Novosti

PORT - Udruženje građana za pomoć osobama oboljelim od malignih bolesti

Rak je kriv za svaku osmu smrt na svijetu. Prema podacima Međunarodne agencije za istraživanje raka, u 2008.godini bilo je 12,7 milijuna novih slučajeva raka. Ako se ovaj rast ne uspori, statistike ukazuju na to da će se do 2030. godine broj slučajeva raka povećati na 21,4 miliona ljudi, dok će broj smrtnih slučaja uzrokovanih malignim oboljenjima povećati na 13,5 miliona. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), teret malignih oboljenja je puno veći na nerazvijene i srednje-razvijene zemlje svijeta – poput Bosne i Hercegovine. Sve više je slučajeva gdje građani ove zemlje oboljevaju od malignih oboljenja. Bosanskohercegovačko društvo je tradicionalno u smislu da se sve vrste porodičnih informacija čuvaju u tajnosti. To se naročito podrazumijeva kada je riječ o bolesti – ovakve informacije se obično šapuću i ljudi općenito pokušavaju izbjeći čak i izgovaranje dijagnozu – “to je ono najgore” se obično odnosi na dijagnoze raka. Nas tajne ne zanimaju Ono što nas zanima jeste činjenica da Bosanci i Hercegovci čuvaju svoje medicinske dijagnoze u tajnosti i tako ne dobivaju potpunu, potrebnu i odgovarajuću količinu informacija i podrške. Ono što nas brine jeste činjenica da u vrijeme kada im je najviše potrebna naša podrška, oboljeli od raka u BiH često su prepušteni sami sebi. Ova realnost nas dovodi do brojnih problema koje želimo riješiti. Pacijenti nemaju priliku podijeliti relevantne informacije o različitim aspektima liječenja, lijekova, preporučene prehrane te generalnih savjeta kako se nositi sa tim ogromnim novim izazovom u životu. Čak i ako oboljeli žele da ih ostavimo na miru, podrška njihovih porodica i prijatelja je presudna. Informacione tehnologije i društveni mediji su dokazani saveznici kada je u pitanju dijeljenje relevantnih informacija i uspostavljanje društvenih mreža. Online zajednica za oboljele od malignih bolesti je pokrenuta unutar Udruženja građana za pomoć oboljelim od malignih bolesti u Bosni i Hercegovini PORT. Mi smo predani olakšanju borbe protiv raka i preventivi rizičnog ponašanja. Mi znamo da je rak jedna od bolesti koje se najlakše sprječava. Također znamo da je rak jedna od hroničkih bolesti opasnih po život koje se najviše liječe savremenom medicinom. _____________________________________________________________________ Udruženje PORT je osnovano krajem decembra 2011. godine u želji pomogne oboljelima od malignih bolesti u BiH, koji primaju kemoterapiju, da istu prime kroz portove, jer je dokazano da je ta metoda psihički i fizički mnogo lakša za pacijenta. Upotreba portova u liječenju malignih oboljenja u BiH je još uvijek relativno nerasprostranjena, poredeći sa razvijenim zemljama u Evropi, te ovim projektom želimo da ojačamo svijest građana o upotrebi porta kako bi u skoroj budućnosti i bh. pacijenti imali približno slične standarde liječenja. Ostali ciljevi Udruženja građana PORT su jačanje svijesti o malignim oboljenjima i prevencija istih.  

Prvi decembar / prosinac ? Svjetski dan borbe protiv SIDE

  Na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) od 1988. godine obilježava se dan borbe protiv SIDE  sa ciljem podizanja svijesti javnosti o ovoj opakoj bolesti, iskazivanja solidarnosti prema oboljelim osobama, uticaju na smanjenje stigme i diskrimicacije oboljelih osoba i skretanja pažnje na opasnosti od oboljevanja koje nosi rizično ponašanje. U tekstu koji slijedi pročitajte osnovne informacije o HIV-u, SIDI načinu transmisije virusa, metodama zaštitie, detekciji virusa, određivanju stadija bolesti. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Šta je SIDA? Sindrom stečene imunodeficjencije (HIV bolest, AIDS, SIDA) je klinička manifestacija bolesti koju izaziva virus humane imunodeficijencije (HIV). On uzrokuje pad imuniteta i nesposobnost organizma da se bori protiv različitih infekcija i različitih bolesti. Putevi prenosa HIV-aVirus je prisutan u krvi inficiranih osoba i prenosi se putem krvi, tečnosti koje luče polni organi (presjemena tečnost, sperma/sjemena tečnost, vaginalni sekret) i majčino mlijeko. Virus je prisutan  i u drugim sekretima i ekskretima (suze, pljuvačka, mokraća…). Koncentracija virusa u njima mnogo manja i nedovoljna da izazove infekciju kod druge osobe. HIV se prenosi tokom nezaštićenog seksualnog kontakta sa HIV pozitivnom osobom (preko sluznice vagine, vulve, penisa, rektuma ili usta tokom nezaštićenog vaginalnog ili analnog seksualnog kontakta, tj. kontakta bez upotrebe prezervativa/kondoma. Vjervatnoća prenosa infekcije tokom nezaštićenog oralnog seksa je mala, ali postoji !!!HIV se prenosi i kontaktom sa zaraženom krvlju (korištenje nesterilnog pribora za ubrizgavanje psihoaktivnih supstanci i drugih suspstanci, tetoviranje nesterilnim priborom, menstrualna krv).HIV se prenosi i sa HIV pozitivne majke na dijete (vertikalana transmisija) tokom porođaja i dojenja ako se ne primjenjuju propisane procedure prevencije što podrazumjeva koordinirano djelovanje infektologa, ginekologa i pacijenta. Te procedure su: profilaksa antiretrovirusima za vrijeme trudnoće, poroda i prvih sedmica života. Akušerske intervencije uključujući carski rez prije početka trudova, izbjegavanje dojenja (ovisi od nivoa virusa u krvi majke). Kako se štiti od prenosa virusa? Bitno je zapamtiti da Vi sami donosite odluku da li će te se izložiti većem ili manjem riziku. Pravilnom upotrebom prezervativa/kondoma rizik za zarazu se svodi na minimum. Prezervativ nije potreban jedino u obostrano vjernom odnosu.Ne koristite drogu. Ako je koristite nemojte je ubrizgavati putem igle i šprice, odnosno ne koristiti igle i šprice koje je prije Vas koristila neka druga osoba.Štitite sebe, tako štitite i svog partnera/partnerku. Značaj antenatalnog skrininga na HIV infekciju Brojne su prednosti kada žena zna HIV status u trudnoći. Zbog toga bi sve trudnice trebale testirati na HIV infekciju zajedno sa drugim rutinskim testovima koji se rade tokom trudnoće. U slučaju da je trudnica HIV pozitivna, ljekar ima mogućnost da pravovremeno djeluje da bi spriječio dalje razmnožavanje virusa, prenošenje virusa sa majke na dijete (vertikalna transmisija). U slučaju da buduća majka nije HIV pozitivna ostaje mogućnost razgovora o prevenciji. Česte ginekološke manifestacije HIV-a Oboljenja genitalnog trakta (vaginitis, genitalni herpes, displazije grlića materice, klamidija, gonoreja, sifilis…) su česta kod žena inficiranih HIV-om odnosno obolejlih od AIDS-a. Upravo bolesti genitalnog trakta četo budu prvi znaci imunosupresije izazvane HIV-om. Obično se posumnja na HIV infekciju kada se bolesti genitalnih organa javljaju učestalo, kada ne reaguju na provedenu terapiju. Treba znati da postoji direktna relacija između HIV-a i drugih infekcija koje se prenose seksualnim putem. Zbog toga rano otkrivanje i liječenje seksualno prenosivih bolesti predstavlja efikasnu strategiju za sprječavanje polno prenosive HIV infekcije. Seksualno prenosive bolesti reproduktivnih organa obično prolaze asimptomatski, zbog toga je značajno provoditi program skrininga/probira pacijentica koji ima za cilj rano otkrivanje bolesti. Ovo se odnosi na HIV pozitivne tako i na HIV negativne pacijentice. Preporuka je da sve polno aktivne žene mlađe od 25 godina treba da se podvrgnu skriningu na klamidiju i gonoreju najmanje jednom godišnje. Serološki skrining na sifilis trebao bi se vršiti kod visokorizičnih osoba (osobe koje imaju više polnih partnera). HIV pozitivnim ženskim osobama sa više polnih partnera savjetuje se skrining najmanje jednom godišnje na sifilis,  gonoreju,  klamidiju pošto ove infekcije predstavljaju veliku opasnost za osobe kompromitovanog imunog sistema. Detekcija ovih uzročnika vrši se u Zavodu „Mehmedbašič“ vrši se PCR metodom, koja vrlo osjetljiva jer detektira prisustvo i najmanje količine navedenih uzročnika. Dijagnostika HIV infekcije i AIDS-a Od infekcije do pojave kliničkih manifestacija bolesti (AIDS) može proći od 6 mjeseci do preko 10 godina. To prije svega zavisi od imunološkog odgovora inficiranog organizma. Laboratorijski testovi za dijagnozu HIV infekcije Indirektnim testovima (ELISA, Western blot, brzi oralni i testovi iz kapilarne krvi) potvrđuje se prisustvo serumskih antigena na HIV. Antitijela se mogu detektovati u krvi poslije 1 do 3 mjeseca od infekcije. Do tada antitijela nisu prisutna u dovoljnoj koncentraciji zato ih testovi ne mogu odrediti. Nemogućnost detekcije antitijela u ovom periodu zovemo „period prozora“. Ukoliko je ELISA test pozitivan radimo Western blot test. Direktnim testovima se potvrđuje prisustvo genetskog materijala virusa u plazmi (PCR-lančana reakcija polimeraze). Ovaj test se koristi za određivanje broja virusa u krvi što je veoma važan podatak  za donošenje odluke o započinjanju terapije ili za praćenje uspješnosti terapije.  Procjena stadija HIV infekcije Procjena stadija HIV infekcije se vrši na osnovu podataka dobijenih tokom razgovora i pregleda, dodatnih pretraga i laboratorijskih nalaza za koje ljekar (Infektolog) smatra da je potrebno uraditi. Razlikujemo asimptomatsku i simptomatsku fazu HIV infekcije Na početku infekcije se pojavljuju nespecifični simptomi slični simptomima prehlade kao što su: temperatura, glavoblja, malaksalost. Limfni čvorovi mogu biti uvećani i bezbolni. Ovakvi simptomi traju mjesec dana. Obično se u ovom razdoblju postavlja dijagnoza bolesti nepoznatog ili virusnog porijekla (nalik gripi). Tada je oboljela osoba veoma zarazna.  Nakon ove faze simptomi se potpuno gube, nekada i na više godina, kada počinju simptomi AIDS-a. Simptomatsku HIV infekciju karakteriše pojava simptoma i znakova koje često ne prepoznaju ni pacijent niti ljekar. Postepeno se razvijaju: temperatura koja traje dugo, noćno znojenje, uvećani i bezbolni limfni čvorovi ( na vratu, preponama, ispod pazuha), neobjašnjivi umor, brzo zamaranje, otežano disanje, suhi kašalj, bol u grudima, gubitak tjelesne težine, dugotrajni proljev, pojava bijelih naslaga u ustima, jeziku i ždrijelu. Vrlo rano virus zahvata i ćelije centralnog nervnog sistema, pa se javlja slabost mišića, slaba koordinacija i usporenost pokreta, podrhtavanje ruku, otežano pamćenje i slaba koncentracija, apatija i depresija. Bitno je znati !!! Na teritoriji cijele BIH postoji mogućnost besplatnog, dobrovoljnog, povjerljivog, anonimnog testiranja na HIV i druge seksualno prenosive bolesti u DPTS centrima.  Jedan od DPTS centara u Sarajevu je Klinika za infektivne bolesti KCUS, Bolnička 25, tel:+387 33 297-251. Testiraj se na HIV zbog onih koje voliš !!! Izvor: Mehmedbasic.ba

Deseti Movember protiv raka prostate

Oktobar je prošao u znaku borbe protiv raka dojke što je razglašenije nego rak prostate koji među muškarcima odnosi mnogo života. Zato se novembar na engleskom pogodno naziva Movember kako bi se muškarci natjerali na razmišljanje o svom zdravlju i na prevenciju bolesti redovnijim pregledima. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Svake 3 minute jednom muškarcu dijagnosticiran je karcinom prostate, a svakih 13 minuta od iste zloćudne bolesti jedan muškarac umre. Rak prostate po učestalosti je drugi najčešći zloćudni tumor u regiji, a njegovi uzroci se još uvijek ne znaju iako se zna da na njegovu pojavu mogu utiecati faktori poput starije dobi, genetike, hormona, toksina, hemikalija i industrijskih proizvoda. Razmišljajte o svom zdravlju na vrijeme i idite na preventivne preglede kako bi se eventualni problem riješio na vrijeme. Pretpostavka akcije jeste: duži brk = veća volja. Oni koji su najpredaniji cilju, registrovali su se na stranici akcije na kojoj se prati napredak rasta njihovih brkova, ali i svota novca koju su uspjeli prikupiti u ovu svrhu, s obzirom da svaki od prijavljenih pronalazi i po nekoliko sponzora koji finansijski podupiru njegov trud. Prošle godine 1,1 milion muškaraca, ali i žena koje su ih poticale na puštanje brkova, prikupilo čak 147 miliona dolara u tu svrhu. Čak i ako se ne odlučite registrovati, puštanjem brkova dajete doprinos podizanju svijesti o bolestima koje pogađaju muškarce te o važnosti prevencije i prepoznavanja simptoma bolesti. U svakom slučaju, promjena imidža se primjećuje, a zatim imate priliku objasniti cilj akcije i možda spasiti nečiji život u budućnosti.

Znakovi koji ukazuju da je vrijeme mijanjati doktora

U razvijenim zemljama normalno je da pacijenti mijenjaju doktore ukoliko nisu zadovoljni uslugom i odnosom doktora. Nažalost kod nas nije tako, ali je krajnje vrijeme da se počne sa ovom praksom.  Jedino na taj način će doktori biti odgovorini i bolje će raditi svoj posao.  Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Ni jedan pacijent ne treba da trpi bahato, neodgovorno i neadekvatno ponašanje doktora, jer doktori su tu radi pacijenata, a ne obrnuto kako se nažalost često događa kod nas. Moderni zdravstveni sistem je prije svega orjenitasan prema pacijentu i svi doktori prvo to treba da shvate, a onda sve ostalo. Ukoliko uočite neki od ovih znakova vrijeme je da potražite drugog doktora, to se naročito odnosi na doktore porodične medicine: Jednostavno Vam doktor ne sjeda kao osoba Bilo da li je u pitanju neadekvatno ponašanje ili ukoliko osjećate i vidite da niste adekvatno tretirani ili da Vas doktor apsolutno ne sluša, vrijeme je za novog doktora. Vaše vrijeme se ne poštuje To ide mnogo dalje od toga da doktor kasni. Nije problem ukoliko Vas je doktor pitao da li možete da sačekate neko vrijeme ili da se zakaže neki novi termin pregleda, problem je ako Vam niko ništa ne kaže, niti Vam izađe u susret, a Vi ste ostavljeni da čekate i nemate pojma kada ćete doći na red. Osjećate da Vas doktor ne sluša Ukoliko recimo pitate doktora šta da radite ukoliko imate povišen holesterol, a sve što Vam doktor kaže jeste da prestanete sa pušenjem to je problem. Takođe ukoliko pri svakom susretu sa doktorom imate osjećaj kao da prvi put dolazite kod svog doktora to govori da je vaš doktor ne zainteresovan za Vas. Doktor Vam ne objašnjava gotovo ništa o vašem stanju, načinu liječenja i ne iznosi moguća terapijska rješenja Sasvim je jasno šta ovo znači. I ovo je jedna od veoma čestih pojava u našem zdravstvu. Vaš doktor ne razgovara sa vašim drugim doktorima o zdravstvenom problemu. Ukoliko uputite vašeg porodičnog doktora da razgovara recimo sa vašim kariologom sasvim je normalno da bez bilo kakvog negodovanja to prodični ljekar i uradi sa ciljem da vaše liječenje bude uspješnije. Doktor Vam ne iznosi sve moguće načine liječenja Kada bolujete od težeg oboljenja često postoji više terapijskih mogućnosti i različitih pristupa liječenju. Potrebno je da doktor izdvoji vrijeme i sa Vama razgovara o svim mogućim rješenjima, naravno to podrazumjeva posjetu doktoru više puta i da se ne žuri sa zaključcima. Vaše zdravstveno stanje se ne popravlja Ukoliko pratite upute doktora o liječenju i nakon određenog vremena ne osjetite napredak i nije Vam bolje, a uz to doktor ne želi da razgovara o mogućim alternativama za liječenje, vrijeme je da potražite drugog doktora. Vaš doktor ne uvažava drugo mišljenje Ukoliko vaš doktor nije spreman da uvaži i razmisli o mišljenju kolege, a koje je vezano za vaše liječenje svakako nešto nije u redu. Ovo su veoma česte pojave u našem zdravstvenom sistemu i potrebno je da svi zajedno radimo na njihovom mijenjanju i pacijenti i doktori, jer cilj nam je zajednički a to je očuvanje zdravlja. Ovakvi članci na našim prostorima često se nalaze na udaru krtike od strane doktora, ali to je najmanji problem. Problem je neadekvatna briga prema pacijentima koja postaje sve prisutnija u našim svim zdravstvenim ustanovama.

Povećan broj oboljelih od leukemije

Na Klinici za hematologiju Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu (UKCS) povećan je broj oboljelih od akutne i hronične leukemije. Prim. dr. Vildan Bijedić, šef Klinike za hematologiju UKCS-a Potvrdio nam je to prim. mr. sc. dr. Vildan Bijedić, šef Klinike, naglašavajući da je uzrok tome nepoznat, ali da u favorizirajuće faktore svakako spadaju pušenje, konzumiranje alkohola, svakodnevni stres, te neodgovarajući higijensko-mentalni način života. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Udisanje ljepila  Jedan od ozbiljnih uzročnika bolesti je i udisanje ljepila na bazi benzena, ali i izloženost zračenju. – Broj novooboljelih od akutnih leukemija je 3,1 na 100.000 stanovnika, a obuhvata Sarajevski, Zeničko-dobojski, Srednjobosanski, Unsko-sanski i Bosansko-podrinjski kanton. To je 15 ili 16 oboljelih stanovnika godišnje. Naravno, govorim o pacijentima koji gravitiraju našoj klinici, ne uzimajući u obzir one u Tuzli i Mostaru – istaknuo je Bijedić. Pored akutnih, tu su i hronične leukemije, kao što je hronična mijeloična, te hronična limfocitna leukemija. Stopa novootkrivenih za hroničnu mijeloičnu leukemiju je jedan do dva oboljela na 100.000 stanovnika, dok je za hroničnu limfocitnu leukemiju 3,2 na  100.000 stanovnika, što je oko 20 bolesnika godišnje. Valja naglasiti da se u BiH akutne leukemije liječe samo na UKC-u u Sarajevu i Tuzli. Prema riječima dr. Bijedića, Klinika za hematologiju u Sarajevu raspolaže odgovarajućom terapijom, koja se primjenjuje i u zemljama Evropske unije. – Posjedujemo vrlo dobru potpornu terapiju, tako da imamo veći broj zaliječenih pacijenata, koji i bez transplantacije koštane srži, žive godinama. Kolege u UKC-u Tuzla već odavno rade alogeničnu transplantaciju koštane srži od srodnog donora, a mi ćemo sa tom vrstom terapije krenuti nakon što preselimo u novi prostor CMB (centralni medicinski blok), ali ne znam kada će to biti, kaže prim. mr. sc. dr. Bijedić. Ono što se već duži period uspješno radi na Klinici za hematologiju u Sarajevu je autologna transplantacija matičnih ćelija hematopoeze kod akutne promijelocitne leukemije, Hodgkinovog limfoma, non-Hodgkinovog limfoma i Multiplog mijeloma. Pametni lijekovi – Istakao bih da su naši rezultati, kada se radi o liječenju ovih bolesti, izuzetno dobri. Preko Federalnog fonda zavoda za zdravstveno osiguranje i reosiguranje, pacijentima obezbjeđujemo skupe “pametne” lijekove, uz koje oboljeli od hronične mijeloične leukemije žive više od 10 godina – kazao nam je prim. mr. sc. dr. Vildan Bijedić.   Izvor: Faktor.ba

Lumbago ili bol u krstima

Lumbago ili bol u krstima je jedan od najčešćih zdravstvenih problema modernog čovjeka. Statistika kaže da 40% ljudske populacije, u nekom periodu svog života, ima ovaj problem.  Po dužini trajanja može da se podijeli u akutne napade ( kraći od 6 sedmica), subhronične napade (između 6 i 12 sedmica) i hronične napade (period bola duži od 12 sedmica) Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Uglavnom se smatra da je lumbago izazvan mehaničkim problemima, kao što su istegnuti mišići i opterećeni zglobovi, tako da se u većini slučajeva tačan uzrok bola i ne traži, nego se prije svega koncentriše na suzbijanje bola i vraćanje pokretljivosti. Često je bol u leđima izazvan oštećenjem intervertebralnog diska (vezivna struktura koja se nalazi između pršljenova) i njegovim pritiskom na korijenove živaca koji napuštaju kičmenu moždinu. Ovo je i slučaj kod išijasa koji je veoma čest uzrok bola u donjem dijelu leđa. Za potvrdu ove vrste bola  u leđima, koristi se takozvani test podizanja noge pri čemu dolazi do pojačavanja bola u leđima ako opruženu nogu podižemo u visinu dok pacijent leži na leđima. Ipak ukoliko bol u donjem dijelu leđa traje duže vrijeme, a naročito ako je praćen i simptomima poput gubitka tjelesne težine, temperaturom i poremećajem pokreta ili gubitkom osjećaja, neophodno je detaljnije ispitati uzrok bola i izvršiti detaljan pregled. Upravo je bol u leđima, praćen prethodno navedenim dodatnim simptomima jedan od osnovih i često jedinih simptoma karcinoma organa genitourinarnog trakta, na prvom mjestu prostate kod muškaraca i grlića materice kod žena. Iz ovog razloga dugotrajan bol u leđima ne smije biti olako shvaćen. Pri dijagnostici bola u leđima najveći značaj imaju kompjuterska tomografija (CT) i magnetna rezonanca (MR) Ove metode veoma precizno otkrivaju uzrok bola i pomaži pri odluci o najboljoj terapiji. U terapiji bola u krstima oslanjamo se prije svega na fizikalnu terapiju i medikamentoznu terapiju. Od fizikalne terapije, koristi se povećanje aktivnosti donjeg dijela leđa, koje daje rezultate kod akutnog bola, i terapija toplotom ili termoterapija koja je takođe efektivna kod akutnog i subhroničnog bola.  Kod hroničnog bola se sprovidi režim vježbi, koji snižava bol i vraća funkciju. U medikamentoznoj terapiji se prije svega oslanjamo na lijekove protiv bolova i protiv upale. Na prvom mjestu to su nesteroidni antiinflamatorni lijekovi ili NSIAL (diklofenak, brufen, meloksikam i slično), koji se koriste u slučaju lakšeg bola. U slučaju jačeg bola daju se i opoidni analgetici (trodon). Na kraju može da se i pristupi operativnom zahvatu, ukoliko neoperativne metode na daju adekvatne rezultate. Dr Stevica Prolić