Šta su hormoni štitnjače?

23.05.2017. 03:11

Sa  ostalim žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem, regulira funkcioniranje našeg tijela i raspodjelu energije.

Štitnjača luči dva hormona: trijodtironin (T3) i tiroksin (T4) koje izlučuje  u krv. Za stvaranje hormona štitnjače nužan je jod. Nedostatak joda u organizmu dovodi do uvećanja štitnjače (gušavosti/strume). T3 i T4 su važni za uravnoteženu funkciju cijelog organizma –  dišni i krvožilni sistem, mozak, zatim djeluju na kretanje, spavanje i probavu, te rad ostalih žlijezda. Oba hormona sudjeluju u održavanju bazalnog  metabolizma stanica.

Uz anamnezu i klinički pregled u dijagnostici bolesti štitnjače koriste se: TSH, ukupni i slobodni tiroksin (T4 i FT4), ukupni i slobodni trijodtironin (T3 i FT3), autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze (anti-TPO) odnosno protiv tireoglobulina (anti-Tg), antitijela na TSH receptor, ultrazvuk štitnjače uz eventualnu citološku punkciju i scintigrafija štitnjače.

Trijodtironin (T3) je najodgovorniji za učinak hormona štitnjače na ciljna tkiva, jer snažnije djeluje 4-5 puta od T4. Uglavnom se stvara izvan štitnjače (i to  u jetri) iz T4 koji služi kao prohormon, a vrlo malo unutar same štitnjače. T3 utječe na gotovo sve fizičke procese u tijelu, uključujući rast, metabolizam, tjelesnu temperaturu i otkucaje srca.

Tiroksin (T4) je hormon koji se u potpunosti stvara u  štitnjači  pod utjecajem hormona TSH.  I snižene i povišene vrijednosti T4 mogu ukazivati na probleme rada štitnjače. T4 je ključan za funkcioniranje veze hipotalamus-hipofiza-štitnjača. Također, ima ulogu u regulaciji metabolizma, otkucaja srca, brzine disanja, rada simpatikusa (i brojih vitalnih funkcija), menstrualnog ciklusa kod žena, ali i brojnih drugih procesa u tijelu.

Tiroid stimulirajući hormon (TSH) je hormon kojeg otpušta hipofiza. Lučenjem TSH hipofiza regulira i stimulira izlučivanje hormona štitnjače. Ako hipofiza registrira manju količinu T3 i T4 u krvi, ona će proizvesti i izlučiti u krvotok više TSH, koji će pojačano stimulirati štitnjaču na lučenje T3 i T4 hormona. Obrnuto, kod registrirane veće količine T3 i T4,  hipofiza će proizvesti i izlučiti manje TSH.

Laboratorijski testovi koji se koriste u dijagnostici bolesti štitnjače mogu se podijeliti u dvije glavne skupine testova:

  • testovi procjene funkcije štitnjače (T4, T3, FT4, FT3, TSH)
  • testovi za otkrivanje autoimune bolesti štitnjače (anti–TPO, anti-Tg, Tg i kalcitonin)
  • Kada su ovi hormoni povišeni, govorimo o hipertireozi (pojačanoj funkciji), a kada su sniženi o hipotireozi (smanjenoj funkciji). Niska razina TSH  u krvi govori o hipertireozi, a visoka razina o hipotireozi.

Pri utvrđivanju uzroka bolesti štitnjače pozitivni testovi anti-Tg i anti-TPO ukazuju na autoimunu bolest (Thyreoiditis chronica Hashimoto ili Morbus Basedow-Graves).

Određivanje tireoglobulina i kalcitonina od velikog je značaja za dijagnostiku i praćenje operiranih karcinoma štitnjače. Povišen Tg ukazuje na prisustvo metastaza ili povratak bolesti (palilarni ili folikularni karcinom), a povišen  kalcitonin na metastaze ili povratak medularnog karcinoma.


Više iz kategorije: Savjetnik

Dr. Evelina Čehajić na temu: Dohrana beba

14.05.2017. 09:52

 Dr. Evelina Čehajić, Specijalista pedijatar, Opća pedijatrija - Pedijatrija Suncokret  Dojenje predstavlja najbolji  izvor hrane za dojenče i potrebno ga je poduprijeti  svim mogućim sredstvima. Ponekad je teško odrediti da li majka ima dovoljno mlijeka, jer samo plač djeteta ne znači da je gladno. Majke često dovode u pitanje kvalitet vlastitog mlijeka zbog  promjene njegove gustine i boje koja nastaje „dozrijevanjem“ mlijeka. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Test flašicom nakon podoja  također  nije mjerodavan, jer  nakon  podoja i dijete koje je dovoljno nahranjeno može popiti 30- ak ml vode ili adaptiranog mlijeka. Ponekad se pristupa metodi  vaganja prije i poslije dojenja, gdje razlika prestavlja popijeno mlijeko. Ovo vaganje svakog obroka, tokom nekoliko dana može djelovati stresno na majku, a ne mora biti ni potpuno precizno tako da nije metoda za svaku situaciju. Dijete bi u 24 sata trebalo popiti oko 150 g na 1 kg težine. Broj stolica se ne može uzeti kao pokazatelj , jer dojeno dijete može imati stolicu poslije svakog dojenja ili jednu stolicu u sedam dana. Zelena stolica, koja se nekad nazivala „stolica gladi “ također nije pokazatelj, jer se ova boja stolice javlja usljed oksidacije. Promatranje djeteta tokom nekoliko dana, praćenje općeg  stanja, aktivnosti djeteta, broja  pomokrenih pelena  gdje je minimum 5-6 sa svijetlim urinom, prirast težine u toku nekoliko dana nam daju bolji uvid u stvarno stanje. Tokom prva 3 mjeseca života dijete bi trebalo da dobija na težini oko 175 g na tjedan, odnosno 750 g mjesečno. Prirast na težini manji od 120 g treba biti razlog da se pozabavimo problemom nenapredovanja na težini. U drugom trimestru dijete dobija manje na težini oko 150 g tjedno, odnosno 600 g mjesečno, u trećem trimestru  oko 450 g mjesečno, a krajem prve godine života oko 300 g mjesečno. Ukoliko ustanovimo da dijete ne napreduje na težini potrebno je analizirati način hranjenja djeteta. Razmatramo broj podoja, dužinu trajanja podoja, tehniku dojenja, dojenje iz jedne ili obje dojke u jednom obroku, izdajanje tzv. zadnjeg masnog, kaloričnog mlijeka. Potrebno je obratiti pažnju i na eventualno bljuckanje ili povraćanje kojim se gube dragocijene kalorije. Dalje je potrebno razmotriti cjelokupnu situaciju i okruženje u kojem majka i dijete borave. Poznato je da refleks otpuštanja mlijeka stimulira sisanje djeteta, posebno u noćnim satima, podražavanje bradavica, dječiji plač, odnosno blizina djeteta, samopouzdanje, psihička stabilnost, toplina, orgazam. Refleks otpuštanja mlijeka koče strah, umor, stres, iscrpljenost, hladnoća, bol, pušenje, alkohol. Analizom ove situacije pokušavamo otkloniti otežavajuće faktore dojenja. Povećavamo broj podoja na 10-12 dnevno, odnosno dojenje svaka 2 sata. Za stimulaciju dojenja povećava se unos tečnosti do 3 litra dnevno. Na tržištu se nalaze i biljni preparati za stimulaciju laktacije npr Fitolat koji sadži ekstrakt hmeja, komorača, piskavice i verbene. Ukoliko ustanovimo da dijete ne napreduje na težini i da ne možemo povećati unos mlijeka dojenjem moramo izabrati način dohrane. Kod djece do 6 mjeseci dohrana je isključivo mliječna. Koristimo adaptirano mlijeko adekvatno uzrastu. Kako i koliko  dohranjivati dijete? Često se prakticira  nakon dojenja dopuniti obrok sa onoliko mlijeka koliko dijete popije. Iz iskustva preporučujem odvojiti dojenje od obroka adaptiranim mlijekom iz sljedećih razloga: Tehnika dojenja je drugačija od tehnike pijenja iz flašice. Kada neposredno nakon dojenja ponudite mlijeko iz flašice dijete pije brže, guta više zraka, zagrcnjuje se. Rupica na flašici treba biti što manja. Progutani zrak povećava problem sa meteorizmom i grčevima. Majčino mlijeko i kravlje mlijeko imaju različitu brzinu varenja, pomiješani u želucu također mogu  pojačati nadimanje. Nakon dovoljnog dojenja dijete često zaspi . U slučaju dohrane morate pripremiti adaptirano mlijeko čime prekidate obrok i uspavljivanje djeteta ili trebate pomoć druge osobe. Ako date adaptiranio mlijeko u jednom obroku za sljedeći ima više vremena da mlijeko nadođe i da bude dovoljno za taj obrok. Intervali između obroka ne moraju biti isti. Ukoliko dobro isplanirate raspored  hranjenja možete noću dojiti što je jednostavnije, ugodnije i stimulira produkciju mlijeka. Broj obroka adaptiranog mlijeka može se prilagoditi aktuelnoj potrebi djeteta. U periodu kada  ne dojite neko drugi se može brinuti o djetetu. Tako dobijate nekoliko sati za druge aktivnosti van kuće ili za odmor. Ukoliko se radi o djetetu starijem od 6 mjeseci treba nastaviti dojiti a dohrana može biti nemliječna u obliku voćnih, povrtno – mesnih obroka, te žitnih kašica pripremanih sa adaptiranim mlijekom. Ukoliko je količina mlijeka koje majka može ponuditi dojenjem zaista mala treba dati i 1-2 obroka adaptiranog mlijeka a dojenje se obično ostavlja ujutro i naveče.