Šta su hormoni štitnjače?

23.05.2017. 03:11

Sa  ostalim žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem, regulira funkcioniranje našeg tijela i raspodjelu energije.

Štitnjača luči dva hormona: trijodtironin (T3) i tiroksin (T4) koje izlučuje  u krv. Za stvaranje hormona štitnjače nužan je jod. Nedostatak joda u organizmu dovodi do uvećanja štitnjače (gušavosti/strume). T3 i T4 su važni za uravnoteženu funkciju cijelog organizma –  dišni i krvožilni sistem, mozak, zatim djeluju na kretanje, spavanje i probavu, te rad ostalih žlijezda. Oba hormona sudjeluju u održavanju bazalnog  metabolizma stanica.

Uz anamnezu i klinički pregled u dijagnostici bolesti štitnjače koriste se: TSH, ukupni i slobodni tiroksin (T4 i FT4), ukupni i slobodni trijodtironin (T3 i FT3), autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze (anti-TPO) odnosno protiv tireoglobulina (anti-Tg), antitijela na TSH receptor, ultrazvuk štitnjače uz eventualnu citološku punkciju i scintigrafija štitnjače.

Trijodtironin (T3) je najodgovorniji za učinak hormona štitnjače na ciljna tkiva, jer snažnije djeluje 4-5 puta od T4. Uglavnom se stvara izvan štitnjače (i to  u jetri) iz T4 koji služi kao prohormon, a vrlo malo unutar same štitnjače. T3 utječe na gotovo sve fizičke procese u tijelu, uključujući rast, metabolizam, tjelesnu temperaturu i otkucaje srca.

Tiroksin (T4) je hormon koji se u potpunosti stvara u  štitnjači  pod utjecajem hormona TSH.  I snižene i povišene vrijednosti T4 mogu ukazivati na probleme rada štitnjače. T4 je ključan za funkcioniranje veze hipotalamus-hipofiza-štitnjača. Također, ima ulogu u regulaciji metabolizma, otkucaja srca, brzine disanja, rada simpatikusa (i brojih vitalnih funkcija), menstrualnog ciklusa kod žena, ali i brojnih drugih procesa u tijelu.

Tiroid stimulirajući hormon (TSH) je hormon kojeg otpušta hipofiza. Lučenjem TSH hipofiza regulira i stimulira izlučivanje hormona štitnjače. Ako hipofiza registrira manju količinu T3 i T4 u krvi, ona će proizvesti i izlučiti u krvotok više TSH, koji će pojačano stimulirati štitnjaču na lučenje T3 i T4 hormona. Obrnuto, kod registrirane veće količine T3 i T4,  hipofiza će proizvesti i izlučiti manje TSH.

Laboratorijski testovi koji se koriste u dijagnostici bolesti štitnjače mogu se podijeliti u dvije glavne skupine testova:

  • testovi procjene funkcije štitnjače (T4, T3, FT4, FT3, TSH)
  • testovi za otkrivanje autoimune bolesti štitnjače (anti–TPO, anti-Tg, Tg i kalcitonin)
  • Kada su ovi hormoni povišeni, govorimo o hipertireozi (pojačanoj funkciji), a kada su sniženi o hipotireozi (smanjenoj funkciji). Niska razina TSH  u krvi govori o hipertireozi, a visoka razina o hipotireozi.

Pri utvrđivanju uzroka bolesti štitnjače pozitivni testovi anti-Tg i anti-TPO ukazuju na autoimunu bolest (Thyreoiditis chronica Hashimoto ili Morbus Basedow-Graves).

Određivanje tireoglobulina i kalcitonina od velikog je značaja za dijagnostiku i praćenje operiranih karcinoma štitnjače. Povišen Tg ukazuje na prisustvo metastaza ili povratak bolesti (palilarni ili folikularni karcinom), a povišen  kalcitonin na metastaze ili povratak medularnog karcinoma.


Više iz kategorije: Savjetnik

Dr. Dostović: Mnoge bolesti, okolnosti i životne navike povezane s učestalošću moždanog udara

31.10.2017. 06:00

Moždani udar je naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem cirkulacije u mozgu, što dovodi do nedovoljne opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Zbog toga dolazi do oštećenja i odumiranja nervnih ćelija u zahvaćenim dijelovima mozga što se manifestira oštećenjem funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju. U povodu Svjetskog dana borbe protiv moždanog udara šef Jedinice za liječenje moždanog udara Klinika za neurologiju UKC Tuzla Zikrija Dostović pojašnjava da moždani udar može biti ishemijski (uzrokovan ugruškom koji začepi arteriju i onemogući protok krvi) ili hemoragijski (uzrokovan puknućem krvne žile i prodiranjem krvi u okolno tkivo). Precizira da je oko 85 posto moždanih udara ishemijskih koji mogu biti posljedica tromboze (stvaranje ugruška u oštećenoj arteriji koja mozak opskrbljuje krvlju) ili embolije (otkidanje komadića ugruška koji je nastao na drugom mjestu a krvnom strujom doputuje i začepi moždanu arteriju). Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Oko 15 posto moždanih udara su hemoragijski (intracerebralni hematom nastaje kad se krv iz krvne žile izlije u okolno tkivo mozga, a subarahnoidalno krvarenje nastaje kad se krv izlije u likvorske prostore oko mozga). "Najčešći uzrok oštećenja krvnih žila u mozgu koja dovode do moždanog udara je ateroskleroza, bolest koja dovodi do stvaranja naslaga masnoća, vezivnog tkiva, ugrušaka, kalcija i drugih tvari u zidu krvne žile što uzrokuje sužavanje, začepljenje i/ili slabljenje zida krvne žile", naglasio je. Moždani udar povezan je, ističe doc. Dostović, s vrlo visokom stopom smrtnog ishoda (u dvije trećine bolesnika s preboljenim moždanim udarom zaostaje različit stepen neurološkog deficita, a trećina bolesnika trajno je onesposobljena i potpuno ovisna o tuđoj pomoći). Najčešći simptomi moždanog udara su utrnulost, slabost ili oduzetost lica, ruke ili noge (pogotovo ako je zahvaćena jedna strana tijela), poremećaji govora (otežano i nerazumljivo izgovaranje riječi, potpuna nemogućnost izgovaranja riječi i/ili otežano odnosno potpuno nerazumijevanje govora druge osobe), naglo zamagljenje ili gubitak vida naročito na jednom oku ili u polovini vidnog polja. Među simptomima je i nagla jaka glavobolja praćena povraćanjem bez jasnog uzroka, gubitak ravnoteže i/ili koordinacije povezani sa drugim simptomima, omaglice ili vrtoglavice, nesigurnost i zanošenje u hodu, iznenadni padovi povezani s drugim simptomima. "Određenom broju moždanih udara prethode 'upozoravajući znaci' - prolazni simptomi koji odgovaraju simptomima moždanog udara, ali su znatno kraćeg trajanja i u potpunosti se povuku nakon kraćeg vremena (simptomi uvijek traju kraće od 24 sata), a nazivaju se tranzitorne ishemijske atake (TIA). Osobe koje su imale TIA-u imaju značajno veći rizik nastanka moždanog udara", upozorio je. Dodaje da bolesnik koji je imao tranzitornu ishemijsku ataku zahtijeva detaljnu neurološku obradu, da bi se utvrdio njen uzrok. Docent dr. Dostović naglašava da su mnoge bolesti, stanja, okolnosti, životne navike i ponašanja povezani s povećanom učestalošću nastanka moždanog udara, pa se nazivaju faktori rizika za nastanak moždanog udara. Na neke faktore rizika (dob, spol i genetsko nasljeđe) nije moguće utjecati, ali na mnoge faktore rizika moguće je djelovati i smanjiti njihov utjecaj na povišenje rizika za nastanak moždanog udara. "Dob je najznačajniji faktor rizika za nastanak moždanog udara na koji se ne može utjecati. Starenjem raste učestalost obolijevanja od moždanog udara. Međutim, u posljednje vrijeme snižava se dob bolesnika koji zadobiju moždani udar, čak 46 posto moždanih udara nastaje u najproduktivnijoj životnoj dobi tj. između 45. i 59. godine života", kazao je. Iako se moždani udar uvijek povezuje sa starijom dobi procjenjuje se, kazao je, da ga deset posto pacijenata doživi prije navršene 50. godine života. Kod nastanka moždanog udara u osoba mlađe dobi, obično postoji neki predisponirajući faktor koji povećava vjerojatnost nastanka moždanog udara, a to su obično oni koji utječu na mehanizme koagulacije i dovode do pucanja kapilara ili pojačavaju sklonost stvaranja ugrušaka u krvožilnom sistemu. "Nažalost, osim tih standardnih faktora kod nastanka moždanog udara u mlađoj populaciji sve više presudni postaju pretilost i dijabetes. Među bolesti koje se dovode u vezu s moždanim udarom ubrajaju se i povišen krvni pritisak, alkoholizam, hiperlipidemija te drugi različiti hormonalni i metabolički poremećaji", kazao je. Najpoznatiji faktori rizika na koje se može utjecati (a povezani su s načinom života) su pušenje, prekomjerno pijenje alkohola, nezdrava prehrana, stres, tjelesna neaktivnost i debljina. "Neke bolesti predstavljaju faktore rizika za nastanak moždanog udara na koje se može utjecati kao što su povišen krvni tlak, srčane bolesti, poremećaji ritma srčanog rada (najčešće fibrilacija atrija), šećerna bolest, povišene masnoće u krvi, značajno suženje karotidnih arterija. Otkrivanjem, uklanjanjem ili modificiranjem faktora rizika moguće je u značajnoj mjeri smanjiti učestalost moždanog udara što je dokazano u državama zapadne Europe i sjeverne Amerike gdje je posljednjih desetljeća djelovanjem na faktore rizika smanjena učestalost obolijevanja od moždanog udara", kazao je. Docent Dostović podcrtava da je moždani udar medicinsko stanje koje zahtijeva hitano zbrinjavanje bolesnika u adekvatno opremljenoj zdravstvenoj ustanovi. Danas je, kaže, moguće primijeniti i specifičnu terapiju za ishemijski moždani udar, primjenjuju se lijekovi koji mogu otopiti ugrušak koji je blokirao krvnu žilu. "Na taj način omogućava se ponovna uspostava krvotoka i sprječava odumiranje nervnih ćelija. Ta terapija može se primijeniti unutar prva tri sata od nastanka ishemijskog moždanog udara nakon učinjene potrebne dijagnostičke obrade u adekvatno opremljenim centrima. Stoga je, nažalost, rezervirana samo za manji broj bolesnika. Svi bolesnici s moždanim udarom trebaju se liječiti u posebno organiziranim neurološkim odjelima za zbrinjavanje moždanog udara tzv. jedinicama za moždani udar", kazao je. Novi podaci govore o znatno povoljnijem ishodu moždanog udara kod bolesnika koji se liječe u specijaliziranim jedinicama za moždani udar u odnosu na bolesnike koji su bili liječeni na drugim odjelima. "Nakon završenog akutnog liječenja moždanog udara, bolesnici s preboljenim moždanim udarom trebaju započeti program rehabilitacije koji treba provoditi multidisciplinarni tim stručnjaka. Rehabilitaciju je potrebno započeti što je ranije moguće, a u program rehabilitacije treba uključiti i obitelj bolesnika", naglasio je. Tim načinom rehabilitacije postiže se najbolji mogući oporavak bolesnika nakon preboljenog moždanog udara. Nakon preboljenog moždanog udara potrebno je djelovati na smanjivanje i/ili uklanjanje faktora rizika za nastanak moždanog udara da bi se spriječila pojava ponovljenog moždanog udara. U cilju smanjivanja učestalosti moždanog udara svakako treba liječiti prateće bolesti (povišen krvni tlak, poremećaje srčanog ritma i ostale srčane bolesti, šećernu bolest, povišene masnoće u krvi, značajno suženje karotidnih arterija). "Važno je da se bolesnici pridržavaju uputa ljekara u pogledu liječenja navedenih bolesti i uzimaju sve propisane lijekove jer se adekvatnom kontrolom bolesti (koje su faktori rizika za nastanak moždanog udara) može u značajnoj mjeri smanjiti mogućnost nastanka moždanog udara", upozorio je. Svi bolesnici kod kojih postoji sumnja na suženje karotidnih arterija trebaju obaviti neinvazivni, bezbolni ultrazvučni pregled karotidnih arterija da bi se utvrdio stepen suženja. Da bi se smanjio rizik nastanka moždanog udara potrebno je prekinuti s nezdravom prehranom (hrana koja obiluje zasićenim mastima i koncentriranim šećerima, jako zasoljena hrana, hrana bogata holesterolom itd.) i preći na zdrav način prehrane (prehrana u kojoj dominiraju nezasićene masti, pogotovo maslinovo ulje, mnogo voća i povrća u hrani, prehrana bogata neprobavljivim biljnim vlaknima, mnogo ribe u prehrani, pogotovo plava riba). Najzdraviji način prehrane je takozvana mediteranska dijeta tj. tradicionalna prehrana na obalama Mediterana. U cilju prevencije moždanog udara treba svakako prestati pušiti jer pušenje može i do šest puta povisiti rizik nastanka moždanog udara, a rizik raste s brojem popušenih cigareta. "Srećom, već pet godina nakon prestanka pušenja rizik se izjednačava s rizikom nepušača. Prekomjerna tjelesna težina i tjelesna neaktivnost su dokazani faktori rizika za nastanak moždanog udara. Jednostavan način smanjenja prekomjerne tjelesne težine je prelazak na zdrav način prehrane i povećana tjelesna aktivnost", naglasio je šef Jedinice za liječenje moždanog udara Klinika za neurologiju UKC Tuzla Zikrija Dostović.