Dr. Suljagić: Šetnja uz jutarnje sunce odgovara koži, a cjelodnevno sunčanje na plaži ne dolazi u obzir

14.07.2017. 10:22

O samoj pripremi kože za predstojeće sunčane i izuzetno tople dane, načinima na koje se pravilno izlagati suncu, ali i posljedicama koje neadekvatno izlaganje sunčevim zrakama nosi sa sobom, razgovarali smo s tuzlanskim dermatovenerologom prof. dr. sci. med. Edinom Suljagićem.

S obzirom na to da naša populacija spada u kategoriju bijele kože koja prilikom izlaganja suncu uglavnom pocrveni, priprema za vrući ljetni period, savjetuje Suljagić, zasniva se na diskretnom izlaganju suncu u ranim jutarnjim i kasnim poslijepodnevnim satima.

Direktno izlaganje suncu od 11 do 16 sati ne dolazi u obzir

Upozorava da svako direktno izlaganje suncu od 11 do 16 sati apsolutno ne dolazi u obzir, s obzirom na to da je riječ o periodu kada sunčeva svjetlost pada pod direktnim uglom, što može dovesti do dramatičnih promjena i oštećenja kože u smislu opeklina i slično.

Blagodetima sunca idealno bi bilo prepustiti se od sedam do deset sati ujutro te od 17 do njegovog zalaska koje je okvirno oko 20 sati.

U spomenutim vremenskim intervalima može se postići određena pigmentacija kože, u zavisnosti od toga koliko melanociti mogu proizvesti melanina (pigmenta koji je prvenstveno odgovoran za boju kože), s obzirom na to da su limitirani u svojoj funkciji.

"Ako govorimo o djeci, jedna studija je pokazala da sprečavanje izlaganja djece suncu do 18. godine života u kasnijim periodima smanjuje vjerovatnoću obolijevanja od karcinoma kože, melanoma i slično", ističe Suljagić.

Djeca do treće godine života uopće ne bi trebala biti izlagana suncu, a Suljagić roditeljima s mališanima savjetuje šetnju kroz parkove i grad u određenoj hladovini i slično, što je sasvim dovoljno za dobijanje neophodnih količina vitamina D.

"Djeca poslije treće godine života sebe ne mogu kontrolisati, ali roditelji treba da obrate veliku pažnju na upotrebu šeširića i majica, uz obavezno izbjegavanje izlaska na otvoreno sunce od 11 do 15 sati. Dakle, igra se treba odvijati u hladovini i djeca treba da imaju elemente fizičke zaštite", pojašnjava naš sagovornik.

Oprezno s upotrebom solarija

Često se može čuti da se odlazak u solarij smatra jednom od priprema kože za ljetni period. Solarni aparati danas emitiraju UVA zrake koje ne bi trebalo da budu kancerogene, međutim, svaki od njih ima određene protokole koji bi trebalo da budu poštovani. Ipak, Suljagić kaže da problem predstavlja činjenica da se oni ne poštuju.

"Nije problem u solariju, nego u protokolima. Ako se kaže da se u okviru jedne velike, moderne mašine za izlaganje kože s bijelom puti preporučuje od 15 do 30 minuta u paketu, to ne bi trebalo zloupotrebljavati. Ako je to deset izlaganja po pet minuta, onda ne bi trebalo ići dalje", navodi on.

Nastavlja da, nažalost, postoji trend, posebno među mlađom populacijom, da svoju kožu žele pigmentirati u velikoj mjeri kako bi bila identična koži latinoameričkih diva, što je, praktično, nemoguće postići.

"Nijedan vlasnik solarnog aparata neće blokirati upotrebu nekome ko želi da ponovi tri programa po 50 minuta na vlastitu odgovornost. Suština bi bila utjecati na svijest da naša bijela koža ima svoje limite i da uopće ne treba težiti tome da budemo tamne puti, kad to ne možemo postići", dodaje Suljagić.

Poželjne kreme sa zaštitnim faktorima

U samoj pripremi kože za ljetni period kreme sa zaštitnim faktorima su veoma poželjne.

"Ako se nećemo izlagati otvorenom suncu, faktori 10, 20 i 30 su sasvim dovoljni kako bi nas kao filteri privremeno zaštitili od neposredne aktivnosti ultraljubičastih zraka pa na kraju krajeva i infracrvenih. Te kreme su danas veoma kvalitetne i šta god da kupite je korisno, jer su na neki način farmaceutske kompanije u smislu svog napredovanja proizvele veoma kvalitetne preparate kojima možemo vjerovati", kaže Suljagić.

Za vrele sunčane dane veže se i odlazak na plažu, a tada treba biti posebno oprezan.

"Pristalica sam šetnje na suncu. Dovoljno je da šetate pola sata do sat u jutarnjim satima, a ako je već neko zaista toliki ljubitelj izležavanja na plaži i direktnog izlaganja kompletnog tijela, neka to ona bude pola sata ujutro, a pola poslijepodne i bit će sasvim dovoljno", savjetuje Suljagić.

U periodu boravka na plaži preporučuje korištenje krema sa zaštitnim faktorom 50 i više.

"To se posebno odnosi na mladeže, jer praktično bi trebalo pigmentne promjene na leđima i prsima tačkasto zaštiti jednu po jednu. To će definitivno onemogućiti štetni efekat sunčevog svjetla na pigmentne lezije, a s tim u vezi i razvojem malignog melanoma", ističe tuzlanski dermatovenerolog.

Osobama s pigmentnim lezijama i mladežima prije izlaganja suncu preporučuje se posjeta dermatologu, s obzirom na to da će se uz pomoć dermatoskopije utvrditi kakve pigmentne promjene ima te koji nivo zaštite je neophodan.

Pored spomenutih zaštitnih krema, ne bi trebalo zanemariti ni zaštitu koju nam može u određenoj mjeri pružiti hrana.

Naš sagovornik savjetuje konzumiranje karotenoid kompleksa, potom cvekle, soka od paradajza, narandže i mrkve.

"Dosta prirodnih antioksidanata će definitivno omogućiti da u krvi ima sasvim dovoljno pigmentnog potencijala kako bi se koža mogla zaštititi, odnosno kako bi se mogli crpjeti benefiti dobiveni unošenjem tih kompleksa. Sigurno je da će na koži biti mnogo boljih reakcija uz sve što sam rekao", ističe Suljagić.

S druge strane, netaktično izlaganje suncu, neuklanjanje slane morske vode s tijela, kombinacija određenih supstanci koje se stavljaju na kožu uz slanu vodu i sunce, upotreba lijekova kao što su beta blokatori, diuretici i slično dovodi do pojave određenih alergijskih reakcija na koži.

"Uvijek bi na neki način bilo bolje preduprijediti alergijske reakcije adekvatnim ponašanjem na plaži. Ne može se tijelo koje je izašlo iz slane vode takvim držati pola sata. Potrebno ga je saprati slatkom vodom, jer ta so zna u određenim slučajevima uzrokovati iritacije koje se liječe kortikosteroidima, kalcijem i antihistaminicima, uz apsolutan prekid izlaganja slanoj vodi na moru...", nastavlja Suljagić.

Zaštita od insekata

Ljetni period karakteriše i pojava insekata, posebno komaraca, od kojih se građani pokušavaju zaštititi na brojne načine.

"Svaka apoteka nudi pristojne preparate za zaštitu od komaraca koji su vrlo često hipoalergeni i mogu se s velikom dozom sigurnosti koristiti na tijelu. To su najčešće preparati koji mirisom odbijaju komarce koje treba imati na umu, posebno ako idemo u slatkovodna izletišta kojih u našim gradovima ima u izobilju. Mislim da bi odlazak u apoteku i potražnja preparata preventivnog karaktera definitivno imala smisla", kaže Suljagić.

S druge strane, za osobe koje pribjegavaju korektivnoj dermatologij, naš sagovornik ističe da postoje tretmani koji se mogu raditi u ljetnom periodu, ali i oni koji se ostavljaju za ostala godišnja doba.

U ljetnom periodu se radi veliki broj tretmana kao što su laserska epilacija, botox, uklanjanje kapilara na licu, podmlađivanje, brisanje bora..., dok svi tretmani koji su vezani za ljuštenje kože moraju čekati jesen.


Više iz kategorije: Savjetnik

Dr. Evelina Čehajić na temu: Povišena temperatura

31.07.2017. 10:03

Povišena tjelesna temperatura 37 C i više je jedan od znakova bolesti, a često i simptom koji alarmira roditelje da je dijete ozbiljnije bolesno. Povišena temperatura 38 C se može tolerisati do 3 dana. Ukoliko povišenje traje duže ili ako su popratni simptomi ozbiljniji obavezno se obratite ljekaru. Glavni antipiretici u dječijem uzrastu su paracetamol i ibuprofen. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar U dojenačkom periodu lagano povišena tjelesna temperatura može pratiti rast zuba a ponekad ukazuje na dehidrataciju djeteta. Neadekvatno pretoplo obučeno dijete, može imati višu tjelesnu temperaturu.  Povišenje može biti  i bez jasnog uzroka, prolaznog karaktera u večernjim satima. Svako povišenje tjelesne temperature za 1 C povećava potrebe za tečnošću za 12%. Temperatura 37-38 C bi se trebala tretirati fizikalnim mjerama. Ponekad je dovoljno dijete raskomotiti, istuširati, dati mu da pije i da se tjelesna temperatura normalizira. Temperatura 38 C i više obično zahtijeva i medikamentozni tretman. Lijek prvog izbora je paracetamol, u adekvatnoj dozi prema uputstvu proizvođača. Paracetamol se može kombinirati sa ibuprofenom čijim naizmjeničnim davanjem dobijamo mogućnost tretmana povišene temperature svaka 3-4 h ako za to postoji potreba. Na našem tržištu, registrirani su čepici diklofenaka – voltaren za djecu. To je lijek iz grupe nesteroidnih antireumatika koji ima i antipiretski efekat. Za djecu do 1 god se ne koristi, a i za veću je potreban oprez i upotreba samo za visoke temperature oko 39 C  i više. Acetilsalicilna kiselina-aspirin se ne koristi kod djece do 12 godina, zbog mogućih komplikacija. Preporučuje se 30-60 min po davanju lijeka ponovo izmjeriti temperaturu da bismo ocijenili da li pada. Temperatura se prati sve do normalizacije. Ocjena „ rukom na čelo“ je subjektivna metoda koja zavisi od zagrijanosti ruke i nije dovoljna za procjenu stanja djeteta. Kod visokih temperatura kombinujte medikamentozne i fizikalne mjere. Tuširajte dijete, vodom 2 stepena hladnijom od tjelesne temperature. Izmasirajte vodom, pri čem trljajte kožu trupa i udova da se zacrveni i pojača gubitak toplote sa površine tijela. Ne masirajte malo dijete alkoholom, površina kože je velika u odnosu na težinu, alkohol se resorbuje preko kože, te u ekstremnim prilikama može izazvati i trovanje. Ne zaboravite dati mlake napoje. Ćepić ili sirup? Izbor zavisi od visine temperature, saradnje djeteta i popratne bolesti povraćanja ili eventualnog proljeva. Ne vodite dijete ljekaru prije nego snizite temperaturu. Ne znate šta Vas čeka na putu do ljekara,  zastoj u saobraćaju, gužva u čekaonici ili neke druge nepredvidene situacije. Odlaganje davanja antipiretika može dovesti do skoka temperature koju je kasnije teško sniziti uz opasnost pojave febrilnih konvulzija ili fraza. Za mjerenje temperature možete koristiti različite vrste toplomjera, klasične živine ili digitalne. Temperatura se mjeri na čelu, u uhu, u pazušnoj jami ili čmaru, ovisno kakav toplomjer imate. Bitno je da se naviknete na njega i da dijete toleriše mjerenje. Mjerenje klasičnim toplomjerom traje oko 5 minuta, a bolesno dijete često odbija saradnju. Kratko mjerenje daje pogrešnu sliku o visini temperature. Kod mjerenja u čmaru – rektalno od izmjerene vrijednosti se odbija 0,5 C.