dermatologij, naš sagovornik ističe da postoje tretmani koji se mogu raditi u ljetnom periodu, ali i oni koji se ostavljaju za ostala godišnja doba. U ljetnom periodu se radi veliki broj tretmana kao što su laserska epilacija, botox, uklanjanje kapilara na licu, podmlađivanje, brisanje bora..., dok svi tretmani koji su vezani za ljuštenje kože moraju čekati jesen.

Pedijatar Lolić: Sunčanica kod djece

Sunčanica je burna reakcija organizma na pretjerano izlaganje suncu. Može se javiti brzo tokom izlaganja, a češće se javlja tzv. kasna sunčanica, nekoliko sati nakon direktnog izlaganja suncu - obično uveče pred spavanje. Javlja se kao posljedica širenja krvnih žila u mozgu i pojave blagog oblika edema mozga. Manifestuje se sljedećim simptomima: malaksalost, mučnina, a i vrtoglavica, pospanost, povremeno i povraćanje. Često je prisutna glavobolja Tjelesna temperatura može biti povišena. Što je dijete mlađe, simptomi su izraženiji i teži. Obrazi su često zajapureni. Stanje veoma liči onom kod infekcije, s čim se uglavom i pobrka. Često je prisutan strah da se radi o upali mozga. Veoma je važno misliti na ovaj problem i rano ga prepoznati, te pravovremeno i adekvatno intervenisati. Ako se dijete predveče žali na glavobolju i mučninu, a tokom dana je dugo bilo vani, po toplom vremenu, pomislite na sunčanicu. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Šeširić glavu čuva Potrebno je misliti na mogućnost pojave sunčanice prije izlaganja djeteta suncu. Treba izbjegavati duže, direktno izlaganje suncu posebno između 10 i 18 sati. Obavezno koristiti kapu ili šeširić, te tako zaštiti glavu djeteta. Ako je neophodan boravak na suncu, redovno kvasiti i rashlađivati glavu vodom. Piti dovoljno tečnosti. Boravak vani i aktivnosti obavljati ujutro i predveče. Razdražljivost i plačljivost malog djeteta ljeti ukazuju da je žedno. Evo šta mogu učiniti roditelji: ukloniti dijete sa sunca, smjestiti ga u hladnu, zamračenu prostoriju, istuširati dijete mlakom vodom, dati da pije dovoljno tečnosti - često, ali manje količine, posebno ako je povraćalo Ako nije bolje, konsultovati porodičnog doktora ili pedijatra, dati mu lijekove antipiretike ako je povišena tjelesna temperatura. Toplotni udar Slične simptome izaziva i toplotni udar. On nije direktna posljedica izlaganja suncu, ali jeste boravka u prostoru sa jako visokom tempeturom. Može se javiti kod radnika u pekari ili industriji kraj visokih peći, ali i kod neopreznih vozača u pregrijanom automobilu, te kampovanja u neadekvatnom šatoru. Nastaje zbog naglog, prekomjernog povećanja tjelesne temperature i nemogućnosti organizma da održi temperaturu u normalnim granicama. To je težak akutni poremećaj, uslovljen neadekvatnom termoregulacijom organizma, koji naglo nastaje, a može uzrokovati čak i komu. Neophodna je hitna intervencija doktora. Nakon sunčanice dan-dva treba izbjegavati boravak na suncu, a ubuduće biti jako oprezan. 

Šta su hormoni štitnjače?

Sa  ostalim žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem, regulira funkcioniranje našeg tijela i raspodjelu energije. Štitnjača luči dva hormona: trijodtironin (T3) i tiroksin (T4) koje izlučuje  u krv. Za stvaranje hormona štitnjače nužan je jod. Nedostatak joda u organizmu dovodi do uvećanja štitnjače (gušavosti/strume). T3 i T4 su važni za uravnoteženu funkciju cijelog organizma –  dišni i krvožilni sistem, mozak, zatim djeluju na kretanje, spavanje i probavu, te rad ostalih žlijezda. Oba hormona sudjeluju u održavanju bazalnog  metabolizma stanica. Uz anamnezu i klinički pregled u dijagnostici bolesti štitnjače koriste se: TSH, ukupni i slobodni tiroksin (T4 i FT4), ukupni i slobodni trijodtironin (T3 i FT3), autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze (anti-TPO) odnosno protiv tireoglobulina (anti-Tg), antitijela na TSH receptor, ultrazvuk štitnjače uz eventualnu citološku punkciju i scintigrafija štitnjače. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Trijodtironin (T3) je najodgovorniji za učinak hormona štitnjače na ciljna tkiva, jer snažnije djeluje 4-5 puta od T4. Uglavnom se stvara izvan štitnjače (i to  u jetri) iz T4 koji služi kao prohormon, a vrlo malo unutar same štitnjače. T3 utječe na gotovo sve fizičke procese u tijelu, uključujući rast, metabolizam, tjelesnu temperaturu i otkucaje srca. Tiroksin (T4) je hormon koji se u potpunosti stvara u  štitnjači  pod utjecajem hormona TSH.  I snižene i povišene vrijednosti T4 mogu ukazivati na probleme rada štitnjače. T4 je ključan za funkcioniranje veze hipotalamus-hipofiza-štitnjača. Također, ima ulogu u regulaciji metabolizma, otkucaja srca, brzine disanja, rada simpatikusa (i brojih vitalnih funkcija), menstrualnog ciklusa kod žena, ali i brojnih drugih procesa u tijelu. Tiroid stimulirajući hormon (TSH) je hormon kojeg otpušta hipofiza. Lučenjem TSH hipofiza regulira i stimulira izlučivanje hormona štitnjače. Ako hipofiza registrira manju količinu T3 i T4 u krvi, ona će proizvesti i izlučiti u krvotok više TSH, koji će pojačano stimulirati štitnjaču na lučenje T3 i T4 hormona. Obrnuto, kod registrirane veće količine T3 i T4,  hipofiza će proizvesti i izlučiti manje TSH. Laboratorijski testovi koji se koriste u dijagnostici bolesti štitnjače mogu se podijeliti u dvije glavne skupine testova: testovi procjene funkcije štitnjače (T4, T3, FT4, FT3, TSH) testovi za otkrivanje autoimune bolesti štitnjače (anti–TPO, anti-Tg, Tg i kalcitonin) Kada su ovi hormoni povišeni, govorimo o hipertireozi (pojačanoj funkciji), a kada su sniženi o hipotireozi (smanjenoj funkciji). Niska razina TSH  u krvi govori o hipertireozi, a visoka razina o hipotireozi. Pri utvrđivanju uzroka bolesti štitnjače pozitivni testovi anti-Tg i anti-TPO ukazuju na autoimunu bolest (Thyreoiditis chronica Hashimoto ili Morbus Basedow-Graves). Određivanje tireoglobulina i kalcitonina od velikog je značaja za dijagnostiku i praćenje operiranih karcinoma štitnjače. Povišen Tg ukazuje na prisustvo metastaza ili povratak bolesti (palilarni ili folikularni karcinom), a povišen  kalcitonin na metastaze ili povratak medularnog karcinoma.

Dr. Evelina Čehajić na temu: Dohrana beba

 Dr. Evelina Čehajić, Specijalista pedijatar, Opća pedijatrija - Pedijatrija Suncokret  Dojenje predstavlja najbolji  izvor hrane za dojenče i potrebno ga je poduprijeti  svim mogućim sredstvima. Ponekad je teško odrediti da li majka ima dovoljno mlijeka, jer samo plač djeteta ne znači da je gladno. Majke često dovode u pitanje kvalitet vlastitog mlijeka zbog  promjene njegove gustine i boje koja nastaje „dozrijevanjem“ mlijeka. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Test flašicom nakon podoja  također  nije mjerodavan, jer  nakon  podoja i dijete koje je dovoljno nahranjeno može popiti 30- ak ml vode ili adaptiranog mlijeka. Ponekad se pristupa metodi  vaganja prije i poslije dojenja, gdje razlika prestavlja popijeno mlijeko. Ovo vaganje svakog obroka, tokom nekoliko dana može djelovati stresno na majku, a ne mora biti ni potpuno precizno tako da nije metoda za svaku situaciju. Dijete bi u 24 sata trebalo popiti oko 150 g na 1 kg težine. Broj stolica se ne može uzeti kao pokazatelj , jer dojeno dijete može imati stolicu poslije svakog dojenja ili jednu stolicu u sedam dana. Zelena stolica, koja se nekad nazivala „stolica gladi “ također nije pokazatelj, jer se ova boja stolice javlja usljed oksidacije. Promatranje djeteta tokom nekoliko dana, praćenje općeg  stanja, aktivnosti djeteta, broja  pomokrenih pelena  gdje je minimum 5-6 sa svijetlim urinom, prirast težine u toku nekoliko dana nam daju bolji uvid u stvarno stanje. Tokom prva 3 mjeseca života dijete bi trebalo da dobija na težini oko 175 g na tjedan, odnosno 750 g mjesečno. Prirast na težini manji od 120 g treba biti razlog da se pozabavimo problemom nenapredovanja na težini. U drugom trimestru dijete dobija manje na težini oko 150 g tjedno, odnosno 600 g mjesečno, u trećem trimestru  oko 450 g mjesečno, a krajem prve godine života oko 300 g mjesečno. Ukoliko ustanovimo da dijete ne napreduje na težini potrebno je analizirati način hranjenja djeteta. Razmatramo broj podoja, dužinu trajanja podoja, tehniku dojenja, dojenje iz jedne ili obje dojke u jednom obroku, izdajanje tzv. zadnjeg masnog, kaloričnog mlijeka. Potrebno je obratiti pažnju i na eventualno bljuckanje ili povraćanje kojim se gube dragocijene kalorije. Dalje je potrebno razmotriti cjelokupnu situaciju i okruženje u kojem majka i dijete borave. Poznato je da refleks otpuštanja mlijeka stimulira sisanje djeteta, posebno u noćnim satima, podražavanje bradavica, dječiji plač, odnosno blizina djeteta, samopouzdanje, psihička stabilnost, toplina, orgazam. Refleks otpuštanja mlijeka koče strah, umor, stres, iscrpljenost, hladnoća, bol, pušenje, alkohol. Analizom ove situacije pokušavamo otkloniti otežavajuće faktore dojenja. Povećavamo broj podoja na 10-12 dnevno, odnosno dojenje svaka 2 sata. Za stimulaciju dojenja povećava se unos tečnosti do 3 litra dnevno. Na tržištu se nalaze i biljni preparati za stimulaciju laktacije npr Fitolat koji sadži ekstrakt hmeja, komorača, piskavice i verbene. Ukoliko ustanovimo da dijete ne napreduje na težini i da ne možemo povećati unos mlijeka dojenjem moramo izabrati način dohrane. Kod djece do 6 mjeseci dohrana je isključivo mliječna. Koristimo adaptirano mlijeko adekvatno uzrastu. Kako i koliko  dohranjivati dijete? Često se prakticira  nakon dojenja dopuniti obrok sa onoliko mlijeka koliko dijete popije. Iz iskustva preporučujem odvojiti dojenje od obroka adaptiranim mlijekom iz sljedećih razloga: Tehnika dojenja je drugačija od tehnike pijenja iz flašice. Kada neposredno nakon dojenja ponudite mlijeko iz flašice dijete pije brže, guta više zraka, zagrcnjuje se. Rupica na flašici treba biti što manja. Progutani zrak povećava problem sa meteorizmom i grčevima. Majčino mlijeko i kravlje mlijeko imaju različitu brzinu varenja, pomiješani u želucu također mogu  pojačati nadimanje. Nakon dovoljnog dojenja dijete često zaspi . U slučaju dohrane morate pripremiti adaptirano mlijeko čime prekidate obrok i uspavljivanje djeteta ili trebate pomoć druge osobe. Ako date adaptiranio mlijeko u jednom obroku za sljedeći ima više vremena da mlijeko nadođe i da bude dovoljno za taj obrok. Intervali između obroka ne moraju biti isti. Ukoliko dobro isplanirate raspored  hranjenja možete noću dojiti što je jednostavnije, ugodnije i stimulira produkciju mlijeka. Broj obroka adaptiranog mlijeka može se prilagoditi aktuelnoj potrebi djeteta. U periodu kada  ne dojite neko drugi se može brinuti o djetetu. Tako dobijate nekoliko sati za druge aktivnosti van kuće ili za odmor. Ukoliko se radi o djetetu starijem od 6 mjeseci treba nastaviti dojiti a dohrana može biti nemliječna u obliku voćnih, povrtno – mesnih obroka, te žitnih kašica pripremanih sa adaptiranim mlijekom. Ukoliko je količina mlijeka koje majka može ponuditi dojenjem zaista mala treba dati i 1-2 obroka adaptiranog mlijeka a dojenje se obično ostavlja ujutro i naveče.

Dječija koža posebno osjetljiva: Štitimo li djecu od sunca i insekata na pravi način?

Ljeto je stiglo i potrebno je i osjetljivu dječiju kožu zaštititi od sunca. Postoje dokazi da izlaganje suncu u ranoj dobi povećava opasnost od nastanka raka kože u kasnijim godinama. Pored sunca, djecu je potrebno zaštititi i od ujeda komaraca. Dječija koža dosta je propustljivija od kože odraslih, što znači da brže upija štetne hemikalije iz sredstava koji se nanose kako bi se zaštitilo od sunca i insekata, njihovi nezreli organizmi se teže bore sa unesenim otrovima, a ono što ostaje na koži ne pruža nikakvu zaštitu. Ukoliko se odlučite za kremu za sunčanje, pobrinite se da je faktor zaštite od UV zračenja 30 ili više, i da je vodootporna.Za djecu od dvije do 12 godina, potražite kremu koja sadrži cink ili titanijum, obzirom da kod ostalih hemikalija ne postoji dokaz kako utiču na dječiju kožu.Zaštitne kreme od sunca u spreju nisu testirane, a i postoji mogućnost da dijete udahne sprej.Kada su mala djeca u pitanju, najbolja zaštita od sunca jeste hlad i tanka odjeća koja bi spriječila izlaganje kože insektima, kao i postavljanje mreža na prozore.Direktno izlaganje ljetnom suncu, naročito na moru i bazenu, nikako se ne preporučuju djeci mlađoj od šest mjeseci. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Potrebno je također obratiti pažnju da dijete unosi dovoljno tekućine, jer postoji veliki rizik od dehidracije. Kada su u pitanju sprejevi koji štite od komaraca, zaista ne postoji nijedan koji je siguran za djecu, a ukoliko se ipak odlučite, pazite da sprej ne dođe u dodir sa djetetovim licem, te da se ne zadržava predugo na koži.Pedijatri naročito ne preporučuju kombinovanje kreme za zaštitu od sunca sa sprejem protiv insekata.Koža je najveći ljudski organ, a naročito je osjetljiva kod male djece. Dakle čuvajte djecu koliko je to moguće u hladu, u pogodnoj odjeći, zaštitite mu glavu šeširićem, a u kasnijoj dobi obratite pažnju i na zaštitu očiju od sunca.  

Dr. Evelina Čehajić na temu: Alergije

Dr. Evelina Čehajić, Specijalista pedijatar, Opća pedijatrija - Pedijatrija Suncokret  Šta je alergija? Alergija je neprimjerena reakcija ljudskog organizma na materije iz okoline npr. polen, prašina, grinje, hemikalije, kozmetika, hrana. Alergija nastaje zbog pogrešne reakcije imunog sistema u ponavljanom kontaktu sa nekim alergenom. Atopija je genetska predispozicija za ovakvu reakciju, a alergija se manifestira u obliku rinitisa, konjunktivitisa, egzema, astme, urtikarije i dr. Simptomi Najčešći simptomi alergije su začepljen nos, kihanje, kašalj, otežano disanje, otok i svrbež oka, suzenje, osipi na koži, glavobolja, proljev, povraćanje, bolovi u stomaku, poremećaj opšteg stanja. Kod teških alergijskih reakcija nastupa anafilakticki šok koji može završiti i smrtno. Dijagnostika Anamnestički podaci o kontaktu sa alergenima i tipu reakcije odnosno simptomima su početak dijagnostike. Kožni PRICK testovi predstavljaju dalji korak. Utvrđivanje ukupnih i specifičnih IgE (Imunoglubulina) iz krvi omogućava dijagnozu i praćenje dinaminke alergije u korelaciji sa kliničkim manifestacijama. Prevencija Najbolja prevencija je izbjegavanje poznatih alergena. Izbjegavanje boravka u prirodi u vrijeme cvjetanja kod alergija na polen, izbjegavanje kontakta sa životinjama kod alergije na pojedine životinje, prilagođavanje uređenja stana kod alergije na prašinu i grinje, izbjegavanje hrane na koju postoji alergija, izbjegavanje neodgovarajuće kozmetike i sl. Terapija U terapiji se koriste razne vrste medikamenata ovisno o simptomima, za lokalnu i peroralnu primjenu. Lijekovi su uglavnom iz skupine antihistaminika, antileukotrijena i kortikosteroida. Alergija problem savremenog društva Danas djeca dolaze u kontakt sa mnogo većim brojem alergena zbog konzumiranja različitih industrijskih proizvoda, dostupnosti hrane iz dalekih krajeva svijeta, korištenja brojnih kozmetičkih preparata, deterdženata, zbog neracionalne upotrebe lijekova prvenstveno antibiotika, zbog zagađenja sredine itd. Smatra se da 10-20 % djece ima neke manifestacije alergije. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Alergijski rinitis (cjelogodišnji i sezonski) Cjelogodišnji alergijski rinitis često je uzrokovan alergenima iz stana. Tu spada kućna prašina, grinje, zatim alergeni kućnih ljubimaca, među kojima je najintenzivniji alergen mačke. Simptomi Najčešći simptom je otok sluznice nosa sa osjećajem začepljenosti, prisustvom sekreta različitog karaktera, kihanje i kašalj. Može biti praćeno i suzenjem i svrbežom oka. Kod alergije na kućnu prašinu simptomi se pogoršavaju početkom sezone grijanja, dužim boravkom u zatvorenim prostorijama, pri usisavanju , velikom sezonskom pospremanju. Problem je dugoročan te iscrpljuje pacijenta remeteći svakodnevne aktivnosti i san. Sezonski alergijski rinitis se često javlja zbog alergije na polen, vezan je za sezonu cvjetanja pojedinih biljaka : stabla-proljeće; trave-ljeto; korov i ambrozija – kraj ljeta i jesen. Alergijski rinitis češće pogađa dječake nego djevojčice, incidenca raste nakon 5. godine života. Prema statistikama djeca rođena na proljeće češće pate od sezonskog alergijskog rinitisa. Alergija na životinje Ljudi koji u stanovima imaju kućne ljubimce imaju veći rizik od razvoja alergije na životinje. Alergeni životinja su bjelančevine iz mokraće, sline, proizvoda lojnih žlijezda, te ljuskice kože  koje se nakupljaju na dlaci i perju životinje. Kretanjem životinje po stanu alergeni dospijevaju na namještaj, prostirke, odjeću i vazduh. Udisanjem ovih mikročestica dolazi do alergizacije i reakcija prvenstveno vezanih za respiratorni sistem. Najagresivniji alergen su proteini mačke, zatim psa, ali i drugih životinja ptica, hrčka, zečeva i dr. I ribice mogu biti problem. Manji broj ljudi je alergičan na hranu za ribice. U stanu gdje živi alergičar nema mjesta za životinje. Ako ste kupili životinju a tek onda saznali da je neko alergičan na nju, najbolje je da je nekome poklonite. Ponekad je teško rastati se od mace ili psa.  Ako se odlučite zadržati životinju preuzimate rizik od dugotrajnog pogoršanja zdravstvenog stanja i akutnih napada oteženog disanja što može izgledati vrlo dramatično. Životinja bi se trebala kupati bar dva puta sedmično da se dlaka očisti od alergena, a kupanje ne provodi alergičar. Ograničite prostor kojem životinja ima pristup, ne u sobi gde dijete spava. Alergeni životinja mogu biti tako agresivni da i kontakt sa predmetima na kojima se nalaze može izazivati reakciju osjetljive osobe. Npr. osoba koja ima mačku na svojoj odjeći može donijeti alergene. Pazite na susjede sa životinjama. Istresanje deka i prostirki donosi alergene kroz vaš prozor. Alergija nije jedino što vam prijeti od životinje. Redovni veterinarski pregledi, vakcinacija i sredstva za parazite su obaveza svakog roditelja koji obraduje dijete kućnim ljubimcem. Alergija na grinje Svakodnevno se sa površine kože ljušte odumrle ćelije . Tokom spavanja u posteljinu , jastuke, pokrivace i dušeke dospijevaju nove količine ovog materijala ,koji predstavlja glavnu hranu za grinje. Ovim mikroorganizmima godi vlažna i topla sredina ,te je krevet idealno mjesto za njihov razvoj. U prosječnom dušeku se nalazi 20-40 ug ili 15000 grinja na 1 g prašine. Alergizaciju može izazvati  količina 0.5-2 ug/g. U kućnoj prašini u kauču, ćilimima, zavjesama , plišanim igračkama , vazduhu također se mogu naći grinje. Alergija na grinje manifestira se kao cjelogodišnji rinitis, astma ili atopijski dermatitis. Alergeni grinja, prvenstveno feces dospijevaju u disajne puteve raspršivanjem u zraku. Kako se boriti protiv grinja? Smanjite tekstilne materijale u stanu. Ako je dijete alergično na grinje u prostorijama gdje boravi bi trebalo ukloniti ćilime, zavjese, deke, prekrivače. Idealne su garniture za sjedenje od kože , podovi od drveta i laminata koji se mogu brisati vlažnom krpom. Tektilne prostirke bi se trebale prati najmanje svakih 15 dana, jer je to vrijeme za koje se grinje ponovo namnože. Najvažnija je prilagodba kreveta Grinje se razmnožavaju u svim materijalima perju, vuni i nešto manje u sintetičkim. Pranjem na 60 stepeni grinje odumiru a njihovi alergeni – feces se ispiru. Izlaganjem suncu 3 do 5 sati također se dio grinja uništava, ali je poslije toga potrebno i intenzivno usisavanje. Najefikasnija metoda borbe protiv grinja je primjena barijernih posteljina npr. PRISTINE koje se navlače na dušeke, jastuke i deke. Ove posteljine imaju vrlo sitne pore koje ne dopuštaju prolazak ljuspica kože i dopuštaju strujanje zraka. Na taj način tokom 5-6 mjeseci i stari dušeci ostaju bez grinja. Posteljina se pere svakih 6 mjeseci. Na nju se navlači obična pamučna posteljina koja se mijenja sedmično. Plišane igračke se povremeno mogu stavljati u zamrzivač čime se grinje ubijaju, ali poslije je potrebno igračke i oprati da bi se alergen isprao. Postoje i sprejevi sa akaricidnim sredstvima kojima se mogu našpricati površine u stanu , te akaricidna sredstava za pranje tekstilnih materijala. Usisavanje bi trebalo biti kvalitetnim usisivacima sa HEPA i vodenim filterima koji ne vraćaju prašinu nazad u prostoriju. Tokom usisavanja alergično dijete ne treba boraviti u prostoriji. Nakon usisavanja prostoriju zračiti 20 min. Smanjite vlažnost u prostorijama prirodnim vjetranjem a u zimskim mjesecima korištenjem odvlaživača zraka. Kućni ljubimci ne spadaju u domaćinstvo alergičnog djeteta. Izbjegavajte pušenje, duhanski dim je iritans koji povećava reaktibilnost alergičara na sve druge inhalacione alergene. Grinje ne žive na nadmorskoj visini iznad 1300 m, duži boravak na planini može pomoći. Alergija na hranu Alergija na hranu se najčešće razvija do 6. godine života, ali se može pojaviti bilo kada. Neke vrste alergije, prvenstveno na jaja i kravlje mlijeko mogu nestati tokom nekoliko godina. Intenzitet alergijske reakcije zavisi od količine unesenog alergena, ali i o kombinaciji sa nekom drugom namirnicom. Vrlo često se javlja alergijska reakcija na boje i aditive koji se dodaju tvornički proizvedenoj hrani. Najčešći alergeni Najčešci alergeni u dječijem uzrastu su: kravlje mlijeko, jaje, kikiriki, lješnik, orah, riba. Alergija na kravlje mlijeko  kod djece govori o riziku za druge alergijske reakcije. Simptomi Najčešći simptomi alergije na hranu su: na koži otok, osip i svrbež na probavnom sistemu osjećaj paljenja, crvenilo i otok usta, povraćanje, bolovi u stomaku, proljev, sluz i krv u stolici na disajnom sistemu  kašalj i otežano disanje Prevencija Dojenje je najboja prevencija alergije na kravlje mlijeko i druge alergene iz hrane. Dijete bi trebalo biti u potpunosti dojeno do 6 mjeseci starosti. Uvođenje nemliječnih namirnica se pocinje sa 6 mjeseci vrlo oprezno pojedinačnim namirnicama.  I isključivo dojeno dijete može razviti alergiju na kravlje mlijeko, jer proteini kravljeg mlijeka koje pije majka mogu u manjim količinama biti prisutni i u majčinom mlijeku. Ponekad je potrebno i majku dojilju staviti na bezmliječnu dijetu. U drugoj polovici prve godine života postepeno uvodimo voće, povrće, meso, pšenicne proizvode od 7.mjeseca. Bjelance, med, ribu i citruse izbjegavamo do godinu dana. Industrijski proizvodi tipa gotovih jela i supa iz kesice ne spadaju u dječiji jelovnik do 3 godine starosti. Alergija na insekte Alergija na ubod pčele, ose i stršljena može biti smrtno opasna Ubod insekta izaziva lokalnu reakciju sa pojavom papulice, crvenila i svrbeža. Spontano prolazi za nekoliko dana. Kod osoba alergičnih na ubode javlja se intenzivnija lokalna reakcija sa otokom, crvenilom i bolom. Ova reakcija je česta kod uboda komarca. Lokalna terapija ledom, fenistil gelom obično je dovoljna. Kod većih reakcija preporučuje se i peroralno davanje antihistaminika. Ubod pčele, ose i stršljena može pretstavljati mnogo veći problem. Reakcije mogu biti opšte ili sistemske do razvoja anafilaktickog šoka. Osim otoka, crvenila i koprivnjače u blizini uboda može se javiti i bljedilo, proljev, povraćanje, curenje nosa, otežano disanje, otoci na udaljenim dijelovima tijela sa padom pritiska i znacima šoka do poremećaja svijesti. Reakcija ima dramatičan i brz tok, a od brzine pružanja hitne medicinske pomoći zavisi ishod. Pri boravku u prirodi poseban oprez je potreban kod konzumacije slatkosti, voća i sokova jer to privlači insekte . Ubodi u području lica, usta i jezika su mnogo opasniji nego na drugim dijelovima tijela.Ne hodajte bosi, ne stavljajte parfeme koji privlace insekte. Šarena odjeća u cvijetnim bojama je takoder izazov za pčelu i osu. Koristite repelente za zaštitu od komaraca i drugih insekata. Osobe koje znaju da su alergične na ubode pčele, ose i stršljena bi trebale imati autoinjektor sa adrenalinom – Epipen, koji do dolaska ljekaru može spasiti život. Alergija na kravlje mlijeko Alergija na kravlje mlijeko je jedna od najčešćih alergija na hranu kod dojenčadi i male djece. Prema nekim istraživanjima 2-5 % djece u dobi do 3 godine ima simptome ovealergije ili u laboratorijskim nalazima pokazuje senzibilizaciju na kravlje mlijeko bez kliničkih manifestacija. Ovaj tip alergije masovnije se pojavljuje u 20. stoljeću sa promjenom ishrane dojenčadi, uvođenjem kravljeg mlijeka i adaptiranog kravljeg mlijeka u njihovu ishranu. Napuštanjem tradicije dojenja, promjenom stila života, zapošljavanjem majki, povećava se broj djece koja u prvih 6 mjeseci života bivaju izložena bjelančevinama kravljeg mlijeka, kao veoma potentnom alergenu. Sa ponudom različitih vrsta adaptiranog mlijeka danas je apsurdno angažirati dojilju. Za mlađe generacije braća po mlijeku predstavljaju davno zaboravljeni arhaizam, a možda bi za neku djecu upravo to bilo pravo rješenje. Kravlje mlijeko sadrži tri puta više bjelančevina od humanog mlijeka Također je različit odnos kazeina i sirutke. U razvoju alergije ključnu ulogu imaju bjelančevine, dok kod nepodnošljivosti mlijeka tzv. intolerancije problem je u neadekvatnom varenju mliječnog šećera laktoze. Bjelančevine mlijeka koje najčešće izazivaju alergijsku reakciju su kazein, zatim betalaktoglobulin iz sirutke, te rijetko serumski goveđi albumin kojeg u malim količinama ima u mlijeku i odgovoran je za eventualnu istovremenu alergiju na goveđe meso. Testovima iz krvi je moguće razlikovati alergiju na kazein i laktoglobulin, a to ima prognostički značaj. Naime zbog strukture molekule kazeina alergija na kazein često je cjeloživotna, dok alergija na laktoglobulin sazrijevanjem funkcije varenja digestivnog trakta obično nestaje od 3. do 5. godine života. Molekule betalaktoglobulina su tako male da iz kravljeg mlijeka koje pije majka mogu preći u vlastito mlijeko i tako senzibilizirati dojeno dijete. U grupi isključivo dojene djece ovaj tip alergije se razvija kod 0.5 % djece. Na sličan način bjelančevine jajeta, oraha, kikirikija i lješnika mogu senzibilizirati dojeno dijete i izazvati npr. simptome egzema. Za alergijske reakcije je karakteristično da se razvijaju pri ponovljenom kontaktu sa alergenom. Naime za reakciju je potrebno da se organizam već upoznao sa molekulom bjelančevine. Kako onda objasniti alergijske reakcije pri prvoj konzumaciji neke hrane? Ponekad je dovoljna senzibilizacija preko majčinog mlijeka, a pri prvom „ stvarnom“ konzumiranju kravljeg mlijeka ili neke druge namirnice javlja se reakcija. Molekule alergena su vrlo složene a ponekad je dovoljno i djelomično podudaranje da dođe do reakcije. To objašnjava skrižene alergijske reakcije npr. polena breze i ploda jabuke, zatim banana i lateksa i neke koje su za laike očitije npr. med i polen. Simptomi alergije na kravlje mlijeko mogu se javiti neposredno po konzumaciji, za nekoliko sati, dana ili sedmica. Pojava simptoma i njihov spektar obično je vezan za tip alergijeske reakcije. Na koži se mogu javiti otoci, akutna urtikarija-koprivnjača, zatim hronična urtikarija, te vrlo često egzem. Simptomi digestivnog trakta su povraćanje, proljev, slab apetit, bljuckanje, nadimanje, grčevi, bol u stomaku, krv u stolici koja može biti i skrivena i voditi do malokrvnosti i nenapredovanja djeteta. Djeca sa ovom alergijom mogu biti sklona i bronhitisima. U najtežim slučajevima reakcija može biti opšta u smislu anafilaktičkog šoka. Postoje dva tipa alergijskih reakcija na kravlje mlijeko. Atopijski se odvija posretstvom IgE. Simptomi se mogu javiti i do nekoliko minuta od konzumacije mlijeka. Dokazuje se kožnim testovima i određivanjem specifičnih IgE iz krvi. Drugi neatopijski se odvija posretstvom stanica, simptomi se javljaju tokom nekoliko sati, dana ili sedmica. Nema laboratorijskih testova za dokazivanje ovog tipa alergije. Preostaje samo ekspozicijsko-eliminacijski test, odnosno apsolutnim isključivanjem bjelančevina kravljeg mlijeka iz ishrane. U roku od 3 dana počinju nestajati simptomi vezani za crijeva npr. proljev i krv u stolici, dok promjene na koži tipa egzema nestaju do 3 mjeseca. Dijeta se provodi minimalno 7 bolje 15 dana. Ukoliko do 3 mjeseca dijete nema efekta u smislu nestajanja simptoma vjerovatno se ne radi o alegiji na mlijeko. Dijeta bez mlijeka podrazumijeva apsolutno izbjegavanje svih namirnica porijeklom iz mlijeka npr. jogurta, sireva, putera, karamela, mliječne čokolade , krem umaka, kolača, keksa, pudinga, instantnog pirea, krem supe,također nekihsalama i drugih industrijskih proizvoda koji mogu sadržati tragove mlijeka. Ukoliko je dijete isključivo dojeno a sumnjamo da se radi o alergiji na kravlje mlijeko majka drži dijetu. Često se postavlja pitanje čime hraniti takvo dijete. Danas postoje specijalne formule adaptiranog visokohidroliziranog mlijeka u kojem su molekule bjelančevina toliko usitnjene da ih organizam više ne prepoznaje kao takve. Ujedno je eliminisana i laktoza tako da su pogodne i kod problema intolerancije. Mana ovog mlijeka je cijena i često lošiji ukus. Vrlo mali broj djece je osjetljiv čak i na ovo mlijeko te zahtijeva ishranu formulom aminokiselina. Adaptirana mlijeka koja nose oznaku H.A. tzv. hipoalergena mlijeka nisu namijenjena za djecu sa dokazanom alergijom na kravlje mlijeko, već za djecu koja u anamnezi imaju visoki rizik za pojavu alergije zbog alergijskih manifestacija kod roditelja ili bliskih srodnika. Zamjena kozijim mlijekom se ne preporučuje zbog srodnosti sa kravljim, a sojino mlijeko također nije adekvatna zamjena, jer se i na njega često razvija alergija. Za djecu stariju od godinu dana izvor bjelančevina i kalcija nalazimo u drugim namirnicama kao što su riba, narandže, smokve, grožđice, mak, bademi, susam i dr. Intolerancija laktoze se nekad zamijeni sa alergijom na bjelančevine kravljeg mlijeka. Po konzumaciji mlijeka za 30-90 min javljaju se bolovi u stomaku, proljev, nadimanje. Nema kožnih manfestacija, niti teškoća disanja, a krv u stolici nije tipična pojava. Obično manja količina mlijeka do 200 ml raspoređena u 24 sata ne izaziva veće tegobe. Osim toga obično se dobro podnose sirevi, jogurti i puter. Problem može nastati kod konzumiranja sušenog mlijeka, sladoleda i kolača. Alergija na kravlje mlijeko ima tendenciju nestajanja u 80% slučajeva u predškolskom uzrastu. Ako se radi o alergiji na betalaktoglobulin nestaje u 90 % do 3 godine starosti, a kod kazeina u 60% slučajeva. Obzirom da kravlje mlijeko sadrži preko 100 različitih bjelančevina, a poznata je alergijska reakcija na 30-ak, neki oblici alergije mogu ostati i trajno. U prevenciji alergije na kravlje mlijeko najveći značaj ima dojenje. Što se dijete kasnije sustretne sa bjelančevinama kravljeg mlijeka u većoj količini to je manja vjerovatnoća da se alergija pojavi. Objašnjava se to sazrijevanjem funkcije varenja i sazrijevanjem sluznice crijeva. Alergija na polen Alergija na polen se kod djece javlja kasnije nego alergija na druge inhalatorne alergene npr.prašinu, grinje ili životinjsku dlaku. Nekad  joj prethodi alergija na hranu u obliku atopijskog dermatitisa ili urtikarije. Prvi simptomi se mogu javiti oko 3. godine života, ali češće poslije 5. ili 7. godine. Statistički su češće pogođeni dječaci, te djeca rođena u proljeće. Vrlo je bitna genetski uslovljena predispozicija, odnosno alergija kod roditelja, braće i sestara. Najčešći simptomi alergijske reakcije na polen su začepljenost nosa zbog otoka sluznice, zatim bistra vodena sekrecija uz kihanje u salvama , te osjećaj svrbeža nosa , uha i oka . Javlja se crvenilo i otok očiju , te osjetljivost na jako svjetlo. Napad otežanog disanja sa „zviždanjem“  i kašljem znak se bolesti donjih disajnih puteva. Kod manje djece se češće javljaju simptomi bronhitisa, odnosno astme. Alergija na polen se manifestira tokom vegetacije, što ovisi o klimatskim uslovima regije. Počinje obično u martu cvetanjem stabala, nastavlja se tokom proljeća i ljeta cvjetanjem trava, a u avgustu i septembru cvjetanjem korova , od kojih je najpoznatija ambrosia. Simptomi se mogu javljati tokom cijele sezone vegetacije ili samo tokom cvjetanja pojedinih biljaka.   Alergijska reakcija se javlja nakon ponavljanog kontakta sa alergenom. Iz tog razloga je obično potrebno nekoliko godina kontakta sa vegetacijom i polenom da bi se razvila alergija na polen.  Djeca koja jedu puno meda ranije razvijaju ovu alergijsku reakciju, jer su na taj način i tokom zime izložena polenu. Zbog toda se izbjegava med u ishrani dojenčadi do godinu dana, a kod djece sa porodičnim opterećenjem do treće godine. Na isti način može djelovati i matična mliječ, propolis, polen u prirodnom ili farmaceutskom obliku. Testovima na koži ili iz krvi može se utvrditi o kakvoj se alergiji radi . Kod djece koja imaju tegobe testovi se zbog dinamike razvoja alergije ponavljaju u intervalima 1-2 godine. U slučaju alergije na polen preporučuje se : izbjegavati  boravak u prirodi tokom vegetacije, posebno tokom vjetrovitog vremena nakon boravka u prirodi oprati kosu i odjeću zračiti prostorije rano ujutro kada ima manje polena redovito brisati  prašinu vlažnom krpom radi uklanjanja  i zrnca polena izbaciti biljke iz prostorija izbjegavati upotrebu meda i bilnjih čajeva po potrebi uključiti simptomatsku ili preventivnu terapiju Najnepogodinije vrijeme za alergičara je sunčano sa vjetrom , kada se polensko zrce raznosi i kilometrima daleko. Jedno zrno polena je dovoljno da izazove tegobe, ali one su naravno izraženije nakon intenzivnijeg kontakta . Iz tog razloga  je teško izbjegavati alergen, te je često potrebno uključiti terapiju . Terapija može biti simptomatska i preventivna.  Antihistaminici su najčešće korišteni lijekovi. Nove generacije ovih lijekova su vrlo djelotvorne za tegobe nosa i oka. Mogu se koristiti tokom nekoliko dana ili duže u sezoni. Lokalna terapija raznim vrstama kapi za nos i oči sa ili bez kortikosteroida može se kombinovati sa antihistaminicima. Za liječenje donjih disajnih puteva koriste se inhalatorni kortikosteroidi u obliku pumpice. Ovi lijekovi se moraju koristiti nekoliko mjeseci ili duže da bi imali puni efekat. Inhalatorni kortikosteroidi se koriste i kao preventivna terapija. Univerzalni lijek  za sve organe pogođene polenskom alergijom je montelukast koji je dostupan i za djecu od najmanjeg uzrasta. U težim slučajevima smo primorani kratkotrajno dati kortikosteroide u obliku tableta i injekcija. Za sve koji imaju dokazanu alergiju na polen se preporučuje početi sa terapijom prije pojave simptoma. Za razliku od alergije na mlijeko i jaje, te astme izazvane virusima alergija na polen  se kod djece javlja kasnije , ali ostaje duže. Međutim, može se mijenjati klinička manifestacija. Npr. napadi teškog disanja u starijoj dobi mogu preći u alergijski rinitis.Intenzitet reakcije može varirati od sezone do sezone.

Polarizovane sunčane naočale: Brinete li o zdravlju svojih očiju?

Sunčane naočale ne bi trebalo da budu samo atraktivan modni dodatak. One su i nezaobilazan faktor u zaštiti oka, a samim tim i zdravlja. Kvalitetne sunčane naočale i naočalne leće štite oči od štetnih UV zračenja.   Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar      >> Sunčane naočale sa polarizovanim staklima su već godinama popularne među nautičarima i profesionalnim ribarima koji imaju potrebu za smanjenjem reflektujućeg odsjaja sa površine vode koja ih okružuje.  Polaroid, prvi svjetski polarizacijski materijal za komercijalnu upotrebu, izumio je Edwin Land davne 1929. godine, a kompaniju Polaroid osnovao je osam godina kasnije. Sada kada su mnogi drugi koji provode vrijeme na otvorenom otkrili prednosti polarizovanih leća, interes za ovu vrstu naočala se značajno povećao. Kada se svjetlost odražava od pojedine površine, poput vode, ceste, metala, snijega ili čak pijeska, njeni valovi su najčešće najsnažniji u jednom konkretnom smjeru - vodoravno, okomito ili dijagonalno. Tu pojavu nazivamo polarizacija. Refleksija sunčeve svjetlosti od površine najčešće ide u vodoravnom smjeru, te na taj način intenzivno udara u oči promatrača i stvara odsjaj. Većina polarizovanih leća u naočalama je laminirana tankim okomitim trakicama koje propuštaju samo vertikalnu svjetlost. Odsjaj se tako eliminira, jer vodoravna svjetlost ne može proći okomiti filter. Naočale sa polarizovanim lećama štite od UV zračenja, te pri tome omogućavaju čišću sliku i manje napora za oči. Znatnu korist od ovakvih naočala imaju vozači, imajući u vidu da ove vrste naočala smanjuju odsjaje sa površina kao što je hauba na automobilu ili cesta. Odlične su za boravak na planinama, tokom porodičnih izleta i putovanja, vožnje biciklom ili trčanja, kao i za obične svakodnevne aktivnosti pri kojima odsjaj zna biti zaista naporan. Također, oni od nas koji uspiju pobjeći od svakodnevnice na more, na plaži mogu uživati u jasnijem pogledu uz eliminaciju odsjaja koji pružaju polarizovane sunčane naočale. Ukoliko su leće na sunčanim naočalama zatamnjene, to ne podrazumijeva da te leće imaju filter. Zatamnjene leće slabije kvalitete ne blokiraju UV zrake i ne štite od oštećenja očiju. Puno je opasnije nositi sunčane naočale sa nedovoljno kvalitetnom zaštitom na staklima, nego ih uopšte nemati. Polaroid, kao izumitelj izvornih polarizovanih naočala, nudi najbolju zaštitu očiju te kvalitetu vida svojom linijom lako nosivih sunčanih naočala. Kvalitetne sunčane naočale su svakako nešto u što se isplati uložiti, jer zdravlje naših očiju uvijek treba biti na prvom mjestu.   Na Zdraviji.ba potražite oftalmologa za pregled i savjetovanje ili optičarsku radnju u kojoj možete kupiti najkvalitetnije modele sunačanih naočala.    

Prva Prethodna 1 2 3 4 5 6 18 19 20 Zadnja