Caplan: Vakcinacija je obaveza cijele zajednice

24.08.2017. 10:21

Dr. Arthur L. Caplan, profesor bioetike na Njujorškom univerzitetu, autor je 35 knjiga i nekoliko stotina naučnih radova te član brojnih odbora međunarodnih organizacija u oblasti bioetike i zdravstva.

Jedan od najuticajnijih stručnjaka u oblasti zdravstva u SAD-u govori o važnosti vakcinisanja djece i borbi za obrazovanje dijela roditelja koji se tome protive.

"Veći je rizik imati mačku nego primiti vakcinu", kaže Caplan, koji ističe da roditelji imaju pravo da ne vakcinišu dijete, ali ne i da zbog njihove odluke budu zaražena druga djeca.

Je li pitanje vakcinacije uopšte tema u Sjedinjenim Američkim Državama? Šta je vakcinacija za prosječnog Amerikanca?

- U SAD-u postoji pitanje vakcinacije djece i vakcinacije odraslih, jer morate nekada da se vakcinišete protiv nekih bolesti. Uopšteno gledano, Amerikanci snažno podržavaju vakcine. Procenat ljudi koji vakcinišu djecu je vjerovatno devedeset odsto. S druge strane, procenat ljudi koji dobijaju vakcine protiv gripa je vjerovatno oko 50 odsto. Dakle, postoje razlike, ali veoma je snažna posvećenost vakcinaciji djece. Međutim, postoje „džepovi“ ljudi koji žive u pojedinim gradovima ili naseljima koji nisu sigurni u vakcine i ne vakcinišu dovoljno i gdje procenat ide i do pedeset odsto.

I oni su opasni, jer bolesti mogu da se prošire iz tih malih zajednica na široku populaciju. Ljudi se pitaju, kako je to moguće, ali treba znati da učinkovitost vakcine nije 100 odsto, već vjerovatno oko 90 odsto. Tako da, ako mali broj ljudi ne obavi vakcinaciju, to može da raširi zarazu.

Ako se odlučite da ne vakcinišete dijete, šta to donosi običnom čovjeku?

- Imali smo veliku raspravu u SAD-u. Pitali smo se, ako ne želite da vakcinišete dijete, da li ono smije da ide u školu? Sada u mnogim saveznim državama imamo regulativu, doduše ne u svim, da ne možete da upišete dijete u školu ako nije vakcinisano. Rekli smo, ako ne postoji medicinski razlog, tj. ako dijete ne može da prihvati vakcinu, ili na njega ne djeluje zbog npr. bolesti, morate da ga vakcinišete.

Na primer, Kalifornija je nedavno donijela tu regulativu i procenat vakcinacije je porastao sa 90 odsto na 95 odsto. Mi kažemo, ne možete drugu djecu da dovodite u rizik, ako ne vakcinišete svoje dijete, što znači da ne možete da ga upišete u školu. Nevakcinisana djeca dovode drugu u rizik od boginja ili zaušaka ili velikog kašlja, gripa ili drugih bolesti...

Ne zaboravite, ne vakcinišete se samo da biste sebe zaštitili sebe ili svoje dijete, ima drugih ljudi, djece koja boluju od raka, neko ima transplantirani organ, neko ima autoimunu bolest... Ti ljudi ne mogu da se vakcinišu, jer njihov imuni sistem ne radi. Jedini način da se oni zaštite je da im vi ne prenesete bolest. Djelimično, vakcinišemo se da bismo zaštitili druge. To je obaveza zajednice, nije to samo do pojedinca.

 

Šta je sa zaposlenima u zdravstvenim ustanovama?

- Pomislili biste da ljudi koji rade u bolnicama ili domovima za stare će se u najvećoj mjeri vakcinisati, ali čak i tu je bilo mnogo ljudi koji se nisu vakcinisali. Tako sam prije šest ili sedam godina došao na ideju – ako želite da radite u bolnici ili domu za stare, ili kao medicinska pomoć u kući, morate se vakcinisati. Zašto? Jer radite sa ljudima koji su bolesni, starijima, jer oni se razboljevaju, a vakcine im ne pomažu u tolikoj mjeri...

Imali smo procenat od 80 odsto, a sada je 99 odsto lekara i tehničara vakcinisano. Mi na Njujorškom univerzitetu imamo politiku da ne možete da radite ako niste vakcinisani. Svi, sekretarice, kuhari, obezbjeđenje, moraju se vakcinisati, jer su u kontaktu s ljudima. Da li bismo otpustili nekoga ko nije vakcinisan – da. I, zapravo, bilo je i otpuštanja. I studenti moraju da budu vakcinisani, a zaposleni nose bedž koji pokazuje da nismo licemjeri – mi smo se vakcinisali, i vi biste trebali.

Kako sa naučnog stajališta objašnjavate situaciju u kojoj se nalaze neke evropske zemlje? Nedavno je Rumunija imala problem sa epidemijom malih boginja, što je bolest koja se lako prevenira vakcinacijom.

- Prvo, doktori, pedijatri ne promovišu ovo dovoljno. Oni moraju da vas podsjećaju – morate da vakcinišete svoje dijete i vi treba da se vakcinišete. Često, ljekar ne razmišlja o vakcinaciji odraslog čovjeka, osim ako će da putuje negdje gde se smatra da ima bolesti, u Africi ili Aziji. Oni zapravo ne shvataju da ljudi iz tih zemalja mogu da donesu tu bolest u Rumuniju, Britaniju... Dosta se putuje, izbjeglice, zaraze se prenose.

Ljekari moraju da razumiju važnost vakcinacije. Roditelji ne vide te bolesti, pitaju se kada su posljednji put vidjeli nekoga ko je imao male boginje. Ako ne vakcinišete, vrlo brzo ćete ih vidjeti ponovo. Suviše su ljudi opušteni po pitanju tih bolesti, jer smo uradili sjajan posao time što smo ih se otarasili. Tu imamo i roditelje koji kažu, vakcine nisu bezbjedne. Pročitaju svašta na internetu. To nije istina! Nema dokaza da vakcine škode, ali zato ima mnogo dokaza da možete da se razbolite ako se ne vakcinišete.

To su sve glasine neodgovornih ljudi koji napamet pričaju da su vakcine opasne ili neprirodne ili da ćete se razboljeti. Pazite, neko bi rekao, toliko bodete dijete, to je jako mnogo, ali količina opasne materije koju dobijete kroz vakcinu je milioniti dio onoga što dobijete ako imate psa i dozvolite mu da vašem detetu poliže lice. Veći je rizik imati mačku nego primiti vakcinu.

Rade li organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ili naučne zajednice dovoljno na promociji vakcinacije?

- Moje dugogodišnje iskustvo pokazuje, vakcinacija je lokalna stvar. Ako vaš doktor podsjeća na to i ponudi, većina će to da uzme. Ako ne, mala je korist od toga šta će reći WHO.

 U medijima i javnom prostoru ima slučajeva u kojima roditelji djece sa autizmom krive MMR vakcinu za to.

- Ljudi se sada pitaju, neko je imao dijete sa autizmom, šta ja da radim, jer kažu da se to desilo nakon vakcinacije. Zapamtite dvije stvari. Nijedna studija nije napravila vezu između vakcina i autizma. Mnogo je vakcinisane djece, neka od njih imaju autizam, ali to ne znači da je vakcina tome uzrok. Još važnije, nedavno smo počeli da uviđamo autizam kod djece prije vakcinacije. Dakle, ne može to biti uzrok, jer sada možemo da postavimo dijagnozu autizma i kod bebe koja ima tri mjeseca ili šest mjeseci, a nisu vakcinisane.

Brige i strah oko autizma su neznanje i ponekad očaj, jer roditelji žele da znaju zašto se to desilo. Vakcinisali su dijete i misle da je od toga – nije. Ta tvrdnja ne stoji, mnogo, jako mnogo istraživanja, mislim da je to istraživano više nego išta čega se mogu sjetiti – nema veze.

Kako gledate na prijedloge o uskraćivanju zdravstvene zaštite roditeljima koji odbijaju da vakcinišu dijete ili na novčane kazne?

- Australija je nedavno ustanovila - ako ne vakcinišete dijete, nećete imati socijalnu pomoć. To je oštra politika, jer na neki način kažnjava dijete, koje nema izbor, jer mora da radi ono što roditelji žele. Mislim da je nedozvoljavanje polaska u školu bez vakcinacije razumnija. Kažnjavanje ili oduzimanje socijalne pomoći je ekstremno, jer šteti djeci, a cijela poenta je da se djeci pomogne.

Mnogi roditelji tvrde da je njihovo ustavno pravo da ne vakcinišu dijete.

- Ja ovako odgovaram – to jeste vaše pravo, ali nemate pravo da zarazite moje dijete. Nemate pravo da ubijete moju babu ili mog dedu koji je slab i koji može umrijeti i od gripa. Nemate samo pravo, imate i odgovornost u društvu. Morate da brinete o slabima i ranjivima koji žive uz vas i zato se vakcinacija od vas očekuje.

Šta je važnije? Pravo roditelja na izbor ili pravo djeteta na vakcinaciju?

- Ako biramo između poštovanja prava roditelja ili najboljeg interesa djeteta, ja biram interes djeteta. Roditelji imaju prava, ali nemaju pravo na mrtvo dijete ili na bolesno dijete.

Primjer: Ako roditelj kaže – moje dijete ima dijabetes, ali mu neću davati insulin, rekli bismo – moraš da mu daš insulin. Išli bismo na sud i natjerali bismo te da to uradiš. Natjerali bismo te da liječiš svoje dijete iako roditelj iz nekog razloga nije želio da to učini. Vakcine su tako moćne, mislim da bi trebalo posmatrati to kao čin dobrog komšije ili dobrog roditelja, jer to štiti zdravlje djece. Tu se ne govori o vašoj slobodi.

Šta je sa štetnim materijama u vakcinama?

- Od ljudi koji su zabrinuti za vakcine čujete kako u tim vakcinama ima žive ili aluminijuma. Prvo, živa je uklonjena iz skoro svih vakcina. Većina zemalja nema žive u svojim vakcinama, a to nije promijenilo ni procenat oboljelih od autizma. Broj ljudi sa autizmom nastavlja da raste bez obzira na sve. Inače, ima više žive u ribi ili aluminijuma u tepihu nego u bilo kojoj vakcini. To znači da ako želite da izbjegnete te metale, morate živjeti na mjestu gdje nema tepiha, da nikada ne jedete ribu i da onemogućite kontakt vašeg djeteta sa bezbroj proizvoda koji u sebi sadrže aluminijui ili živu, a ti elementi su u našim prostorijama, vodi, vazduhu.

Izvor: Al Jazeera

 



Više iz kategorije: Savjetnik

Klima-uređaji ne smiju puhati direktno u vas

24.08.2017. 10:12

Zbog tropskih vrućina građani BiH traže različite načine da se rashlade. Najčešće se tokom prijevoza ili u stambenim i poslovnim objektima koriste klima-uređaji koji, ako se ne koriste pravilno, mogu biti pogubni za zdravlje čovjeka, djece pogotovo. "U klimatiziranim prostorijama, a naročito u automobilima s ugrađenim klima-uređajima, potrebno je voditi računa da se ne pravi velika razlika između unutrašnje i vanjske temperature zraka, jer prilikom izlaska iz takvih prostorija može doći do ozbiljnih zdravstvenih problema", upozoravaju iz Zavoda za javno zdravstvo FBiH. Izbjeći šok za organizam Glavno pravilo je da razlika između tmperature prostorije u kojoj radi klima-uređaj i vanjske ne bude veća od 10 stepeni. Također, prostoriju treba postepeno rashlađivati. Ukoliko planirate izaći iz prostorije, klimu trebate ugasiti kako bi vam se tijelo priviklo i ne bi doživjelo "šok". Ljekari upozoravaju da klima-uređaji ne smiju puhati direktno u vas, a posebno ne prema djeci, jer su osjetljiva i lakše dobiju upalu uha. Ukoliko imate bebu, pedijatri savjetuju da je idealna temperatura prostorija u kojima boravi 26 stepeni. No, ako je vanjska temperatura visoka, kao što je to slučaj u proteklim danima, onda morate povećati temperaturu u prostoriji, jer ona smije biti 7-10 stepeni niža od vanjske. Djecu i bebe nikada ne izlažite direktnom puhanju iz klima-uređaja. Bebu obucite u prozračnu odjeću koja će joj pokrivati ruke i noge, stavite joj pamučnu kapu za glavu i tanke čarape na stopala dok klima radi, a temperatura se spušta. Ostavite malo odškrinut prozor kako biste omogućili strujanje zraka. Također, dajite im dovoljno tekućine jer klima isušuje kožu i sluznicu. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Automobil prvo provjetriti Kada je riječ o klima-uređaju u automobilu, tu trebate obratiti posebnu pažnju jer ste izloženiji. S obzirom na to da su velike vrućine ovih dana, iz Zavoda za javno zdravstvo FBiH savjetuju da dobro prozračite automobil prije nego uđete u njega, jer u njima temperatura može dostići i 70 stepeni na suncu. "Čak i ako imate klimu, prozračite automobil prije nego što uđete u njega zbog po zdravlje opasnih isparavanja plastike i uređaja u automobilu. Kada se vozite, podesite klimu tako da temperaturna razlika ne bude prevelika", kažu iz Zavoda za javno zdravstvo FBiH. Stručnjaci iz automobilske industrije savjetuju da je najbolje na početku otvoriti sve prozore i upaliti klimu te podesiti na uvlačenje vanjskog zraka dok je temperatura minimalna. Zrak treba puhati prema prozorima. Na ovaj način se mijenja zrak, tačnije izlazi vreli i ustajali. Kada krenete voziti, zatvorite prozore i podesite na recirkulaciju zraka te smanjite brzinu puhanja ventilatora. Usmjeriti klimu ka nogama i šoferšajbi Ljekari savjetuju da bi bilo dobro da klima-uređaj puše prema nogama i vjetrobranskom staklu, jer na ovaj način izbjegavate direktno puhanje hladnijeg zraka u lice i grudi, što može izazvati upale sinusa i uha, prehlade, ali i ozbiljnije probleme. Nekoliko minuta prije kraja vožnje ugasite klima-uređaj i ostavite upaljenu ventilaciju. Ukoliko prevozite bebu, radije rashladite automobil prije unošenja bebe, a potom ugasite klimu i upalite ventilator. Ukoliko vam bude pretoplo, upalite klimu na temperaturu nižu sedam stepeni od vanjske i pobrinite se da nijedan otvor nije okrenut prema bebi/djetetu. Redovno održavanje Na kraju je bitno istaći da minimalno jednom godišnje čistite klima-uređaj, kao i filter koji se nalazi u njemu, jer je vlažna i prljava podloga idealna za razvoj štetnih mikroorganizama od kojih neki mogu izazvati i upalu pluća.