Dr. Evelina Čehajić na temu: Dohrana beba

14.05.2017. 09:52

 

Dr. Evelina Čehajić, Specijalista pedijatar, Opća pedijatrija - Pedijatrija Suncokret 


Dojenje predstavlja najbolji  izvor hrane za dojenče i potrebno ga je poduprijeti  svim mogućim sredstvima.

Ponekad je teško odrediti da li majka ima dovoljno mlijeka, jer samo plač djeteta ne znači da je gladno. Majke često dovode u pitanje kvalitet vlastitog mlijeka zbog  promjene njegove gustine i boje koja nastaje „dozrijevanjem“ mlijeka.

Test flašicom nakon podoja  također  nije mjerodavan, jer  nakon  podoja i dijete koje je dovoljno nahranjeno može popiti 30- ak ml vode ili adaptiranog mlijeka. Ponekad se pristupa metodi  vaganja prije i poslije dojenja, gdje razlika prestavlja popijeno mlijeko. Ovo vaganje svakog obroka, tokom nekoliko dana može djelovati stresno na majku, a ne mora biti ni potpuno precizno tako da nije metoda za svaku situaciju. Dijete bi u 24 sata trebalo popiti oko 150 g na 1 kg težine. Broj stolica se ne može uzeti kao pokazatelj , jer dojeno dijete može imati stolicu poslije svakog dojenja ili jednu stolicu u sedam dana. Zelena stolica, koja se nekad nazivala „stolica gladi “ također nije pokazatelj, jer se ova boja stolice javlja usljed oksidacije.

Promatranje djeteta tokom nekoliko dana, praćenje općeg  stanja, aktivnosti djeteta, broja  pomokrenih pelena  gdje je minimum 5-6 sa svijetlim urinom, prirast težine u toku nekoliko dana nam daju bolji uvid u stvarno stanje.

Tokom prva 3 mjeseca života dijete bi trebalo da dobija na težini oko 175 g na tjedan, odnosno 750 g mjesečno.

Prirast na težini manji od 120 g treba biti razlog da se pozabavimo problemom nenapredovanja na težini. U drugom trimestru dijete dobija manje na težini oko 150 g tjedno, odnosno 600 g mjesečno, u trećem trimestru  oko 450 g mjesečno, a krajem prve godine života oko 300 g mjesečno. Ukoliko ustanovimo da dijete ne napreduje na težini potrebno je analizirati način hranjenja djeteta. Razmatramo broj podoja, dužinu trajanja podoja, tehniku dojenja, dojenje iz jedne ili obje dojke u jednom obroku, izdajanje tzv. zadnjeg masnog, kaloričnog mlijeka. Potrebno je obratiti pažnju i na eventualno bljuckanje ili povraćanje kojim se gube dragocijene kalorije. Dalje je potrebno razmotriti cjelokupnu situaciju i okruženje u kojem majka i dijete borave. Poznato je da refleks otpuštanja mlijeka stimulira sisanje djeteta, posebno u noćnim satima, podražavanje bradavica, dječiji plač, odnosno blizina djeteta, samopouzdanje, psihička stabilnost, toplina, orgazam. Refleks otpuštanja mlijeka koče strah, umor, stres, iscrpljenost, hladnoća, bol, pušenje, alkohol. Analizom ove situacije pokušavamo otkloniti otežavajuće faktore dojenja. Povećavamo broj podoja na 10-12 dnevno, odnosno dojenje svaka 2 sata. Za stimulaciju dojenja povećava se unos tečnosti do 3 litra dnevno. Na tržištu se nalaze i biljni preparati za stimulaciju laktacije npr Fitolat koji sadži ekstrakt hmeja, komorača, piskavice i verbene.

Ukoliko ustanovimo da dijete ne napreduje na težini i da ne možemo povećati unos mlijeka dojenjem moramo izabrati način dohrane. Kod djece do 6 mjeseci dohrana je isključivo mliječna. Koristimo adaptirano mlijeko adekvatno uzrastu.

Kako i koliko  dohranjivati dijete? Često se prakticira  nakon dojenja dopuniti obrok sa onoliko mlijeka koliko dijete popije.

Iz iskustva preporučujem odvojiti dojenje od obroka adaptiranim mlijekom iz sljedećih razloga:

  • Tehnika dojenja je drugačija od tehnike pijenja iz flašice. Kada neposredno nakon dojenja ponudite mlijeko iz flašice dijete pije brže, guta više zraka, zagrcnjuje se. Rupica na flašici treba biti što manja.
  • Progutani zrak povećava problem sa meteorizmom i grčevima.
  • Majčino mlijeko i kravlje mlijeko imaju različitu brzinu varenja, pomiješani u želucu također mogu  pojačati nadimanje.
  • Nakon dovoljnog dojenja dijete često zaspi . U slučaju dohrane morate pripremiti adaptirano mlijeko čime prekidate obrok i uspavljivanje djeteta ili trebate pomoć druge osobe.
  • Ako date adaptiranio mlijeko u jednom obroku za sljedeći ima više vremena da mlijeko nadođe i da bude dovoljno za taj obrok. Intervali između obroka ne moraju biti isti.
  • Ukoliko dobro isplanirate raspored  hranjenja možete noću dojiti što je jednostavnije, ugodnije i stimulira produkciju mlijeka.
  • Broj obroka adaptiranog mlijeka može se prilagoditi aktuelnoj potrebi djeteta.
  • U periodu kada  ne dojite neko drugi se može brinuti o djetetu. Tako dobijate nekoliko sati za druge aktivnosti van kuće ili za odmor.

Ukoliko se radi o djetetu starijem od 6 mjeseci treba nastaviti dojiti a dohrana može biti nemliječna u obliku voćnih, povrtno – mesnih obroka, te žitnih kašica pripremanih sa adaptiranim mlijekom. Ukoliko je količina mlijeka koje majka može ponuditi dojenjem zaista mala treba dati i 1-2 obroka adaptiranog mlijeka a dojenje se obično ostavlja ujutro i naveče.


Više iz kategorije: Savjetnik

Dr. Dostović: Mnoge bolesti, okolnosti i životne navike povezane s učestalošću moždanog udara

31.10.2017. 06:00

Moždani udar je naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem cirkulacije u mozgu, što dovodi do nedovoljne opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Zbog toga dolazi do oštećenja i odumiranja nervnih ćelija u zahvaćenim dijelovima mozga što se manifestira oštećenjem funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju. U povodu Svjetskog dana borbe protiv moždanog udara šef Jedinice za liječenje moždanog udara Klinika za neurologiju UKC Tuzla Zikrija Dostović pojašnjava da moždani udar može biti ishemijski (uzrokovan ugruškom koji začepi arteriju i onemogući protok krvi) ili hemoragijski (uzrokovan puknućem krvne žile i prodiranjem krvi u okolno tkivo). Precizira da je oko 85 posto moždanih udara ishemijskih koji mogu biti posljedica tromboze (stvaranje ugruška u oštećenoj arteriji koja mozak opskrbljuje krvlju) ili embolije (otkidanje komadića ugruška koji je nastao na drugom mjestu a krvnom strujom doputuje i začepi moždanu arteriju). Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Oko 15 posto moždanih udara su hemoragijski (intracerebralni hematom nastaje kad se krv iz krvne žile izlije u okolno tkivo mozga, a subarahnoidalno krvarenje nastaje kad se krv izlije u likvorske prostore oko mozga). "Najčešći uzrok oštećenja krvnih žila u mozgu koja dovode do moždanog udara je ateroskleroza, bolest koja dovodi do stvaranja naslaga masnoća, vezivnog tkiva, ugrušaka, kalcija i drugih tvari u zidu krvne žile što uzrokuje sužavanje, začepljenje i/ili slabljenje zida krvne žile", naglasio je. Moždani udar povezan je, ističe doc. Dostović, s vrlo visokom stopom smrtnog ishoda (u dvije trećine bolesnika s preboljenim moždanim udarom zaostaje različit stepen neurološkog deficita, a trećina bolesnika trajno je onesposobljena i potpuno ovisna o tuđoj pomoći). Najčešći simptomi moždanog udara su utrnulost, slabost ili oduzetost lica, ruke ili noge (pogotovo ako je zahvaćena jedna strana tijela), poremećaji govora (otežano i nerazumljivo izgovaranje riječi, potpuna nemogućnost izgovaranja riječi i/ili otežano odnosno potpuno nerazumijevanje govora druge osobe), naglo zamagljenje ili gubitak vida naročito na jednom oku ili u polovini vidnog polja. Među simptomima je i nagla jaka glavobolja praćena povraćanjem bez jasnog uzroka, gubitak ravnoteže i/ili koordinacije povezani sa drugim simptomima, omaglice ili vrtoglavice, nesigurnost i zanošenje u hodu, iznenadni padovi povezani s drugim simptomima. "Određenom broju moždanih udara prethode 'upozoravajući znaci' - prolazni simptomi koji odgovaraju simptomima moždanog udara, ali su znatno kraćeg trajanja i u potpunosti se povuku nakon kraćeg vremena (simptomi uvijek traju kraće od 24 sata), a nazivaju se tranzitorne ishemijske atake (TIA). Osobe koje su imale TIA-u imaju značajno veći rizik nastanka moždanog udara", upozorio je. Dodaje da bolesnik koji je imao tranzitornu ishemijsku ataku zahtijeva detaljnu neurološku obradu, da bi se utvrdio njen uzrok. Docent dr. Dostović naglašava da su mnoge bolesti, stanja, okolnosti, životne navike i ponašanja povezani s povećanom učestalošću nastanka moždanog udara, pa se nazivaju faktori rizika za nastanak moždanog udara. Na neke faktore rizika (dob, spol i genetsko nasljeđe) nije moguće utjecati, ali na mnoge faktore rizika moguće je djelovati i smanjiti njihov utjecaj na povišenje rizika za nastanak moždanog udara. "Dob je najznačajniji faktor rizika za nastanak moždanog udara na koji se ne može utjecati. Starenjem raste učestalost obolijevanja od moždanog udara. Međutim, u posljednje vrijeme snižava se dob bolesnika koji zadobiju moždani udar, čak 46 posto moždanih udara nastaje u najproduktivnijoj životnoj dobi tj. između 45. i 59. godine života", kazao je. Iako se moždani udar uvijek povezuje sa starijom dobi procjenjuje se, kazao je, da ga deset posto pacijenata doživi prije navršene 50. godine života. Kod nastanka moždanog udara u osoba mlađe dobi, obično postoji neki predisponirajući faktor koji povećava vjerojatnost nastanka moždanog udara, a to su obično oni koji utječu na mehanizme koagulacije i dovode do pucanja kapilara ili pojačavaju sklonost stvaranja ugrušaka u krvožilnom sistemu. "Nažalost, osim tih standardnih faktora kod nastanka moždanog udara u mlađoj populaciji sve više presudni postaju pretilost i dijabetes. Među bolesti koje se dovode u vezu s moždanim udarom ubrajaju se i povišen krvni pritisak, alkoholizam, hiperlipidemija te drugi različiti hormonalni i metabolički poremećaji", kazao je. Najpoznatiji faktori rizika na koje se može utjecati (a povezani su s načinom života) su pušenje, prekomjerno pijenje alkohola, nezdrava prehrana, stres, tjelesna neaktivnost i debljina. "Neke bolesti predstavljaju faktore rizika za nastanak moždanog udara na koje se može utjecati kao što su povišen krvni tlak, srčane bolesti, poremećaji ritma srčanog rada (najčešće fibrilacija atrija), šećerna bolest, povišene masnoće u krvi, značajno suženje karotidnih arterija. Otkrivanjem, uklanjanjem ili modificiranjem faktora rizika moguće je u značajnoj mjeri smanjiti učestalost moždanog udara što je dokazano u državama zapadne Europe i sjeverne Amerike gdje je posljednjih desetljeća djelovanjem na faktore rizika smanjena učestalost obolijevanja od moždanog udara", kazao je. Docent Dostović podcrtava da je moždani udar medicinsko stanje koje zahtijeva hitano zbrinjavanje bolesnika u adekvatno opremljenoj zdravstvenoj ustanovi. Danas je, kaže, moguće primijeniti i specifičnu terapiju za ishemijski moždani udar, primjenjuju se lijekovi koji mogu otopiti ugrušak koji je blokirao krvnu žilu. "Na taj način omogućava se ponovna uspostava krvotoka i sprječava odumiranje nervnih ćelija. Ta terapija može se primijeniti unutar prva tri sata od nastanka ishemijskog moždanog udara nakon učinjene potrebne dijagnostičke obrade u adekvatno opremljenim centrima. Stoga je, nažalost, rezervirana samo za manji broj bolesnika. Svi bolesnici s moždanim udarom trebaju se liječiti u posebno organiziranim neurološkim odjelima za zbrinjavanje moždanog udara tzv. jedinicama za moždani udar", kazao je. Novi podaci govore o znatno povoljnijem ishodu moždanog udara kod bolesnika koji se liječe u specijaliziranim jedinicama za moždani udar u odnosu na bolesnike koji su bili liječeni na drugim odjelima. "Nakon završenog akutnog liječenja moždanog udara, bolesnici s preboljenim moždanim udarom trebaju započeti program rehabilitacije koji treba provoditi multidisciplinarni tim stručnjaka. Rehabilitaciju je potrebno započeti što je ranije moguće, a u program rehabilitacije treba uključiti i obitelj bolesnika", naglasio je. Tim načinom rehabilitacije postiže se najbolji mogući oporavak bolesnika nakon preboljenog moždanog udara. Nakon preboljenog moždanog udara potrebno je djelovati na smanjivanje i/ili uklanjanje faktora rizika za nastanak moždanog udara da bi se spriječila pojava ponovljenog moždanog udara. U cilju smanjivanja učestalosti moždanog udara svakako treba liječiti prateće bolesti (povišen krvni tlak, poremećaje srčanog ritma i ostale srčane bolesti, šećernu bolest, povišene masnoće u krvi, značajno suženje karotidnih arterija). "Važno je da se bolesnici pridržavaju uputa ljekara u pogledu liječenja navedenih bolesti i uzimaju sve propisane lijekove jer se adekvatnom kontrolom bolesti (koje su faktori rizika za nastanak moždanog udara) može u značajnoj mjeri smanjiti mogućnost nastanka moždanog udara", upozorio je. Svi bolesnici kod kojih postoji sumnja na suženje karotidnih arterija trebaju obaviti neinvazivni, bezbolni ultrazvučni pregled karotidnih arterija da bi se utvrdio stepen suženja. Da bi se smanjio rizik nastanka moždanog udara potrebno je prekinuti s nezdravom prehranom (hrana koja obiluje zasićenim mastima i koncentriranim šećerima, jako zasoljena hrana, hrana bogata holesterolom itd.) i preći na zdrav način prehrane (prehrana u kojoj dominiraju nezasićene masti, pogotovo maslinovo ulje, mnogo voća i povrća u hrani, prehrana bogata neprobavljivim biljnim vlaknima, mnogo ribe u prehrani, pogotovo plava riba). Najzdraviji način prehrane je takozvana mediteranska dijeta tj. tradicionalna prehrana na obalama Mediterana. U cilju prevencije moždanog udara treba svakako prestati pušiti jer pušenje može i do šest puta povisiti rizik nastanka moždanog udara, a rizik raste s brojem popušenih cigareta. "Srećom, već pet godina nakon prestanka pušenja rizik se izjednačava s rizikom nepušača. Prekomjerna tjelesna težina i tjelesna neaktivnost su dokazani faktori rizika za nastanak moždanog udara. Jednostavan način smanjenja prekomjerne tjelesne težine je prelazak na zdrav način prehrane i povećana tjelesna aktivnost", naglasio je šef Jedinice za liječenje moždanog udara Klinika za neurologiju UKC Tuzla Zikrija Dostović.