Šta su hormoni štitnjače?

23.05.2017. 03:11

Sa  ostalim žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem, regulira funkcioniranje našeg tijela i raspodjelu energije.

Štitnjača luči dva hormona: trijodtironin (T3) i tiroksin (T4) koje izlučuje  u krv. Za stvaranje hormona štitnjače nužan je jod. Nedostatak joda u organizmu dovodi do uvećanja štitnjače (gušavosti/strume). T3 i T4 su važni za uravnoteženu funkciju cijelog organizma –  dišni i krvožilni sistem, mozak, zatim djeluju na kretanje, spavanje i probavu, te rad ostalih žlijezda. Oba hormona sudjeluju u održavanju bazalnog  metabolizma stanica.

Uz anamnezu i klinički pregled u dijagnostici bolesti štitnjače koriste se: TSH, ukupni i slobodni tiroksin (T4 i FT4), ukupni i slobodni trijodtironin (T3 i FT3), autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze (anti-TPO) odnosno protiv tireoglobulina (anti-Tg), antitijela na TSH receptor, ultrazvuk štitnjače uz eventualnu citološku punkciju i scintigrafija štitnjače.

Trijodtironin (T3) je najodgovorniji za učinak hormona štitnjače na ciljna tkiva, jer snažnije djeluje 4-5 puta od T4. Uglavnom se stvara izvan štitnjače (i to  u jetri) iz T4 koji služi kao prohormon, a vrlo malo unutar same štitnjače. T3 utječe na gotovo sve fizičke procese u tijelu, uključujući rast, metabolizam, tjelesnu temperaturu i otkucaje srca.

Tiroksin (T4) je hormon koji se u potpunosti stvara u  štitnjači  pod utjecajem hormona TSH.  I snižene i povišene vrijednosti T4 mogu ukazivati na probleme rada štitnjače. T4 je ključan za funkcioniranje veze hipotalamus-hipofiza-štitnjača. Također, ima ulogu u regulaciji metabolizma, otkucaja srca, brzine disanja, rada simpatikusa (i brojih vitalnih funkcija), menstrualnog ciklusa kod žena, ali i brojnih drugih procesa u tijelu.

Tiroid stimulirajući hormon (TSH) je hormon kojeg otpušta hipofiza. Lučenjem TSH hipofiza regulira i stimulira izlučivanje hormona štitnjače. Ako hipofiza registrira manju količinu T3 i T4 u krvi, ona će proizvesti i izlučiti u krvotok više TSH, koji će pojačano stimulirati štitnjaču na lučenje T3 i T4 hormona. Obrnuto, kod registrirane veće količine T3 i T4,  hipofiza će proizvesti i izlučiti manje TSH.

Laboratorijski testovi koji se koriste u dijagnostici bolesti štitnjače mogu se podijeliti u dvije glavne skupine testova:

  • testovi procjene funkcije štitnjače (T4, T3, FT4, FT3, TSH)
  • testovi za otkrivanje autoimune bolesti štitnjače (anti–TPO, anti-Tg, Tg i kalcitonin)
  • Kada su ovi hormoni povišeni, govorimo o hipertireozi (pojačanoj funkciji), a kada su sniženi o hipotireozi (smanjenoj funkciji). Niska razina TSH  u krvi govori o hipertireozi, a visoka razina o hipotireozi.

Pri utvrđivanju uzroka bolesti štitnjače pozitivni testovi anti-Tg i anti-TPO ukazuju na autoimunu bolest (Thyreoiditis chronica Hashimoto ili Morbus Basedow-Graves).

Određivanje tireoglobulina i kalcitonina od velikog je značaja za dijagnostiku i praćenje operiranih karcinoma štitnjače. Povišen Tg ukazuje na prisustvo metastaza ili povratak bolesti (palilarni ili folikularni karcinom), a povišen  kalcitonin na metastaze ili povratak medularnog karcinoma.


Više iz kategorije: Savjetnik

Dr. Evelina Čehajić na temu: Povišena temperatura

31.07.2017. 10:03

Povišena tjelesna temperatura 37 C i više je jedan od znakova bolesti, a često i simptom koji alarmira roditelje da je dijete ozbiljnije bolesno. Povišena temperatura 38 C se može tolerisati do 3 dana. Ukoliko povišenje traje duže ili ako su popratni simptomi ozbiljniji obavezno se obratite ljekaru. Glavni antipiretici u dječijem uzrastu su paracetamol i ibuprofen. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar U dojenačkom periodu lagano povišena tjelesna temperatura može pratiti rast zuba a ponekad ukazuje na dehidrataciju djeteta. Neadekvatno pretoplo obučeno dijete, može imati višu tjelesnu temperaturu.  Povišenje može biti  i bez jasnog uzroka, prolaznog karaktera u večernjim satima. Svako povišenje tjelesne temperature za 1 C povećava potrebe za tečnošću za 12%. Temperatura 37-38 C bi se trebala tretirati fizikalnim mjerama. Ponekad je dovoljno dijete raskomotiti, istuširati, dati mu da pije i da se tjelesna temperatura normalizira. Temperatura 38 C i više obično zahtijeva i medikamentozni tretman. Lijek prvog izbora je paracetamol, u adekvatnoj dozi prema uputstvu proizvođača. Paracetamol se može kombinirati sa ibuprofenom čijim naizmjeničnim davanjem dobijamo mogućnost tretmana povišene temperature svaka 3-4 h ako za to postoji potreba. Na našem tržištu, registrirani su čepici diklofenaka – voltaren za djecu. To je lijek iz grupe nesteroidnih antireumatika koji ima i antipiretski efekat. Za djecu do 1 god se ne koristi, a i za veću je potreban oprez i upotreba samo za visoke temperature oko 39 C  i više. Acetilsalicilna kiselina-aspirin se ne koristi kod djece do 12 godina, zbog mogućih komplikacija. Preporučuje se 30-60 min po davanju lijeka ponovo izmjeriti temperaturu da bismo ocijenili da li pada. Temperatura se prati sve do normalizacije. Ocjena „ rukom na čelo“ je subjektivna metoda koja zavisi od zagrijanosti ruke i nije dovoljna za procjenu stanja djeteta. Kod visokih temperatura kombinujte medikamentozne i fizikalne mjere. Tuširajte dijete, vodom 2 stepena hladnijom od tjelesne temperature. Izmasirajte vodom, pri čem trljajte kožu trupa i udova da se zacrveni i pojača gubitak toplote sa površine tijela. Ne masirajte malo dijete alkoholom, površina kože je velika u odnosu na težinu, alkohol se resorbuje preko kože, te u ekstremnim prilikama može izazvati i trovanje. Ne zaboravite dati mlake napoje. Ćepić ili sirup? Izbor zavisi od visine temperature, saradnje djeteta i popratne bolesti povraćanja ili eventualnog proljeva. Ne vodite dijete ljekaru prije nego snizite temperaturu. Ne znate šta Vas čeka na putu do ljekara,  zastoj u saobraćaju, gužva u čekaonici ili neke druge nepredvidene situacije. Odlaganje davanja antipiretika može dovesti do skoka temperature koju je kasnije teško sniziti uz opasnost pojave febrilnih konvulzija ili fraza. Za mjerenje temperature možete koristiti različite vrste toplomjera, klasične živine ili digitalne. Temperatura se mjeri na čelu, u uhu, u pazušnoj jami ili čmaru, ovisno kakav toplomjer imate. Bitno je da se naviknete na njega i da dijete toleriše mjerenje. Mjerenje klasičnim toplomjerom traje oko 5 minuta, a bolesno dijete često odbija saradnju. Kratko mjerenje daje pogrešnu sliku o visini temperature. Kod mjerenja u čmaru – rektalno od izmjerene vrijednosti se odbija 0,5 C.