Novosti

Prof. dr. Umit Goktolga i Cihan Göktaş

Vantjelesnom oplodnjom se liječi 70 do 80% svih uzroka neplodnosti Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo će refundirati sredstva za maksimalno dva pokušaja medicinski potpomognute oplodnje za jedan bračni par. Po ovoj odluci, pravo na liječenje neplodnosti imaju žene koje se liječe od neplodnosti, koje nisu rađale i žene do navršenih 37. godina života. Tim povodom razgovarali smo s prof. dr. Umit Goktolga, specijalistom ginekologije, akušerstva i neplodnosti i embriologom Cihan Göktaş iz Bahceci IVF centra u Sarajevu, čiji tim je, u posljednjih pet godina, pomogao da putem vantjelesne oplodnje na svijet dođe blizu 500 zdravo rođenih beba. Neplodnost, nemogućnost postizanja trudnoće nakon godinu dana redovnih spolnih odnosa, velik je zdravstveni problem stanovništva. Više od 17% parova ili svaki šesti par u našoj zemlji suočen je s dijagnozom neplodnosti, a prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije Bosna i Hercegovina je i jedna od šest zemalja svijeta s najnižom stopom plodnosti, koja iznosi 1,2 djeteta po ženi. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Profesore Goktola, prošle godine ste objavili naučni rad na temu “Uzroci neplodnosti u BiH”. Do kojih podataka ste došli? Analizu smo uradili na osnovu uzroka neplodnosti naših pacijenata u 2015. godini. Na žalost, rezultati pokazuju porast stope neplodnosti. Jedan od ključnih faktora neplodnosti kod čak 38,57% pacijentica su ograničene rezerve jajnih stanica. Također, učestalost uzroka steriliteta kod muškaraca i žena su u približno jednakom procentu. Najčešći uzrok ženske neplodnosti je starosna dob. Neplodnost se najčešće javlja između 36. i 39. godine života (36% pacijenatica), što je u korelaciji sa dijagnozom smanjenih rezervi jajnih stanica, kao vodeći uzrok steriliteta kod žena. Oko 22% pacijentica je preko 40 godina života. No, pozitivna stvar je što je neplodnost najčešće rezultat mnogo faktora i može se liječiti.

Prim. mr. sc. Mensuda Hasanhodžić - Posvećenost nauci uvijek daje rezultate

Povodom 29. februara/veljače – Svjetskog dana rijetkih bolesti, razgovarali smo sa prim. mr. sci. Mensudom Hasanhodžić, dr. medicine, specijalistom pedijatrije i subspecijalistom medicinske genetike na Klinici za dječije bolesti UKC Tuzla koja se nerijetko susreće sa pacijentima čije su dijagnoze rijetke bolesti. Iako je Rješenje o usmjerenoj specijalizaciji dobila od Federalnog ministarstva zdravstva, dr. Mensuda Hasanhodžić specijalizaciju je završila u Francuskoj, kao prvi strani državljanin koji je kod njih specijalizirao medicinsku genetiku. To je, ujedno, i oblast u kojoj je dr. Hasanhodžić stekla akademsko zvanje magistra nauka, a kao uposlenik Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla posvećena je radu sa djecom na Klinici za dječije bolesti, gdje se nerijetko susreće sa pacijentima čije su dijagnoze rijetke bolesti. Ova ustanova, naime, ima Laboratorij za rano otkrivanje najčešćih urođenih metaboličkih bolesti u novorođenčadi, a koji je osnovan prije više od 10 godina i dosta iskustva malog broja stručnjaka među kojima značajno mjesto zauzima naša sagovornica. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Koliko je današnja medicina, a sa njome i naši ljekari, dorasla izazovu rijetkih bolesti? Upravo zbog njihove rijetkosti, o rijetkim se bolestima rijetko uči tokom klasičnog školovanja. U udžbenicima su najčešće samo kratki, sitnim slovima ispisani, opisi ispod fotografija koje većina studenata preskače, a profesori ne ispituju. Uglavnom je u pitanju opis onih bolesti koje se mogu klinički prepoznati. Nakon studija medicine, o rijetkim bolestima se malo zna i zato se na njih rijetko misli. Najčešće se kasno dijagnostikuju ili se pacijenti liječe pod sasvim drugačijim dijagnozama. Danas se o njima više zna jer im svjetski univerziteti posvećuju veću pažnju kroz različite predmete, poput medicinske ili humane genetike. Sada, u eri interneta, moguće je brzo saznati osnovne informacije o velikom broju rijetkih bolesti, ali je činjenica da je u našoj državi malo zainteresovanih ljekara koji su spremni da svoje slobodno vrijeme troše na edukaciju iz ove oblasti. Zbog toga su stručnjaci ovog profila upućeni na snažno povezivanje unutar regije i svijeta. Nije problem ni sramota ne znati sve o svakoj bolesti, pogotovo o nekoj rijetkoj, ali, kad već imamo dijagnozu i pacijenta, problem je ako ne želimo o tome više naučiti. Ne postoji specijalizacija za sve rijetke bolesti, ali postoje centri u kojima rade timovi stručnjaka posvećenih liječenju ovih pacijenata. U bogatim zemljama, sa većim brojem oboljelih, stalno su aktivni različiti istraživački projekti koji se finansiraju od strane države, međunarodnih fondova, farmaceutskih kompanija ili različitih fondacija. Bosna i Hercegovina nema, niti će imati, tu vrstu velikih istraživačkih kapaciteta u dogledno vrijeme, ali to ne znači da se ništa ne može učiniti. Možemo se educirati kako da primijenimo dostignuća drugih i kako da koristimo sredstva svjetskih fondova i humanitarnih organizacija, no na tom se putu moramo stalno usavršavati i podmlađivati kadar koji će nastaviti započete projekte. Kad se dijagnostikuje rijetka bolest, šta to znači za oboljelog, a šta za ljekara? Najteže je postaviti, a zatim i potvrditi, dijagnozu rijetke bolesti. Često je to veoma mukotrpan put i za pacijenta, ali i za njegovog doktora. Kad se dijagnoza postavi, činjenica da je bolest rijetka i slabo poznata, izaziva vrlo različite reakcije kod ljudi. Emocije se kreću od potpunog negiranja do teške depresije, s bezbroj nijansi između ove dvije krajnosti. Ukoliko je oboljeli dijete, sve ove faze prolaze roditelji i ostali bliski članovi njegove obitelji. U slučaju nasljednih bolesti, dodatan problem roditeljima stvara saznanje da su svojim genima prenijeli tešku bolest svom djetetu. Vrlo često je potreban određeni vremenski period da pacijent i njegova obitelj prihvate dijagnozu.

Ove godine potpuna zabrana pušenja u javnim prostorijama

Na prostoru Federacije BiH gotovo svaka druga osoba aktivno konzumira duhanske proizvode unatoč stalnom rastu njihovih cijena. U prosjeku konzumiraju do kutije cigareta dnevno. Pretvoreno u novac, prosječno 2 KM dnevno ode u dim. Iako većina građana novca baš i nema, puno veći problem je zdravlje koje aktivno i pasivno pušenje uništava. U zapadnim zemljama povećanje cijena i zabrana pušenja u zatvorenim javnim prostorima doveli su do pada broja pušača. S obzirom na to da rast cijena duhana nije smanjio broj pušača, možda zabrana pušenja u javnim objektima to ipak uspije. Naime, potpuna zabrana pušenja u zatvorenim javnim prostorima na području Federacije Bosne i Hercegovine trebala bi stupiti na snagu u ovoj godini. Aida Ramić-Čatak, federalna koordinatorica za kontrolu duhana i pomoćnica ravnatelja za stručne poslove u Zavodu za javno zdravstvo Federacije BiH, objasnila je kako se trenutačno nalaze u fazi iščekivanja prihvaćanja formalne procedure novog prednacrta zakona o ograničenoj upotrebi kontrole duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje. Prednacrt bi trebalo prihvatiti Federalno ministarstvo za zdravstvo. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar "Tekst novog zakona je harmoniziran u većoj mjeri trenutačnim važećim smjernicama EU o kontroli duhana i okvirnoj konvenciji o kontroli duhana. Prije slanja zakona u proceduru usvajanja, on je morao proći instancije javne rasprave, odnosno mišljenja javnih ustanova na razini županija i Federacije, što je uradeno u skladu s radom Federalnog ministarstva za zdravstvo i očekuje se provedba tijekom ove godine", kazala je Ramić-Čatak. Novi zakon predstavlja značajan iskorak u odnosu na prethodni koji je rađen 1998. "To je zakon kojim mi želimo zaštiti zdravlje cijelog stanovništva u FBiH, dakle, pomoći nepušačima i pušačima. Nepušačima želimo pomoći da, uvođenjem kompletne zabrane pušenja u zatvorenim javnim prostorima, dobiju sigurnu i učinkovitu zaštitu od posljedica pasivnog pušenja, što u prethodnom zakonu nije kompletno postignuto", kazala je Ramić-Čatak istaknuvši kako su pušačke prostorije postale dio svakodnevice koje žele sada eliminirati uvođenjem novog zakona. "Ključna stvar na koju bih ja upozorila je uvodenje kompletne zabrane pušenja u svim zatvorenim javnim prostorima. Zakon je proširio i definiciju duhanskih proizvoda uvodenjem nekih novih vrsta koje su se pojavile na tržištu od 1998., kada je bio prvi zakon. Kazne su mnogo oštrije u odnosu na verziju zakona iz navedene godine te se kreću od nekoliko stotina do više tisuća KM za fizičke i pravne osobe koje krše odredbe ovog zakona. Usklađene su i odredbe vezane uz zabranu reklamiranja, promocije i sponzorstva duhanske industrije", rekla je Ramić-Čatak napomenuvši kako je taj članak zakona napisan u skladu s odgovarajućim člankom okvirne konvencije o kontroli duhana SZO-a.

Povećan broj zahtjeva za liječenja u inozemstvu

Novcima Fonda solidarnosti Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH financiraju se najsloženije zdravstvene usluge i nabavka lijekova za liječenje teških oboljenja. Ipak, zbog nedostatka novca to nisu mogli koristiti svi oni kojima je to inicirano te su formirane liste čekanja. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Direktorica Zavoda Novka Agić naglasila je, u intervjuu Feni, da se radi o najsloženijim i najskupljim uslugama te lijekovima koje treba osigurati unutar Federacije i za liječenje u inozemstvu u skladu s Pravilnikom o uvjetima i postupku upućivanja osiguranih osoba na liječenje u inozemstvo. Istakla je problem neusklađenosti novčanih iznosa i da ih je znatno manje od naraslih potreba. Pojasnila je da bi se, suglasno članu 82. Zakona o zdravstvenom osiguranju, isti iznos novca koji se prikupi po osnovu doprinosa za zdravstveno osiguranje morao uplaćivati i iz federalnog budžeta. Međutim, dosad je to izdvajanje iz federalnog budžeta na godišnjem nivou iznosilo oko 30 posto od propisane zakonske obaveze. "Vlada FBiH, zbog deficitarnosti budžetskih sredstava (posebno u posljednje vrijeme zbog zaključenog stand-by aranžmana BiH s MMF-om) nije u mogućnosti ispoštovati u cijelosti svoju zakonsku obavezu u pogledu finansiranja Federalnog fonda solidarnosti na način kako je to predloženo spomenutim zakonom", istaknula je. Pojašnjava da je zakonska obaveza Vlade FBiH (u pogledu planiranja novca kao i izvršavanja za potrebe Federalnog fonda solidarnosti) uvijek promatrana i u kontekstu odredbe člana 105. Zakona o budžetima u FBiH, kao i odredbe člana 52. Zakona o izvršenju budžeta FBiH koji su legis specialis u odnosu na Zakon o zdravstvenom osiguranju i to kako u pogledu planiranja, tako i izvršavanja budžeta FBiH, pa time i transfera Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, a koji je sastavni dio budžeta Federacije BiH.   "Međutim, ove godine je (u odnosu na ranije godine) bar ono što je planirano mnogo bolje realizirano što nam je pomoglo kod rješavanja likvidnosti", naglasila je. Agić dodaje da je činjenica i da je poslovanje Federalnog fonda solidarnosti, iz godine u godinu, opterećeno i stalnim pritiscima proširenja djelatnost tog fonda s finansiranjem novih oblika visoko diferencirane zdravstvene zaštite, odnosno finansiranjem novih prioritetnih programa zdravstvene zaštite od interesa za Federaciju BiH. "To uključuje i proširivanje liste lijekova koji se finansiraju na teret tog fonda s odgovarajućim skupim i inovativnim lijekovima namijenjenim za liječenje najtežih oboljenja za koje ne bude osiguran potreban novac", smatra. Zavod zdravstvenog osiguranja FBiH poduzima i kontinuirane mjere radi osiguranja potrebne citološke terapije osiguranicima s područja cijele Federacije BiH u uvjetima stalno otežanog financiranja Federalnog fonda solidarnosti o čemu su, kako je kazala, informirani i Vlada FBiH i Parlament Federacije BiH. "Zbog stalnog povećanja broja pacijenata s indikacijom za korištenje citostatika (posebno tzv. skupih citostatika) ponovno su intenzivirane aktivnosti da mjerodavne institucije u Federaciji BiH iznađu načina za povećanje novca za Federalni fond solidarnosti. Inicirano je i formiranje fonda za nabavku skupih lijekova, među kojima bi bili i citostatici, s novcem iz drugih izvora (iz akciza na duhan i alkohol, povrat PDV-a i sl.)", istaknula je. Precizira da se na listi za liječenje malignih neoplazmi (citostatici) nalazi 67 lijekova s više od 157 različitih oblika i jačina. U intervjuu za Fenu Agić kaže da, između ostalog, Zavod kontinuirano prati i poduzima mjere radi poštivanja ugovornih odredbi za pravilno skladištenje, redovitu kontrolu zaliha, inventuru i praćenje rokova upotrebe, izdavanja lijekova iz skladišta, redovitu dostavu mjesečnih izvještaja o potrošnji i drugo. Rebalansom finansijskog plana za 2016. godinu, planiran je prihod za Federalni fond solidarnosti od 147,7 miliona KM i veći je od prvobitnog plana za sedam miliona KM. "Međutim, realne potrebe ovog fonda kreću se oko 200 miliona KM godišnje. Smatramo da bi to trebalo osigurati pogotovu ako se ima u vidu sadržaj ovog fonda. Ako usporedimo ukupna sredstva u zdravstvu ostvarena u Federaciji BiH za 2015. godinu prema obračunu sredstava u zdravstvu (koji također radi ovaj zavod) a koja su bila oko milijardu i 600 miliona KM (što je svega 8,8 posto učešće Federalnog fonda solidarnosti) mislim, da je svaki komentar suvišan", naglašava ona. Nedostatna sredstva utječu na formiranje liste čekanja, posebno kod pojedinih skupih lijekova. Direktorica Zavoda Novka Agić naglašava da je 2016. povećan broj zahtjeva za liječenja u inozemstvu, u odnosu na prethodne godine. "Podneseno je više od 500, a odobreno 430 zahtjeva. Određeni broj zahtjeva nije odobren jer nisu u skladu s Pravilnikom o liječenju u inozemstvu. Troškovi pristigli na ime liječenja u inozemstvu su oko 14 miliona KM", kaže Agić. Sve osigurane osobe imaju ista prava na zdravstvene usluge i lijekove koji se finansiraju novcima Federalnog fonda solidarnosti, bez obzira na to kojem kantonu pripadaju. To je, kako ističu iz Fonda, i bio jedan od temeljnih ciljeva zbog kojih je i osnovan Federalni fond solidarnosti.

Uz ovu fotografiju žene su otkrile da imaju rak - nemojte zanemariti!

Internet je u ovim danima obišla fotografija limuna u kutiji od jaja koja na jednostavan način prikazuje kako sve može izgledati rak dojke i kakve sve vidljive promjene na dojkama rak ostavlja. Fotografija je s pravom u jako kratko vrijeme privukla na hiljade ljudi jer prikazuje sve ono što žene uglavnom ne znaju. Možda bi realnije i šokantnije izgledalo da su umjesto limuna prikazane stvarne dojke, sa stvarnim simptomima, no nekako vjerujemo - limuni izgledaju manje benigno i kao takvi više privlače da se fotografija zaista pogleda sa velikom pažnjom. Ovi limuni su kao mini enciklopedija osnovnih činjenica koje svaka žena mora znati. I ona od 18 godina, a posebno žene u zrelijim godinama. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Jer simptom raka dojka nije samo prikrivena kvržica Daleko od toga. I zato je neznanje jedan od razloga tolike smrtnosti žena širom svijeta, s obzirom na to da je već odavno poznato da je rano otkrivanje raka najbolji garant njegovog izlječenja. Fotografija je inače dio kampanje Know Your Lemons koju je pokrenula organizacije Worldwide Breast Cancer. Svaka promjena, posebna ona vidljiva, MORA biti znak za UZBUNU, svako zadebljanje, uvučena dojka, neobjašnjiva oštećenja na koži, crvenilo i toplina kože, iscjedak iz bradavice, namreškana koža, kvržica, uvučene bradavice, nabubrene žile na dojkama, neki novi oblik dojke, nevidljive, ali pod prstima očite rupe u dojci te oštećena, namreškana koža koja se ljušti - sve to mogu biti simptomi raka. Kod žena i muškaraca! Fotografiju je objavila Erin Smith Chieze koja je napisala  post u kojem objašnjava da je i sama baš uz pomoć ove slike odmah znala da ima rak. Bez nekih zdravstvenih simptoma koji su prije toga upozoravali na bolest.

Dr. Evelina Čehajić na temu: Astma

Dr. Evelina Čehajić, Specijalista pedijatar, Opća pedijatrija - Pedijatrija Suncokret  Astma je hronično upalno oboljenje bronhalne sluznice koje se klinički manifestira ponavljanim epizodama otežanog disanja, zviždanja, kašlja, vidljivim pojačanim radom disajnih mišića, promjenom karaktera plača kod djeteta, otežanim hranjenjem, posebno dojenjem, nemirom, poremećajem sna, otežanim isprekidanim govorom. U težim epizodama pojavljuju se i bljedilo sa modrilom oko usta i malaksalost. Napad astme može proći spontano ali češće, posebno kod djece, je potrebna medikamentozna terapija. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Ne svaka epizoda opstruktivnog bronhitisa, ma kako bila teška, se može proglasiti astmom. Međunarodno priznate smjernice za dijagnozu i terapiju astme GINA (Global initiative for Asthma) selekcioniraju astmu prema kontroli simptoma na kontroliranu, djelomično kontroliranu i nekontroliranu. Osnovni kriteriji kojim se rukovodi ova podjela su učestalost simptoma, potreba za simptomatskim lijekovima, noćni simptomi, ograničenje fizičke aktivnosti, smanjenje testiranih plućnih funkcija, pogoršanja u toku posljednje godine. Na osnovu toga se bira terapija jednim ili više lijekova, uz korekcije doza i kombinacija prema aktualnom stanju i stanju u nekoliko proteklih mjeseci. Po principu „korak gore –  korak dolje“ terapija se može mijenjati. Cilj je dovesti pacijenta u stanje kontrolirane astme uz minimum lijekova Kod djece se koristimo i drugim studijama. Najčešće citirana studija je Practall EAACI/AAAAI prema kojoj se razlikuje pristup djeci sa astmom u dobi do 2 godine i starijoj od 2 godine. Astma se prema fenotipu dijeli na astmu induciranu virusom, naporom, alergenom i neriješenu astmu. Vrlo je bitno postaviti ispravnu dijagnozu. Kod djece odlučujuću ulogu imaju roditelji koji prate dijete i između epizoda kada je potrebna ljekarska pomoć. Analiza situacije koja dovodi do pogoršanja pomaže otkrivanju provokatora napada. Kod male djece se vrlo često radi o virusnim infekcijama koje izazivaju epizode bronhoopstrukcije. Sa rastom djeteta ovaj oblik astme nestaje ali nije isključeno da može postojati i kombinacija sa drugim fenotipovima. U laičkim krugovima astma se obično povezuje sa alergijom. Atopija je genetski uslovljena neadekvatna reakcija na različite agense iz okoline. Astma, alergijski rinitis, atopijski dermatitis su kliničke manifestacije atopije. Postojanje jednog od ovih oboljenja, uz pozitivnu porodičnu anamnezu znatno povećava rizik od astme. Alergeni mogu biti prisutni u vazduhu npr. poleni, kućna prašina, grinje, dlaka životinja, zatim u hrani i lijekovima. Alergološko testiranje prick metodom, određivanje ukupnih IgE i specifičnih IgE za pojedine alergene predstavlja standarno testiranje na putu do dijagnoze. Identifikacija alergena je vrlo bitna, jer izbjegavanje istih je osnovni princip terapije. Kod djece starije od 5 godina moguće je vršiti i funkcionalno testiranje kao što su spirometrija, pickflow-metrija te određivanje NO u izdahnutom zraku. Rtg snimak nije potreban pri svakoj obstrukciji, ali se radi bar jedanput zbog diferencijalne dijagnoze prema drugim hroničnim oboljenjima disajnih puteva, eventualno dijagnoze pneumonie. Prisustvo iritanasa u zraku tipa duhanskog dima, raznih aerosola, aerozagađenja može isprovocirati pogoršanje i u odsustvu alergena. Posebnu skupinu predstavlja astma izazvana fizičkim naporom, koja se donekle razlikuje i po terapijskom, pristupu u odnosu na alergijsku astmu. Ovdje treba spomenuti i uzimanje većeg obroka u periodu kraćem od 2 sata pred intenzivnijom fizičkom aktivnošću tipa treninga, što može isprovocirati napad. Čak i kod osoba kod kojih fizička aktivnost može izazvati napad nije nužno prekinuti sa treninzima ali se mora primijeniti adekvatna terapija uz planirano zagrijavanja. U grupi neriješene astme kod djece ne smijemo zaboraviti gastroezofagealni refluks kao bitan faktor provokacije „zviždanja“. Zato kod dojenčadi sa obstruktivnim bronhitisom, posebno ako nemamo dokazanu alergiju i akutnu infekciju primjena antirefluksnig režima hranjenja može pomoći u kontroli astme. U terapiji astme razlikujemo dvije skupine lijekova. Simptomatski lijekovi „olakšanja“, najpoznatiji je salbutamol-Ventolin, koriste se pri akutnom napadu u obliku inhalacije. Kod kontrolirane astme njihova primjena se svodi na minimum. Potreba za Ventolinom više od 2x sedmično ukazuje na nedovoljno kontroliranu astmu. Skupina lijekova za kontrolu astme primjenjuje se dugotrajno, bez obzira da li oboljeli momentalno ima tegobe, sa planiranim pauzama pod vodstvom specijaliste. Tu spadaju inhalacioni kortikosteroidi, kod djece najviše korišten flutikazon, u obliku pumpice, gdje se lijek aplicira preko babyhalera kod djece do 5 godina i volumatika kod starije djece. Pravilno davanje lijeka preko nastavka je vrlo važno jer dijete na može koordinirati duboki udah sa direktnom aplikacijom lijeka. Drugi lijek iz ove skupine je antileukotrijen montelukast, koji se primjenjuje u obliku granula ili tableta. Ova dva lijeka se mogu kombinovati, s tim da u određenim fenotipovima astme jedan ima prednost u odnosu na drugi. Postoje i fiksne kombinacije inhalacionih kortikosteroida i dugodjelujućih betamimetika u obliku pumpice koje se primjenjuju za djecu iznad 5 godina i za djelomično kontroliranu astmu. Primjena kortikosteroida u peroralnom i parenteralnom obliku je rezervisana za kratkotrajno davanje pri pogoršanjima. Druge vrste lijekova u liječenju astme u dječijoj dobi nemaju širu primjenu, a posebno treba istaknuti da se antihistaminici u liječenju astme ne koriste. U terapiji astme vrlo je bitan režim svakodnevnog života. Osnovu svega predstavlja svrstavanje u konkretan fenotip, odnosno identifikacija provokatora napada. U slučaju alergije na kućnu prašinu potrebna je reorganizacija uređenja stana , izbjegavanje ćilima, zavjesa, plišanih igračaka, sistem održavanja čistoće, prečistači vazduha i slično. Alergija na polen znači praćenje polenskog kalendara za određeno područje, praćenje meteoroloških prilika promjene atmosferskog pritiska, izbjegavanje boravka na otvorenom u određenom periodu, izbjegavanje konzumiranja biljnih čajeva i meda, te pravilno korištenje terapije. Alergija na životinjsku dlaku podrazumijeva izbjegavanje kontakta najčešće sa psom i mačkom. Alergija na pčelu i osu može ugrožavati i život. Ovim pacijentima se preporučije da imaju i Epi-pen, injekcije adrenalina za prvu pomoć. Kod alergije na hranu osnovno je izbjegavanje poznatog alergena. Kod sklonosti alergijskim reakcijama oprez u konzumaciji svega novog, posebno industrijskih proizvoda sa konzervansima, glutamatom i bojama. Stoga se kod djece sa pozitivnom porodičnom anamnezom preporučuje što duže dojenje uz vrlo oprezno uvođenje novih namirnica u drugoj polovici prve godine te od druge do četvrte godine. Dijete sa astmom treba da se bavi sportom, uz terapiju se ne treba razlikovati od vršnjaka. Djeca sa neliječenom astmom imaju više izostanaka iz škole, slabiju koncentraciju, slabiji uspjeh u školi, sklonost poremećaju ponašanja i depresiji. Adekvatno vođenje terapije i režima života omogućava im nesmetano djetinstvo. Prema istraživanjima oko 10% djece boluje od astme a obzirom na promjenu stila života, ishrane, aerozagađenje i klimatske promjene očekuje se da ovaj broj bude u porastu.