Novosti

Novo restruktuiranje i reorganizacija zdravstvenih ustanova u KS

Skupština Kantona Sarajevo, na sjednici održanoj 26.10.2016. godine, utvrdila je Nacrt Odluke o usvajanju Plana restruktuiranja zdravstvene djelatnosti i reorganizacije zdravstvenih ustanova u Kantonu Sarajevo i donijela zaključak da se o ovom Nacrtu sprovede javna rasprava u trajanju od 30 dana. Pomenuti Plan restruktuiranja je dostavljen svim kantonalnim organima, jedinicama lokalne samouprave, naučnim i stručnim ustanovama, kao i organima i institucijama na koje se Plan odnosi i na isti su dostavljena mišljenja zainteresiranih subjekata. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Po riječima ministrice zdravstva Zilhe Ademaj, učešće u javnoj raspravi uzelo je 25 subjekata Uz one koji su dali bez primjedbi i sugestija podrškupredloženim procesima restruktuiranja i reorganizacije, najveći dio primjedbi ticao se unutrašnje organizacije i funkcionalne strukture pojedinih ustanova, što će kako je istakla Ademaj, biti uređeno Akcionim planom i dodatnim propisima, u skladu sa specifičnostima pojedinih ustanova i djelatnosti. Neovisno od plana reorganizacije, rješavat će se pitanje zdravstvenih usluga za djecu za posebim potrebama, pitanje mogućih lokacija zdravstvene zaštite studentske populacije posebno studenata iz drugih kantona uz studentske domove kao i mogućnost da ambulante za zdravstvenu zaštitu školske djece budu fizički odvojene od ostalih ambulanti te namjene. Takođe se predviđa uspostavljanje do sada nepostojeće palijativne njege na svim nivoima zdravstvene zaštite, odnosno uvođenje posebnih tretmana terapije bola kod najtežih bolesnika. Mišljenja koja sadrže primjedbe, prijedloge i sugestije koje se odnose na sadržaj Plana, radna grupa je razmatrala i analizirala i za svako pojedinačno mišljenje, primjedbu i prijedlog dato je obrazloženje, što je i prikazano u Izvještaju o provedenoj javnoj raspravi o Nacrtu Odluke o usvajanju Plana restruktuiranja zdravstvene djelatnosti i reorganizacije zdravstvenih ustanova u Kantonu Sarajevo. Podsjetimo, predloženi Plan nastao je nakon široke analize stanja u svim zdravstvenim ustanovama u svrhu unapređenja zdravstvene zaštite, podizanja kvaliteta usluga, ukidanja dugih listi čekanja kao i racionalnijem korištenju raspoloživih kadrova, opreme i prostora u zdravstvenim ustanovama. Plan predstavlja i usklađivanje rada svih ustanova sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti FBiH, te razgraničavanje djelatnosti svih ustanova kada su u pitanju nivoi zdravstvene zaštite. Primarna zdravstvena zaštita obavljala bi se isključivo u okviru domova zdravlja, specijalističko-konsultativna zaštita bi u najvećoj mjeri bila smještena u Općoj bolnici prim.dr. Abdulah Nakaš, a usluge tercijarne specijalističko – konsultativne i bolničke zdravstvene zaštite pružao bi isključivo Klinički centar. Plan tretira i statusne promjene nekih zdravstvenih ustanova koje vrše zdravstveno zbrinjavanje pojedinih kategorija stanovništva u smislu da svaki nivo zdravstvene zaštite iz tih ustanova bude pripojen ustanovama kojima je to primarna djelatnost Prema ovom Planu predviđeno je i drugačije finansiranje zdravstvenih ustanova, a koje bi bilo isključivo u skladu sa obimom i vrstom usluga koje ustanova pruža, i što će biti obuhvaćeno godišnjim Programom zdravstvene zaštite u Kantonu Sarajevo. Planom je predviđeno da u domovima zdravlja bude objedinjena i smještena kompletna porodična medicina, a da specijalističko - konsultativna zaštita iz ustanova primarne zdravstvene zaštite organizaciono pripadne Općoj bolnici "Prim.dr. Abdulah Nakaš". Kako ona mora biti dostupna građanima na općinama njihovog prebivališta, i dalje bi bila smještena u prostorijama domova zdravlja, ali bi organizaciono pripadala ovoj bolnici. Promjene su predviđene i u dijelu ustanova koje se bave zdravstvenom zaštitom specifičnih kategorija stanovništva, kao što su studenti, pripadnici MUP-a, zaštita žena i materinstva, zatim oblast sportske medicine, u smislu njihovog uključivanja ili u domove zdravlja ili Opću bolnicu, zavisno o kojem nivou zdravstvene zaštite je riječ, s tim što određene djelatnosti iz ovih ustanova mogu se organizirati kao posebne organizacione jedinice Doma zdravlja. Nužno je izvršiti razgraničenje djelatnosti između Kliničkog centra i Opće bolnice, gdje prvoj ustanovi pripada kompletna tercijarna zaštita, dok dio sekundarnog nivoa zdravstvene zaštite ostaje u Općoj bolnici. Promjene su predviđene i u Stomatološkom fakultetu sa klinikama kada je riječ o samoj djelatnosti i finansiranju. Funkcija Hitne pomoći nastavlja svoje djelovanje po dosadašnjim principima uz nužnost rješavanja preciznog puta pacijenta po pitanju njegovog urgentnog zbrinjavanja. Privatnim zdravstvenim ustanovama bila bi ponuđena mogućnost da se pod jednakim uslovima finansiraju iz javnih sredstava i svoje usluge ponudezdravstveno osiguranim pacijentima, uz uslov da ispunjavaju zakonom predviđene uvjete među kojima je, između ostalog, i stalno uposleni kadar. Novi koncept reorganizacije zdravstvenih ustanova ima osnovni cilj povećanje kvalitete zdravstvenih usluga i ukidanje stalnih listi čekanja kako bi pacijenti tačno znali gdje i kada mogu dobiti određenu zdravstvenu uslugu,a njegovom realizacijom očekuju se smanjenje troškova poslovanja zdravstvenih ustanova, prvenstveno zbog eliminisanja dupliranja usluga, smanjenja čekanja na pružanje usluga, skraćivanje puta pacijenta i drugo.

Zašto hirurzi tokom operacija nose plave ili zelene uniforme?

Da li ste se ikad zapitali zašto hirurzi nose isključivo zelene ili plave odore tokom operacija, ali nikad bijele? Kako se ispostavilo, postoji fascinantan razlog zbog kojeg je to tako, razlog koji čak može odrediti uspjeh jedne operacije... Nekada davno, svo medicinsko osoblje u svim prilikama je nosilo bijele odore. Tako je bilo sve do 1914, kada je jedan od najznačajnijih svjetskih doktora u to vrijeme odlučio tokom operacija nositi zelenu uniformu. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Naime, problem je taj što velika količina bijele boje može učiniti da hirurzi „oslijepe“ na nekoliko trenutaka, pogotovo kad dugo gledaju u tamno crvenu boju krvi ili mišića. I sami ste često doživjeli taj efekt, kad, primjerice, izađete iz tunela na svjetlo ili kad zimi, nakon boravka u tamnoj prostoriji, izađete na snijeg. No, zašto je hirurška odora baš plave ili zelene boje? Zašto nije ljubičasta ili žuta? Stvar je u tome da su plava i zelena boja na suprotnoj strani spektra od crvene, a hirurzi tokom operacija najčešće gledaju baš u tu boju, crvenu. Zbog toga što su uniforme plave i zelene boje, njihove oči se mogu odmoriti, ali i unaprijediti, pa čak i postati „osjetljivije“ na različite nijanse crvene, piše Bright Side. Iz tog razloga, posvećuju više pažnje detaljima ljudske anatomije, a to značajno umanjuje mogućnost da će pogriješiti tokom operacije.

Intervju: Neuroendokrini tumori su poseban dijagnostički i terapijski izazov - Doc. dr. Maja Banjin

Iako otkriveni još prije više od 100 godina, zbog svojih nespecifičnosti mnogi ljekari ih i danas teško prepoznaju, naročito ako ne misle na neuroendokrine tumore (NET) Međutim, posljednje desetljeće je donijelo velike promjene u razumijevanju genetike, klasifikacije i terapijskih mogućnosti u liječenju NET-ova, o čemu smo razgovorali sa doc. dr. Majom Banjin, članom Udruženja onkologa u BiH i šefom Odjela za medicinsku onkologiju na Klinici za onkologiju UKC Sarajevo. Šta su neuroendokrini tumori (NET)? Neuroendokrini tumori (NET) su heterogena porodica epitelijalnih neoplazmi koje nastaju iz neuroendokrinih ćelija smještenih u različitim dijelovima tijela. Najčešće rastu sporo, a na površini ćelija koje ih grade se nalaze specifični somatostatinski receptori (SSP1-5). Mogu nekontrolisano otpuštati hormone i neuropeptide. Većina se javlja sporadično, mada neki nastaju u sklopu nehereditarnih genetskih sindroma kao sto je MEN1 i MEN2, Lindauove bolesti, tuberoznosklerotskog kompleksa i neurofibromatoze. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Kada su otkriveni? Još 1907. godine, doktor imenom Obendorfer je upotrijebio termin “karcinoid” za tumore koji su imali 5 karakteristika: mali tumori sa multiplim fokusima, nediferencirane ćelijske formacije, dobro definisane rubove, bez metastatskog potencijala, spororastući su i bezopasni. Od tada do danas se naravno mnogo toga izmijenilo, ali osnov je upravo taj koji je opisan još prije više od 100 godina, međutim mnogi ljekari ni danas nisu familijarni sa ovim rijetkim oboljenjem. Koje vrste NET-ova se češće javljaju? Više od 50% NET-ova su gastroenteropankreatični (GEP) neuroendokrini tumori. Nastaju iz neuroendokrinih ćelija probavnog trakta i gušterače. Za razliku od ostalih neoplazmi probavnog trakta, ovi tumori mogu uzrokovati simptome zbog prekomjerne hormonske sekrecije, prije nego zbog rasta, invazije ili lokalnih anatomskih učinaka. Neuroendokrini tumori (NET) probavnog sistema su neuroektodermalnog embrionalnog porijekla. Nastaju iz gastrointestinalne sluznice ili ćelija Langerhansovih otočića, koje i normalno posjeduju endokrinu aktivnost. Poseban su dijagnostički i terapijski izazov, jer za razliku od drugih neoplazmi probavnog sistema, klinička manifestacija je najčešće posljedica prekomjernog lučenja hormona, a ne samog tumorskog rasta.

Podržan Nacrt zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana

Nacrt zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje odobren je većinom glasova na današnjoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i upućen u javnu raspravu od 30 dana. Prije glasanja, deklarativno su bili protiv neki pojedinci, korisnici duhanskih proizvoda, poput poslanice Mire Ljubijankić, zbog toga što, kako je rekla, zakon s pravom uvažava prava na zaštitu zdravlja osobama koje ne puše, ali ne i prava ostrašćenih pušača duhana jer ne propisuje prostore u kojima je pušenje dozvoljeno. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Miri Ljubijankić je replicirao poslanik Zlatko Kravić rekavši da je i on pušač, ali da će podržati zakon jer smatra da treba da motivira korisnike duhanskih proizvoda na pokušaj odvikavanje od štetne navike. Nacrt je odobren, a Federalna vlada je zadužena da kod izrade konačnog prijedloga, uvaži primjedbe i sugestije izrečene u današnjoj parlamentarnoj raspravi. Većina primjedbi nalaže zakonodavcu da propiše prostore u kojima uživaoci duhana mogu upražnjavati njihovu naviku. Prema obrazloženju Snježane Bodnaruk iz Federalnog ministarstva zdravstva, predloženi zakon, u cilju zaštite i unapređenja zdravlja stanovništva, regulira odnosno zabranjuje upotrebu svih duhanskih proizvoda za pušenje u svim zatvorenim javnim prostorima, na javnim skupovima, radnim mjestima i u javnom prijevozu, čak i u privatnim autima ako su u njima maloljetne osobe. Za prekršioce odredbi o zabani pušenja u zatvorenom prostoru zakon predviđa novčane kazne od 100 KM fizičkim osobama, dok su pravnim osobama kazne nijansirane u rasponu od 2.000 do 5.000 KM. Predviđene su i veće kazne privatnim osobama vezano za nedozvoljenu prodaju duhanskih proizvoda i druge prekršaje u ovoj djelatnosti. Zakon regulira i prodaju, reklamiranje, pakiranje, odnos vlade s duhanskom industrijom, sadržaj duhanskih proizvoda i druge efikasne mjere za kontrolu duhana Bodnaruk je rekla da će na paklicama cigareta stajati velika kombinovana upozorenja o opasnosti duhanskog dima po ljudsko zdravlje. Nacrt zakona je usklađen s Okvirnom konvencijom o kontroli duhana, međunarodnim dokumentom koji ima supremaciju nad nacionalnim zakonodavstvom, dodala je. Ta konvencija obavezuje zemlje potpisnice na zaštitu zdravlja stanovništva od svih oblika izloženosti duhanskom dimu. Tekst je usklađen i s nizom drugih dokumenata iz ove oblasti i rađen je multisektorski, pod pokroviteljstvom Evropske komisije, kao i u suradnji s udruženjima pacijenata. Usklađen je s propisima Evropske unije, rekla je Snježana Bodnaruk.

Dr.Zijad Handžić: Šećerna bolest

Šećerna bolest (lat. Diabetes mellitus) je bolest koja nastaje kao posljedica smanjenog ili potpunog izostanka lučenja hormona inzulina koji se stvara u gušterači. Ovaj hormon je potreban za normalan proces metabolizma ugljikohidrata, a u vezi s tim povezan je  i sa metabolizmom bjelančevina i masti. Pri tome je poremećena ravnoteža i sa drugim žlijezdama organizma, odnosno endokrinim žlijezdama.To su žlijezde koje luče svoje hormone direktno u organizam, a bez dejstva tih hormona organizam ne bi mogao da funkcionira. Dnevna potreba inzulina je između 30 i 50 jedinica. Međutim, mnogim dijabetičarima je potrebno i više od 50 jedinica dnevno. UZROCI NASTANKA ŠEĆERNE BOLESTI: Naslijeđe igra jako važnu ulogu. Smatra se da 50% dijabetičara imaju u bližoj porodici nekoga ko boluje od dijabetesa. Debljina, također, ima veliki uticaj na nastanak dijabetesa. Gotovo 80% dijabetičara ima višak kilograma ili su ih imali prije otkrivene bolesti. U ostale uzročnike spadaju : poremećaj hormonalne ravnoteže psihička stanja arterioskleroza oštećenja gušterače infekcije traume itd. Dijabetes se pojavljuje češće u pubertetu, klimaksu, menopauzi, jer se u tim razdobljima života remeti hormonalna ravnoteža. SIMPTOMI I KOMPLIKACIJE U većini slučajeva teško je utvrditi kada je bolest počela, jer bolest nastaje polagano i bez uočljivih simptoma. Prvi simptomi su jaka žeđ poslije jela (polidipsia), pojačano mokrenje (poliuria), povećan apetit (polifagia) i postepeni gubitak na težini. Povećava se količina šećera u krvi a zatim i u mokraći. Obzirom da se povećava izlučivanje tečnosti dolazi do dehidratacije organizma pa sluznica usne šupljine i jezik postaju suhi, crveni, a mogu da se pojave i grčevi u nogama naročito noću. Kod žena se mogu javiti promjene na koži u genitalnoj regiji što izaziva svrbež. Bjelančevine se razgrađuju, rezerve masti se troše a to rezultira osjećajem umora i slabošću mišića. Kod težih stanja šećerne bolesti javlja se osjećaj hladnoće u tijelu, pospanost, ubrzan puls, promjene na očima (kararakta, retinopatija), promjene na probavnim organima, a u najtežim slučajevima promjrne na krvnim sudovima  naročito nogu. U takvim stanjima bolesnik se žali na hladnoću u nogama, zamor mišića pri hodanju tako da mora često da zastajkuje, a ako proces uznapreduje može da osjeća bolove u stopalima i prstima čak i u fazi mirovananja, pa i noću tokom spavanja. Sve ovo je posljedica arterioskleroze  (stvaranja naslaga na krvnim sudovima) što rezultira smanjenom cirkulacijom. U krajnjem stadiju ovih zbivanja može da dođe do gangrene (odumiranja tkiva) što zahtijeva hirurški zahvat tj. amputaciju dijela noge zahvaćenog gangrenom. U posljedice šećerne bolesti spadaju i promjene na koronarnim arterijama tj. krvnim sudovima koji snabdijevaju srčani mišić krvlju i kisikom neophodnim za normalan rad srca.Tu se može javiti suženje i začepljenje koronarnih krvnih sudova a to može izazvati srčani infarkt. Oboljenje bubrega može, također, biti komplikacija šećerne bolesti. Naročito često je u pitanuju pyelonephritis. Promjene na očima su, također, česta komplikacija šećerne bolesti. Najčešće se javlja retinopatija tj. oštećenje mrežnice oka što može da vodi slabljenju i gubitku vida. Česte su i tzv. dijabetičke neuropatije. Simptomi ovog stanja ogledaju se u vidu neodređenih bolova, grčeva, ukočenosti, svrbeža naročito na nogama. Ove neprijatnosti su češće noću i pri izlaganju hladnoći. Ako stanje napreduje mogu se javiti parestezije što se manifestira osjećajem trnjenja, bockanja, utrnulosti, mravinjanja ili bockanja. TRUDNOĆA I DIJABETES Trudnoća, uz adekvatnu primjenu inzulina, ne bi trebalo da predstavlja veliki problem. Neophodno je da se bude pod stalnim nadzorom dijabetologa, jer je utvrđeno da većina trudnica oboljelih od dijabetesa za prva tri i posljednja tri mjeseca trudnoće trebaju veću dozu inzulina, jer u prva tri mjeseca trudnoće dolazi do hormonalne neuravnoteženosti, a u posljednja tri mjeseca povećava se potreba za kalorijama. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar DIJABETES U DJEČIJOJ DOBI Dijabetes kod djece teže se dijagnosticira nego kod odraslih.To se naročito odnosi na sasvim malu djecu. Kod starije djece uočava se umor, bolovi u rukama i nogama, glavobolja, pojačana žeđ, mokrenje, gubitak na težini. Gotovo svoj djeci-dijabetičarima potreban je inzulin. ZNAČAJ DIJETE U LIJEČENJU DIJABETES Nijedan dijabetičar ne smije zanemariti dijetalnu ishranu ma u kom stadiju šećerne bolesti se nalazio, jer to spada u jedan od najvažnijih faktora liječenja ovog oboljenja. Prije svega, što se time, u nekim stadijima bolesti, može i bez lijekova regulirati normalna količina šećera u organizmu. Neophodno je da svoju tjelesnu težinu približe što je više moguće idealnoj težini koja se određuje specijalnim tablicama težine uzimajući u obzir dob, visinu i spol. Mora se voditi računa o ukupnoj kaloričnoj vrijednosti kao i o sastavu hrane. Za to služe tablice koje pokazuju koliko npr. 100 grama nekog povrća sadrži grama ugljikohidrata, bjelančevina, masti, vitamina i minerala. Uloženi trud u to izučavanje višestruko se isplati. Dnevnu količinu uzete hrane treba podijeliti u 6 dnevnih obroka kako bi se osigurao podjednak raspored kalorija i izbjeglo povišenje šećera poslije uzetog obroka. Količinu uzetih ugljikohidrata određuje težina bolesti. Ako je dijabetes blažeg oblika često se sa 100-135 grama ugljikohidrata u dijeti može postići normalizacija šećera u krvi i bez lijekova. Treba voditi računa o zastupljenosti vitamina i minerala u ishrani, jer dijabetičari trebaju nekada i veće količine nego ostale osobe koje nemaju dijabetes. Najbolje je obratiti se nutricionistima, liječnicima-specijalistima za ishranu, koji će dati najbolje savjete. Svako ko oboli od šećerne bolesti mora to shvatiti kao ozbiljno i doživotno oboljenje. Ako se bolest rano otkrije, odlascima na redovne liječničke kontrole, uzimanjem propisanih lijekova, dijetalnom ishranom može se uspješno „nositi“ sa tom bolešću. Međutim, nemarnim odnosom bolesnik se suočava sa opasnim posljedicama, jer se radi o „podmukloj“ bolesti koja bespovratno uništava vitalne organe tijela. Pri liječenju šečerne bolesti, pored liječenja lijekovima oficijelne medicine, homeopatski lijekovi su vrlo učinkoviti koji djeluju stimulirajuće na guštereču i time smanjuju potrebu za inzulinom i ne dozvoljavaju velike oscilacije hormona. Sličan učinak ima i primjena fitoterapije tj. upotreba biljnih preparata u obliku čajeva, tinktura (biljnih kapi) ili tableta. Dr. Zijad Handžić završio je 2001. godine studij klasične homeopatije pri ‘The London International Collage of Homeopathy’, a 2004. godine postdiplomski studij klasične homeopatije pri ‘Homeopaths without Borders Netherlands’. Od 2001. godine uspješno se bavi liječenjem oboljelih pomoću homeopatije. Pored homeopatije, također se bavi i liječenjem klinički ispitanim ljekovitim biljem koje je najučinkovitije za liječenje određenih bolesti.

Sopranistica Aida Čorbadžić o borbi sa rakom dojke: Uloga koju sam odlično odigrala i izašla kao pobjednica

- Prethodne tri godine bile su mi do sada najbolje jer nikada kao danas nisam bila samosvjesnija i sigurnija u sebe, nikad kao danas nisam tako čvrsto stajala iza svojih riječi. Hrabre, i priznajem, pomalo neobične i neočekivane riječi, od nekoga ko se prije tri godine suočio sa velikim izazovom - teškom bolešću od koje, prema statističkim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje u svijetu oboli oko milion, a umre blizu 380.000 žena. Ali, to je zaista tako, jer danas Aida Čorbadžić, operska pjevačica, solistica Narodnog pozorišta u Sarajevu i jedna od najboljih sopranistica u našoj zemlji, živi život u pravom smislu tih riječi. Lijepa, atraktivna, duhovita, uvijek nasmijana, pametna, odlučna, žena koja zna šta hoće... I mogli bismo tako još nabrajati, a da ne pretjeramo. Pronašli smo je u Narodnom pozorištu i "ukrali" za kratki razgovor između dvije probe. Žena božanstvenog prodornog glasa rado se prisjetila perioda kad je ustvari odlučila kako će opera biti njen životni poziv. Za sve je kaže, "kriva" "Barcelona" u izvedbi Monserrat Caballe i Freddiea Mercuryja. "Barcelona" je odredila moj pravac - Sjećam se, album na kojem je bila i ova pjesma, izašao je u oktobru 1988. godine. Do tada sam pjevala sve, a ljubav prema pjesmi, a vjerujem i glas, naslijedila sam od mame Emine. Međutim, "Barcelona" je, sada to mogu sigurno reći, odredila pravac kojim ću krenuti. Nedugo zatim upisala sam Srednju muzičku školu, opći smjer. Profesorica solo pjevanja Emilija Barath predložila mi je da upišem solistički smijer što sam i uradila. Agresija na BiH zatekla je Aidu na drugoj godini srednje muzičke škole. Sa mamom i bratom morala je u Sloveniju. Izbjeglički život nije je mogao odvojiti od muzike, pa je, prisjeća se, često u izbjegličkom centru u Novom Mestu nastupala pjevajući i sevdalinke. Poslije se kaže, preselila u Ljubljanu gdje je u srednjoj muzičkoj školi ponavljala prvi i drugi razred. - U međuvremenu sam počela pjevati u bendu "Dertum" kojeg su sačinjavale izbjeglice iz BiH i Slovenci. Svirali smo i pjevali tradicionalnu muzika BiH i Makedonije. Po prestanku rata vratili smo se u Sarajevo gdje sam kod profesora Petra Lukača, koji me je bukvalno nahranio ljubavlju prema klasičnoj muzici i operi, završila treći i četvrti razred srednje muzičke škole. Upisala sam i završila Muzičku akademiju, ali sam još kao apsolventica počela raditi u pozorištu. Sjećam se moj prvi projekt bio je "Figarov pir" 2003. godine. Pjevala sam Barbarinu, a potom sam u operi „Nabucco“ nastupila kao ispomoć u horu. Godine 2004. raspisan je konkurs za mjesto u horu. Prijavila sam se, položila audiciju i provela dvije godine u horu. U tom periodu od starijih kolega naučila sam pravila scene što bi preporučila svakom kolegi. Ubrzo sam dobila mjesto soliste, a prva uloga bila je Adele u opereti "Šišmiš". Tako je sve krenulo... Aida se potom udala i rodila dječaka. Ljubav prema muzici uspjela je prenijeti i na devetogodišnjeg Iana koji je oduševljen baletom. - Voli muziku, mislim da nije važno koji žanr, jer i ja sam na početku lutala. Sjećam se kad me Haris Pašović pozvao da radim kao glumica u dramskoj predstavi "Ruže za Anu Terezu". Kad mi je rekao kakav je repertoar imala sam pet dana da odlučim - da li sam za projekt ili nisam. Došla sam kući i preslušala sve, ali nije išlo. Kad sam mu trebala odgovoriti, noć prije "sjela sam sama sa sobom" i pokušala podijeliti argumente za i protiv. Samo jedna bila je protiv, a to su bile moje predrasude. Sama sam sebi kazala da kao umjetnik trebam imati otvorene um i srce. To je bilo fantastično iskustvo. Tek taj projekt otvorio mi je vrata, iako je u medijima bilo natpisa u stilu: "Kako je jedna Travijata to sebi mogla dopustiti?" U to vrijeme sam četiri godine zaredom pjevala Travijatu, a repertoar "Ruže za Anu Terezu" bio je lakših nota. Međutim, ja sam to gledala sam kao još jedan od mojih talenata. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Kakav divan osjećaj Godine koje su uslijedile za Aidu nisu bile nimalo lake. U junu 2013. dijagnosticiran joj je karcinom dojke. - Sjećam se bilo je to u Osijeku u Hrvatskoj na mom prvom gostovanju van granica BiH. Sasvim slučajno, jedne večeri dok sam se odmarala, u predjelu pazuha napipala sam kvržicu. Vratila sam se na dva, tri dana u Sarajevo poslovno, i otišla kod ljekara koji mi je kazao kako sam najvjerovatnije napipala žlijezdu. Nakon nekog vremena kvržica je bila veća, a ono što me je alarmiralo da odmah odem ljekaru je moj sin. Jedno predveče otišli smo na Betaniju da gledamo zalazak Sunca. Ian me zagrlio i rekao: "Gledaj mama kako lijep prizor". Pomislila sam: "Sine, ovo nam je prvi zajednički zalazak Sunca, bit će ih još puno". Odmah sutradan otišla sam ljekaru... Aidi su nakon obostrane mastektomije ugrađeni implantati, ali su ubrzo uklonjeni zbog učestalih upala. - Prošla sam kroz šest ciklusa hemoterapije, a onda sam podvrgnuta operaciji. Zbog zračenja krvna slika mi je oslabila, pa sam imala česte upale. To je bio razlog zbog kojeg sam odlučila izvaditi implantate. Sad sam kao ptičica i osjećam se fenomenalno. Imam protezu, stavim je kad nastupam, jer mi haljina tad bolje stoji. Pobijedila sam sve komplekse koje sam ranije imala, a koje nam ustvari društvo nameće. Odjednom sam ostala bez ijednog, kakav divan osjećaj. Otkriva kako joj je ipak najteže bilo nakon treće hemoterapije. - Nisam mogla hodati, do wc-a sam puzala na koljenima jer sam imala strašne bolove. Gledala sam se u ogledalu, bila sam kao voštana figura, koža je poprimila neku posebnu boju, bila sam bez kose, obrva, trepavica. Razmišljam, šta uraditi, kako dalje..., a onda kao da mi je neko šapnuo u uho-još uvijek si tu, živiš za ovaj trenutak, kosa će porasti, obrve se mogu i nacrtati... U takvoj situaciji čovjek nauči sistem ponašanja. Prvih sedam dana, nakon primljene hemoterapije, je najteže, bolovi, povraćanje, ne možeš hodati. Već druge sedmice za mene je samo nebo bila granica. U pozorištu sam nastupala kao da je sve u redu. Treće sedmice bila bi nervozna jer se bližilo vrijeme kad ponovo moram na hemoterapiju. Ali, ja sam to prihvatila - jednostavno sam i tu ulogu u svom životu odlično odigrala i izašla kao pobjednica. Zabrinjava me to što nema lijekova Hemoterapije, operacija, zračenje su iza nje. Ono što je ostalo je hormonalna terapija koju Aida prima svaka tri mjeseca na Univerzitetsko kliničkom centru u Sarajevu. - Moram reći, zabrinjava me trenutna situacija u našem zdravstvu. Prošli mjesec sam, po prvi put, nakon 2013. godine, otišla, a da nisam mogla primiti tromjesečnu terapiju jer je nije bilo. Dobila sam jednomjesečnu. Na UKCS moram ponovo 22. januara, ne znam šta me čeka. Nije lako kad preživite takva iskušenja, a onda se suočite sa situacijom da ne možete dobiti lijek koji vam je neophodan - kaže Čorbadžić koja bi hormonalnu terapiju trebala primati do 2019. godine.

U BiH od multipla skleroze godišnje oboli 98 od 100.000 osoba

Multipla skleroza je autoimuno, hronično, degenerativno progresivno oboljenje mozga i kičmene moždine koje nastaje kao interakcija genetskih i faktora okoline. U početku bolest je upalna, a kasnije neurodegenerativna. Optimalnom liječenju pristupa se u upalnoj fazi bolesti lijekovima koji modeliraju njen tok, odgađaju nova pogoršanja i umiruju imunološki sistem na način da bolest brzo ne progresira. Najnoviji podaci pokazuju kako danas u svijetu ima oko 2,3 miliona osoba sa simptomima multipla skleroze. Češća je kod žena nego kod muškaraca u omjeru 2:1, a u pojedionim zemljama čak i 3:1. Visoka stopa U Bosni i Hercegovini nema epidemioloških studija o učestalosti bolesti. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća prof. dr. Nedo Zec iznio je podatak kako na 100.000 osoba, od multiple skleroze oboli 30. Međutim, novije kliničke studije pokazuju prevalencu od 70-98/100.000 osoba, što se može okarakterizirati kao visoka stopa oboljelih. Inače, kod 70 posto pacijenata bolest počinje u dobi između 21. i 40-te godine života. Simptomi se rijetko javljaju prije 10-te i nakon 60-te godine. Prosječna dužina preživljavanja je 30 godina, što je pet do 10 godina kraće u odnosu na ostalu populaciju. Valja naglasiti kako skoro 40 posto bolesnika doživi sedmu deceniju života, ali su dvije trećine smrti direktno povezane s posljedicama bolesti. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Većina pacijenata izgubi mogućnost kretanja prije smrti Razlozi nastanka multipla skleroze su mnogobrojni, a najznačajniji su faktori okoline i nasljedna sklonost. U početku se javlja multicentrična upala mozga i kičmene moždine, destrukcija mijelina (ovojnica), oštećenje aksona (dugi produžetak nervne ćelije), gubitak oligodendrocita (potporno tkivo mozga), ali i stvaranje plakova. Nakon upalne, slijedi neurodegenerativna faza koja uzrokuje trajne neurološke posljedice. Simptomi i liječenje Simptomi su različiti jer svaka multipla skleroza ima vlastiti obrazac. Najčešći su: smanjenje oštrine vida, dvoslike, ispadi vidnog polja, promjene kolornog vida, slabiji ili gubitak vida na jednom ili oba oka, slabost ekstremiteta i subjektivne smetnje čula, poremećaji hoda, ukočenost nogu, smetnje kontrole uriniranja i stolice i seksualni poremećaji. Mogu se javiti i bolovi, neuralgije, spazam, tikovi, trnci, poteškoće s govorom, poremećaji koordinacije ravnoteže i vrtoglavica, tremor, epileptički napadi, malaksalost, umor, depresija, zaboravnost te smetnje koncentracije i pamćenja. Liječenje se provodi u tri aspekta 1. Liječenje akutne faze i pogoršanja (relapsa) bolesti tretira se visokim dozama kortikosteroida po šemi nazvanoj pulsna terapija. Akutna faza može se liječiti i tehnikom izmjene plazme krvi (plazmafereza) te intravenskom aplikacijom imunoglobulina. 2. Prevencija novih relapsa i progresije bolesti postiže se imunomodulacijom i imunosupresijom, dakle djelovanjem na patofiziološki mehanizam nastanka novih promjena u mozgu i kičmenoj moždini koji se nazivaju plakovi. Na našem tržištu prisutni su sljedeći lijekovi: interferoni beta 1a (Rebif®, Avonex®) i interferon beta 1b (Betaferon®, ), glatiramer-acetat (Copaxone®), natalizumab tysabri i fingolimod gylenia. 3. Simptomatsko liječenje: Magnetna rezonanca mozga i kičmene moždine zlatni je standard u postavljanju dijagnoze bolesti. Osim toga, za dijagnozu su važni evocirani potencijali i pregled likvora (tekućine koja oplakuje mozak i kičmenu moždinu), a koja se dobija punkcijom.