Dr. Evelina Čehajić na temu: Alergije

15.04.2017. 09:47



Dr. Evelina Čehajić, Specijalista pedijatar, Opća pedijatrija - Pedijatrija Suncokret 


Šta je alergija?

Alergija je neprimjerena reakcija ljudskog organizma na materije iz okoline npr. polen, prašina, grinje, hemikalije, kozmetika, hrana. Alergija nastaje zbog pogrešne reakcije imunog sistema u ponavljanom kontaktu sa nekim alergenom. Atopija je genetska predispozicija za ovakvu reakciju, a alergija se manifestira u obliku rinitisa, konjunktivitisa, egzema, astme, urtikarije i dr.

Simptomi

Najčešći simptomi alergije su začepljen nos, kihanje, kašalj, otežano disanje, otok i svrbež oka, suzenje, osipi na koži, glavobolja, proljev, povraćanje, bolovi u stomaku, poremećaj opšteg stanja. Kod teških alergijskih reakcija nastupa anafilakticki šok koji može završiti i smrtno.

Dijagnostika

Anamnestički podaci o kontaktu sa alergenima i tipu reakcije odnosno simptomima su početak dijagnostike. Kožni PRICK testovi predstavljaju dalji korak. Utvrđivanje ukupnih i specifičnih IgE (Imunoglubulina) iz krvi omogućava dijagnozu i praćenje dinaminke alergije u korelaciji sa kliničkim manifestacijama.

Prevencija

Najbolja prevencija je izbjegavanje poznatih alergena. Izbjegavanje boravka u prirodi u vrijeme cvjetanja kod alergija na polen, izbjegavanje kontakta sa životinjama kod alergije na pojedine životinje, prilagođavanje uređenja stana kod alergije na prašinu i grinje, izbjegavanje hrane na koju postoji alergija, izbjegavanje neodgovarajuće kozmetike i sl.

Terapija

U terapiji se koriste razne vrste medikamenata ovisno o simptomima, za lokalnu i peroralnu primjenu. Lijekovi su uglavnom iz skupine antihistaminika, antileukotrijena i kortikosteroida. Alergija problem savremenog društva Danas djeca dolaze u kontakt sa mnogo većim brojem alergena zbog konzumiranja različitih industrijskih proizvoda, dostupnosti hrane iz dalekih krajeva svijeta, korištenja brojnih kozmetičkih preparata, deterdženata, zbog neracionalne upotrebe lijekova prvenstveno antibiotika, zbog zagađenja sredine itd. Smatra se da 10-20 % djece ima neke manifestacije alergije.

Alergijski rinitis (cjelogodišnji i sezonski)

Cjelogodišnji alergijski rinitis često je uzrokovan alergenima iz stana. Tu spada kućna prašina, grinje, zatim alergeni kućnih ljubimaca, među kojima je najintenzivniji alergen mačke.

Simptomi

Najčešći simptom je otok sluznice nosa sa osjećajem začepljenosti, prisustvom sekreta različitog karaktera, kihanje i kašalj. Može biti praćeno i suzenjem i svrbežom oka. Kod alergije na kućnu prašinu simptomi se pogoršavaju početkom sezone grijanja, dužim boravkom u zatvorenim prostorijama, pri usisavanju , velikom sezonskom pospremanju. Problem je dugoročan te iscrpljuje pacijenta remeteći svakodnevne aktivnosti i san.


Sezonski alergijski rinitis se često javlja zbog alergije na polen, vezan je za sezonu cvjetanja pojedinih biljaka : stabla-proljeće; trave-ljeto; korov i ambrozija – kraj ljeta i jesen.

Alergijski rinitis češće pogađa dječake nego djevojčice, incidenca raste nakon 5. godine života. Prema statistikama djeca rođena na proljeće češće pate od sezonskog alergijskog rinitisa.

Alergija na životinje

Ljudi koji u stanovima imaju kućne ljubimce imaju veći rizik od razvoja alergije na životinje. Alergeni životinja su bjelančevine iz mokraće, sline, proizvoda lojnih žlijezda, te ljuskice kože  koje se nakupljaju na dlaci i perju životinje. Kretanjem životinje po stanu alergeni dospijevaju na namještaj, prostirke, odjeću i vazduh. Udisanjem ovih mikročestica dolazi do alergizacije i reakcija prvenstveno vezanih za respiratorni sistem.

Najagresivniji alergen su proteini mačke, zatim psa, ali i drugih životinja ptica, hrčka, zečeva i dr. I ribice mogu biti problem. Manji broj ljudi je alergičan na hranu za ribice.

U stanu gdje živi alergičar nema mjesta za životinje. Ako ste kupili životinju a tek onda saznali da je neko alergičan na nju, najbolje je da je nekome poklonite. Ponekad je teško rastati se od mace ili psa.  Ako se odlučite zadržati životinju preuzimate rizik od dugotrajnog pogoršanja zdravstvenog stanja i akutnih napada oteženog disanja što može izgledati vrlo dramatično. Životinja bi se trebala kupati bar dva puta sedmično da se dlaka očisti od alergena, a kupanje ne provodi alergičar. Ograničite prostor kojem životinja ima pristup, ne u sobi gde dijete spava. Alergeni životinja mogu biti tako agresivni da i kontakt sa predmetima na kojima se nalaze može izazivati reakciju osjetljive osobe.

Npr. osoba koja ima mačku na svojoj odjeći može donijeti alergene. Pazite na susjede sa životinjama. Istresanje deka i prostirki donosi alergene kroz vaš prozor.

Alergija nije jedino što vam prijeti od životinje. Redovni veterinarski pregledi, vakcinacija i sredstva za parazite su obaveza svakog roditelja koji obraduje dijete kućnim ljubimcem.

Alergija na grinje

Svakodnevno se sa površine kože ljušte odumrle ćelije . Tokom spavanja u posteljinu , jastuke, pokrivace i dušeke dospijevaju nove količine ovog materijala ,koji predstavlja glavnu hranu za grinje. Ovim mikroorganizmima godi vlažna i topla sredina ,te je krevet idealno mjesto za njihov razvoj.

U prosječnom dušeku se nalazi 20-40 ug ili 15000 grinja na 1 g prašine. Alergizaciju može izazvati  količina 0.5-2 ug/g. U kućnoj prašini u kauču, ćilimima, zavjesama , plišanim igračkama , vazduhu također se mogu naći grinje. Alergija na grinje manifestira se kao cjelogodišnji rinitis, astma ili atopijski dermatitis. Alergeni grinja, prvenstveno feces dospijevaju u disajne puteve raspršivanjem u zraku.

Kako se boriti protiv grinja?

Smanjite tekstilne materijale u stanu. Ako je dijete alergično na grinje u prostorijama gdje boravi bi trebalo ukloniti ćilime, zavjese, deke, prekrivače. Idealne su garniture za sjedenje od kože , podovi od drveta i laminata koji se mogu brisati vlažnom krpom. Tektilne prostirke bi se trebale prati najmanje svakih 15 dana, jer je to vrijeme za koje se grinje ponovo namnože.

Najvažnija je prilagodba kreveta

Grinje se razmnožavaju u svim materijalima perju, vuni i nešto manje u sintetičkim. Pranjem na 60 stepeni grinje odumiru a njihovi alergeni – feces se ispiru. Izlaganjem suncu 3 do 5 sati također se dio grinja uništava, ali je poslije toga potrebno i intenzivno usisavanje.

Najefikasnija metoda borbe protiv grinja je primjena barijernih posteljina npr. PRISTINE koje se navlače na dušeke, jastuke i deke. Ove posteljine imaju vrlo sitne pore koje ne dopuštaju prolazak ljuspica kože i dopuštaju strujanje zraka. Na taj način tokom 5-6 mjeseci i stari dušeci ostaju bez grinja. Posteljina se pere svakih 6 mjeseci. Na nju se navlači obična pamučna posteljina koja se mijenja sedmično.

Plišane igračke se povremeno mogu stavljati u zamrzivač čime se grinje ubijaju, ali poslije je potrebno igračke i oprati da bi se alergen isprao.

Postoje i sprejevi sa akaricidnim sredstvima kojima se mogu našpricati površine u stanu , te akaricidna sredstava za pranje tekstilnih materijala.

Usisavanje bi trebalo biti kvalitetnim usisivacima sa HEPA i vodenim filterima koji ne vraćaju prašinu nazad u prostoriju. Tokom usisavanja alergično dijete ne treba boraviti u prostoriji. Nakon usisavanja prostoriju zračiti 20 min.

  • Smanjite vlažnost u prostorijama prirodnim vjetranjem a u zimskim mjesecima korištenjem odvlaživača zraka.
  • Kućni ljubimci ne spadaju u domaćinstvo alergičnog djeteta.
  • Izbjegavajte pušenje, duhanski dim je iritans koji povećava reaktibilnost alergičara na sve druge inhalacione alergene.
  • Grinje ne žive na nadmorskoj visini iznad 1300 m, duži boravak na planini može pomoći.
Alergija na hranu

Alergija na hranu se najčešće razvija do 6. godine života, ali se može pojaviti bilo kada. Neke vrste alergije, prvenstveno na jaja i kravlje mlijeko mogu nestati tokom nekoliko godina.

Intenzitet alergijske reakcije zavisi od količine unesenog alergena, ali i o kombinaciji sa nekom drugom namirnicom. Vrlo često se javlja alergijska reakcija na boje i aditive koji se dodaju tvornički proizvedenoj hrani.

Najčešći alergeni

Najčešci alergeni u dječijem uzrastu su: kravlje mlijeko, jaje, kikiriki, lješnik, orah, riba. Alergija na kravlje mlijeko  kod djece govori o riziku za druge alergijske reakcije.

Simptomi

Najčešći simptomi alergije na hranu su:

  • na koži otok, osip i svrbež
  • na probavnom sistemu osjećaj paljenja, crvenilo i otok usta, povraćanje, bolovi u stomaku, proljev, sluz i krv u stolici
  • na disajnom sistemu  kašalj i otežano disanje

Prevencija

Dojenje je najboja prevencija alergije na kravlje mlijeko i druge alergene iz hrane. Dijete bi trebalo biti u potpunosti dojeno do 6 mjeseci starosti. Uvođenje nemliječnih namirnica se pocinje sa 6 mjeseci vrlo oprezno pojedinačnim namirnicama.  I isključivo dojeno dijete može razviti alergiju na kravlje mlijeko, jer proteini kravljeg mlijeka koje pije majka mogu u manjim količinama biti prisutni i u majčinom mlijeku. Ponekad je potrebno i majku dojilju staviti na bezmliječnu dijetu.

U drugoj polovici prve godine života postepeno uvodimo voće, povrće, meso, pšenicne proizvode od 7.mjeseca. Bjelance, med, ribu i citruse izbjegavamo do godinu dana.

Industrijski proizvodi tipa gotovih jela i supa iz kesice ne spadaju u dječiji jelovnik do 3 godine starosti.

Alergija na insekte

Alergija na ubod pčele, ose i stršljena može biti smrtno opasna

Ubod insekta izaziva lokalnu reakciju sa pojavom papulice, crvenila i svrbeža. Spontano prolazi za nekoliko dana. Kod osoba alergičnih na ubode javlja se intenzivnija lokalna reakcija sa otokom, crvenilom i bolom. Ova reakcija je česta kod uboda komarca.

Lokalna terapija ledom, fenistil gelom obično je dovoljna. Kod većih reakcija preporučuje se i peroralno davanje antihistaminika.

Ubod pčele, ose i stršljena može pretstavljati mnogo veći problem. Reakcije mogu biti opšte ili sistemske do razvoja anafilaktickog šoka. Osim otoka, crvenila i koprivnjače u blizini uboda može se javiti i bljedilo, proljev, povraćanje, curenje nosa, otežano disanje, otoci na udaljenim dijelovima tijela sa padom pritiska i znacima šoka do poremećaja svijesti. Reakcija ima dramatičan i brz tok, a od brzine pružanja hitne medicinske pomoći zavisi ishod.

Pri boravku u prirodi poseban oprez je potreban kod konzumacije slatkosti, voća i sokova jer to privlači insekte . Ubodi u području lica, usta i jezika su mnogo opasniji nego na drugim dijelovima tijela.
Ne hodajte bosi, ne stavljajte parfeme koji privlace insekte. Šarena odjeća u cvijetnim bojama je takoder izazov za pčelu i osu. Koristite repelente za zaštitu od komaraca i drugih insekata.

Osobe koje znaju da su alergične na ubode pčele, ose i stršljena bi trebale imati autoinjektor sa adrenalinom – Epipen, koji do dolaska ljekaru može spasiti život.

Alergija na kravlje mlijeko

Alergija na kravlje mlijeko je jedna od najčešćih alergija na hranu kod dojenčadi i male djece. Prema nekim istraživanjima 2-5 % djece u dobi do 3 godine ima simptome ovealergije ili u laboratorijskim nalazima pokazuje senzibilizaciju na kravlje mlijeko bez kliničkih manifestacija.

Ovaj tip alergije masovnije se pojavljuje u 20. stoljeću sa promjenom ishrane dojenčadi, uvođenjem kravljeg mlijeka i adaptiranog kravljeg mlijeka u njihovu ishranu. Napuštanjem tradicije dojenja, promjenom stila života, zapošljavanjem majki, povećava se broj djece koja u prvih 6 mjeseci života bivaju izložena bjelančevinama kravljeg mlijeka, kao veoma potentnom alergenu. Sa ponudom različitih vrsta adaptiranog mlijeka danas je apsurdno angažirati dojilju. Za mlađe generacije braća po mlijeku predstavljaju davno zaboravljeni arhaizam, a možda bi za neku djecu upravo to bilo pravo rješenje.

Kravlje mlijeko sadrži tri puta više bjelančevina od humanog mlijeka

Također je različit odnos kazeina i sirutke. U razvoju alergije ključnu ulogu imaju bjelančevine, dok kod nepodnošljivosti mlijeka tzv. intolerancije problem je u neadekvatnom varenju mliječnog šećera laktoze.

Bjelančevine mlijeka koje najčešće izazivaju alergijsku reakciju su kazein, zatim betalaktoglobulin iz sirutke, te rijetko serumski goveđi albumin kojeg u malim količinama ima u mlijeku i odgovoran je za eventualnu istovremenu alergiju na goveđe meso. Testovima iz krvi je moguće razlikovati alergiju na kazein i laktoglobulin, a to ima prognostički značaj.

Naime zbog strukture molekule kazeina alergija na kazein često je cjeloživotna, dok alergija na laktoglobulin sazrijevanjem funkcije varenja digestivnog trakta obično nestaje od 3. do 5. godine života. Molekule betalaktoglobulina su tako male da iz kravljeg mlijeka koje pije majka mogu preći u vlastito mlijeko i tako senzibilizirati dojeno dijete.

U grupi isključivo dojene djece ovaj tip alergije se razvija kod 0.5 % djece. Na sličan način bjelančevine jajeta, oraha, kikirikija i lješnika mogu senzibilizirati dojeno dijete i izazvati npr. simptome egzema.

Za alergijske reakcije je karakteristično da se razvijaju pri ponovljenom kontaktu sa alergenom. Naime za reakciju je potrebno da se organizam već upoznao sa molekulom bjelančevine. Kako onda objasniti alergijske reakcije pri prvoj konzumaciji neke hrane? Ponekad je dovoljna senzibilizacija preko majčinog mlijeka, a pri prvom „ stvarnom“ konzumiranju kravljeg mlijeka ili neke druge namirnice javlja se reakcija. Molekule alergena su vrlo složene a ponekad je dovoljno i djelomično podudaranje da dođe do reakcije.

To objašnjava skrižene alergijske reakcije npr. polena breze i ploda jabuke, zatim banana i lateksa i neke koje su za laike očitije npr. med i polen.

Simptomi alergije na kravlje mlijeko mogu se javiti neposredno po konzumaciji, za nekoliko sati, dana ili sedmica. Pojava simptoma i njihov spektar obično je vezan za tip alergijeske reakcije. Na koži se mogu javiti otoci, akutna urtikarija-koprivnjača, zatim hronična urtikarija, te vrlo često egzem. Simptomi digestivnog trakta su povraćanje, proljev, slab apetit, bljuckanje, nadimanje, grčevi, bol u stomaku, krv u stolici koja može biti i skrivena i voditi do malokrvnosti i nenapredovanja djeteta. Djeca sa ovom alergijom mogu biti sklona i bronhitisima. U najtežim slučajevima reakcija može biti opšta u smislu anafilaktičkog šoka.

Postoje dva tipa alergijskih reakcija na kravlje mlijeko. Atopijski se odvija posretstvom IgE. Simptomi se mogu javiti i do nekoliko minuta od konzumacije mlijeka. Dokazuje se kožnim testovima i određivanjem specifičnih IgE iz krvi. Drugi neatopijski se odvija posretstvom stanica, simptomi se javljaju tokom nekoliko sati, dana ili sedmica. Nema laboratorijskih testova za dokazivanje ovog tipa alergije. Preostaje samo ekspozicijsko-eliminacijski test, odnosno apsolutnim isključivanjem bjelančevina kravljeg mlijeka iz ishrane.

U roku od 3 dana počinju nestajati simptomi vezani za crijeva npr. proljev i krv u stolici, dok promjene na koži tipa egzema nestaju do 3 mjeseca. Dijeta se provodi minimalno 7 bolje 15 dana. Ukoliko do 3 mjeseca dijete nema efekta u smislu nestajanja simptoma vjerovatno se ne radi o alegiji na mlijeko.

Dijeta bez mlijeka podrazumijeva apsolutno izbjegavanje svih namirnica porijeklom iz mlijeka npr. jogurta, sireva, putera, karamela, mliječne čokolade , krem umaka, kolača, keksa, pudinga, instantnog pirea, krem supe,također nekihsalama i drugih industrijskih proizvoda koji mogu sadržati tragove mlijeka. Ukoliko je dijete isključivo dojeno a sumnjamo da se radi o alergiji na kravlje mlijeko majka drži dijetu.

Često se postavlja pitanje čime hraniti takvo dijete. Danas postoje specijalne formule adaptiranog visokohidroliziranog mlijeka u kojem su molekule bjelančevina toliko usitnjene da ih organizam više ne prepoznaje kao takve. Ujedno je eliminisana i laktoza tako da su pogodne i kod problema intolerancije. Mana ovog mlijeka je cijena i često lošiji ukus. Vrlo mali broj djece je osjetljiv čak i na ovo mlijeko te zahtijeva ishranu formulom aminokiselina. Adaptirana mlijeka koja nose oznaku H.A. tzv. hipoalergena mlijeka nisu namijenjena za djecu sa dokazanom alergijom na kravlje mlijeko, već za djecu koja u anamnezi imaju visoki rizik za pojavu alergije zbog alergijskih manifestacija kod roditelja ili bliskih srodnika.

Zamjena kozijim mlijekom se ne preporučuje zbog srodnosti sa kravljim, a sojino mlijeko također nije adekvatna zamjena, jer se i na njega često razvija alergija. Za djecu stariju od godinu dana izvor bjelančevina i kalcija nalazimo u drugim namirnicama kao što su riba, narandže, smokve, grožđice, mak, bademi, susam i dr.

Intolerancija laktoze se nekad zamijeni sa alergijom na bjelančevine kravljeg mlijeka. Po konzumaciji mlijeka za 30-90 min javljaju se bolovi u stomaku, proljev, nadimanje. Nema kožnih manfestacija, niti teškoća disanja, a krv u stolici nije tipična pojava. Obično manja količina mlijeka do 200 ml raspoređena u 24 sata ne izaziva veće tegobe. Osim toga obično se dobro podnose sirevi, jogurti i puter. Problem može nastati kod konzumiranja sušenog mlijeka, sladoleda i kolača.

Alergija na kravlje mlijeko ima tendenciju nestajanja u 80% slučajeva u predškolskom uzrastu. Ako se radi o alergiji na betalaktoglobulin nestaje u 90 % do 3 godine starosti, a kod kazeina u 60% slučajeva. Obzirom da kravlje mlijeko sadrži preko 100 različitih bjelančevina, a poznata je alergijska reakcija na 30-ak, neki oblici alergije mogu ostati i trajno.

U prevenciji alergije na kravlje mlijeko najveći značaj ima dojenje. Što se dijete kasnije sustretne sa bjelančevinama kravljeg mlijeka u većoj količini to je manja vjerovatnoća da se alergija pojavi. Objašnjava se to sazrijevanjem funkcije varenja i sazrijevanjem sluznice crijeva.

Alergija na polen

Alergija na polen se kod djece javlja kasnije nego alergija na druge inhalatorne alergene npr.prašinu, grinje ili životinjsku dlaku. Nekad  joj prethodi alergija na hranu u obliku atopijskog dermatitisa ili urtikarije. Prvi simptomi se mogu javiti oko 3. godine života, ali češće poslije 5. ili 7. godine. Statistički su češće pogođeni dječaci, te djeca rođena u proljeće. Vrlo je bitna genetski uslovljena predispozicija, odnosno alergija kod roditelja, braće i sestara.

Najčešći simptomi alergijske reakcije na polen su začepljenost nosa zbog otoka sluznice, zatim bistra vodena sekrecija uz kihanje u salvama , te osjećaj svrbeža nosa , uha i oka . Javlja se crvenilo i otok očiju , te osjetljivost na jako svjetlo. Napad otežanog disanja sa „zviždanjem“  i kašljem znak se bolesti donjih disajnih puteva. Kod manje djece se češće javljaju simptomi bronhitisa, odnosno astme.

Alergija na polen se manifestira tokom vegetacije, što ovisi o klimatskim uslovima regije. Počinje obično u martu cvetanjem stabala, nastavlja se tokom proljeća i ljeta cvjetanjem trava, a u avgustu i septembru cvjetanjem korova , od kojih je najpoznatija ambrosia. Simptomi se mogu javljati tokom cijele sezone vegetacije ili samo tokom cvjetanja pojedinih biljaka.

 

Alergijska reakcija se javlja nakon ponavljanog kontakta sa alergenom. Iz tog razloga je obično potrebno nekoliko godina kontakta sa vegetacijom i polenom da bi se razvila alergija na polen.  Djeca koja jedu puno meda ranije razvijaju ovu alergijsku reakciju, jer su na taj način i tokom zime izložena polenu. Zbog toda se izbjegava med u ishrani dojenčadi do godinu dana, a kod djece sa porodičnim opterećenjem do treće godine. Na isti način može djelovati i matična mliječ, propolis, polen u prirodnom ili farmaceutskom obliku.

Testovima na koži ili iz krvi može se utvrditi o kakvoj se alergiji radi . Kod djece koja imaju tegobe testovi se zbog dinamike razvoja alergije ponavljaju u intervalima 1-2 godine.

U slučaju alergije na polen preporučuje se :

  • izbjegavati  boravak u prirodi tokom vegetacije, posebno tokom vjetrovitog vremena
  • nakon boravka u prirodi oprati kosu i odjeću
  • zračiti prostorije rano ujutro kada ima manje polena
  • redovito brisati  prašinu vlažnom krpom radi uklanjanja  i zrnca polena
  • izbaciti biljke iz prostorija
  • izbjegavati upotrebu meda i bilnjih čajeva
  • po potrebi uključiti simptomatsku ili preventivnu terapiju

Najnepogodinije vrijeme za alergičara je sunčano sa vjetrom , kada se polensko zrce raznosi i kilometrima daleko. Jedno zrno polena je dovoljno da izazove tegobe, ali one su naravno izraženije nakon intenzivnijeg kontakta . Iz tog razloga  je teško izbjegavati alergen, te je često potrebno uključiti terapiju . Terapija može biti simptomatska i preventivna.  Antihistaminici su najčešće korišteni lijekovi. Nove generacije ovih lijekova su vrlo djelotvorne za tegobe nosa i oka.

Mogu se koristiti tokom nekoliko dana ili duže u sezoni. Lokalna terapija raznim vrstama kapi za nos i oči sa ili bez kortikosteroida može se kombinovati sa antihistaminicima. Za liječenje donjih disajnih puteva koriste se inhalatorni kortikosteroidi u obliku pumpice. Ovi lijekovi se moraju koristiti nekoliko mjeseci ili duže da bi imali puni efekat. Inhalatorni kortikosteroidi se koriste i kao preventivna terapija. Univerzalni lijek  za sve organe pogođene polenskom alergijom je montelukast koji je dostupan i za djecu od najmanjeg uzrasta. U težim slučajevima smo primorani kratkotrajno dati kortikosteroide u obliku tableta i injekcija.

Za sve koji imaju dokazanu alergiju na polen se preporučuje početi sa terapijom prije pojave simptoma.

Za razliku od alergije na mlijeko i jaje, te astme izazvane virusima alergija na polen  se kod djece javlja kasnije , ali ostaje duže. Međutim, može se mijenjati klinička manifestacija. Npr. napadi teškog disanja u starijoj dobi mogu preći u alergijski rinitis.Intenzitet reakcije može varirati od sezone do sezone.


Više iz kategorije: Savjetnik

Dr. Dostović: Mnoge bolesti, okolnosti i životne navike povezane s učestalošću moždanog udara

31.10.2017. 06:00

Moždani udar je naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem cirkulacije u mozgu, što dovodi do nedovoljne opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Zbog toga dolazi do oštećenja i odumiranja nervnih ćelija u zahvaćenim dijelovima mozga što se manifestira oštećenjem funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju. U povodu Svjetskog dana borbe protiv moždanog udara šef Jedinice za liječenje moždanog udara Klinika za neurologiju UKC Tuzla Zikrija Dostović pojašnjava da moždani udar može biti ishemijski (uzrokovan ugruškom koji začepi arteriju i onemogući protok krvi) ili hemoragijski (uzrokovan puknućem krvne žile i prodiranjem krvi u okolno tkivo). Precizira da je oko 85 posto moždanih udara ishemijskih koji mogu biti posljedica tromboze (stvaranje ugruška u oštećenoj arteriji koja mozak opskrbljuje krvlju) ili embolije (otkidanje komadića ugruška koji je nastao na drugom mjestu a krvnom strujom doputuje i začepi moždanu arteriju). Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Oko 15 posto moždanih udara su hemoragijski (intracerebralni hematom nastaje kad se krv iz krvne žile izlije u okolno tkivo mozga, a subarahnoidalno krvarenje nastaje kad se krv izlije u likvorske prostore oko mozga). "Najčešći uzrok oštećenja krvnih žila u mozgu koja dovode do moždanog udara je ateroskleroza, bolest koja dovodi do stvaranja naslaga masnoća, vezivnog tkiva, ugrušaka, kalcija i drugih tvari u zidu krvne žile što uzrokuje sužavanje, začepljenje i/ili slabljenje zida krvne žile", naglasio je. Moždani udar povezan je, ističe doc. Dostović, s vrlo visokom stopom smrtnog ishoda (u dvije trećine bolesnika s preboljenim moždanim udarom zaostaje različit stepen neurološkog deficita, a trećina bolesnika trajno je onesposobljena i potpuno ovisna o tuđoj pomoći). Najčešći simptomi moždanog udara su utrnulost, slabost ili oduzetost lica, ruke ili noge (pogotovo ako je zahvaćena jedna strana tijela), poremećaji govora (otežano i nerazumljivo izgovaranje riječi, potpuna nemogućnost izgovaranja riječi i/ili otežano odnosno potpuno nerazumijevanje govora druge osobe), naglo zamagljenje ili gubitak vida naročito na jednom oku ili u polovini vidnog polja. Među simptomima je i nagla jaka glavobolja praćena povraćanjem bez jasnog uzroka, gubitak ravnoteže i/ili koordinacije povezani sa drugim simptomima, omaglice ili vrtoglavice, nesigurnost i zanošenje u hodu, iznenadni padovi povezani s drugim simptomima. "Određenom broju moždanih udara prethode 'upozoravajući znaci' - prolazni simptomi koji odgovaraju simptomima moždanog udara, ali su znatno kraćeg trajanja i u potpunosti se povuku nakon kraćeg vremena (simptomi uvijek traju kraće od 24 sata), a nazivaju se tranzitorne ishemijske atake (TIA). Osobe koje su imale TIA-u imaju značajno veći rizik nastanka moždanog udara", upozorio je. Dodaje da bolesnik koji je imao tranzitornu ishemijsku ataku zahtijeva detaljnu neurološku obradu, da bi se utvrdio njen uzrok. Docent dr. Dostović naglašava da su mnoge bolesti, stanja, okolnosti, životne navike i ponašanja povezani s povećanom učestalošću nastanka moždanog udara, pa se nazivaju faktori rizika za nastanak moždanog udara. Na neke faktore rizika (dob, spol i genetsko nasljeđe) nije moguće utjecati, ali na mnoge faktore rizika moguće je djelovati i smanjiti njihov utjecaj na povišenje rizika za nastanak moždanog udara. "Dob je najznačajniji faktor rizika za nastanak moždanog udara na koji se ne može utjecati. Starenjem raste učestalost obolijevanja od moždanog udara. Međutim, u posljednje vrijeme snižava se dob bolesnika koji zadobiju moždani udar, čak 46 posto moždanih udara nastaje u najproduktivnijoj životnoj dobi tj. između 45. i 59. godine života", kazao je. Iako se moždani udar uvijek povezuje sa starijom dobi procjenjuje se, kazao je, da ga deset posto pacijenata doživi prije navršene 50. godine života. Kod nastanka moždanog udara u osoba mlađe dobi, obično postoji neki predisponirajući faktor koji povećava vjerojatnost nastanka moždanog udara, a to su obično oni koji utječu na mehanizme koagulacije i dovode do pucanja kapilara ili pojačavaju sklonost stvaranja ugrušaka u krvožilnom sistemu. "Nažalost, osim tih standardnih faktora kod nastanka moždanog udara u mlađoj populaciji sve više presudni postaju pretilost i dijabetes. Među bolesti koje se dovode u vezu s moždanim udarom ubrajaju se i povišen krvni pritisak, alkoholizam, hiperlipidemija te drugi različiti hormonalni i metabolički poremećaji", kazao je. Najpoznatiji faktori rizika na koje se može utjecati (a povezani su s načinom života) su pušenje, prekomjerno pijenje alkohola, nezdrava prehrana, stres, tjelesna neaktivnost i debljina. "Neke bolesti predstavljaju faktore rizika za nastanak moždanog udara na koje se može utjecati kao što su povišen krvni tlak, srčane bolesti, poremećaji ritma srčanog rada (najčešće fibrilacija atrija), šećerna bolest, povišene masnoće u krvi, značajno suženje karotidnih arterija. Otkrivanjem, uklanjanjem ili modificiranjem faktora rizika moguće je u značajnoj mjeri smanjiti učestalost moždanog udara što je dokazano u državama zapadne Europe i sjeverne Amerike gdje je posljednjih desetljeća djelovanjem na faktore rizika smanjena učestalost obolijevanja od moždanog udara", kazao je. Docent Dostović podcrtava da je moždani udar medicinsko stanje koje zahtijeva hitano zbrinjavanje bolesnika u adekvatno opremljenoj zdravstvenoj ustanovi. Danas je, kaže, moguće primijeniti i specifičnu terapiju za ishemijski moždani udar, primjenjuju se lijekovi koji mogu otopiti ugrušak koji je blokirao krvnu žilu. "Na taj način omogućava se ponovna uspostava krvotoka i sprječava odumiranje nervnih ćelija. Ta terapija može se primijeniti unutar prva tri sata od nastanka ishemijskog moždanog udara nakon učinjene potrebne dijagnostičke obrade u adekvatno opremljenim centrima. Stoga je, nažalost, rezervirana samo za manji broj bolesnika. Svi bolesnici s moždanim udarom trebaju se liječiti u posebno organiziranim neurološkim odjelima za zbrinjavanje moždanog udara tzv. jedinicama za moždani udar", kazao je. Novi podaci govore o znatno povoljnijem ishodu moždanog udara kod bolesnika koji se liječe u specijaliziranim jedinicama za moždani udar u odnosu na bolesnike koji su bili liječeni na drugim odjelima. "Nakon završenog akutnog liječenja moždanog udara, bolesnici s preboljenim moždanim udarom trebaju započeti program rehabilitacije koji treba provoditi multidisciplinarni tim stručnjaka. Rehabilitaciju je potrebno započeti što je ranije moguće, a u program rehabilitacije treba uključiti i obitelj bolesnika", naglasio je. Tim načinom rehabilitacije postiže se najbolji mogući oporavak bolesnika nakon preboljenog moždanog udara. Nakon preboljenog moždanog udara potrebno je djelovati na smanjivanje i/ili uklanjanje faktora rizika za nastanak moždanog udara da bi se spriječila pojava ponovljenog moždanog udara. U cilju smanjivanja učestalosti moždanog udara svakako treba liječiti prateće bolesti (povišen krvni tlak, poremećaje srčanog ritma i ostale srčane bolesti, šećernu bolest, povišene masnoće u krvi, značajno suženje karotidnih arterija). "Važno je da se bolesnici pridržavaju uputa ljekara u pogledu liječenja navedenih bolesti i uzimaju sve propisane lijekove jer se adekvatnom kontrolom bolesti (koje su faktori rizika za nastanak moždanog udara) može u značajnoj mjeri smanjiti mogućnost nastanka moždanog udara", upozorio je. Svi bolesnici kod kojih postoji sumnja na suženje karotidnih arterija trebaju obaviti neinvazivni, bezbolni ultrazvučni pregled karotidnih arterija da bi se utvrdio stepen suženja. Da bi se smanjio rizik nastanka moždanog udara potrebno je prekinuti s nezdravom prehranom (hrana koja obiluje zasićenim mastima i koncentriranim šećerima, jako zasoljena hrana, hrana bogata holesterolom itd.) i preći na zdrav način prehrane (prehrana u kojoj dominiraju nezasićene masti, pogotovo maslinovo ulje, mnogo voća i povrća u hrani, prehrana bogata neprobavljivim biljnim vlaknima, mnogo ribe u prehrani, pogotovo plava riba). Najzdraviji način prehrane je takozvana mediteranska dijeta tj. tradicionalna prehrana na obalama Mediterana. U cilju prevencije moždanog udara treba svakako prestati pušiti jer pušenje može i do šest puta povisiti rizik nastanka moždanog udara, a rizik raste s brojem popušenih cigareta. "Srećom, već pet godina nakon prestanka pušenja rizik se izjednačava s rizikom nepušača. Prekomjerna tjelesna težina i tjelesna neaktivnost su dokazani faktori rizika za nastanak moždanog udara. Jednostavan način smanjenja prekomjerne tjelesne težine je prelazak na zdrav način prehrane i povećana tjelesna aktivnost", naglasio je šef Jedinice za liječenje moždanog udara Klinika za neurologiju UKC Tuzla Zikrija Dostović.