Savjetnik

Očistite žile od štetnih naslaga s moćnom ruskom tinkturom od 3 sastojka

Za oslobađanje toksina iz tijela, povećanje elastičnosti krvnih žila i njihovo čišćenje preporučuje se redovno čišćenje koje se može provoditi na nekoliko načina, a ovdje ćemo vam predstaviti ovu vrlo efikasnu ljekovitu tinkturu.  Čišćenje se generalno provodi na različite načine – od određene dijete, konzumiranja narodnih sredstava pa do uzimanja lijekova, plazmafereze i laserskog čišćenja krvi.   Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar      >> Važno je znati da čišćenje krvnih žila lijekovima izaziva dosta kontraindikacija. Njihova primjena je posljednji korak, kada druga sredstva ne pomažu. Zato je čišćenje krvnih žila od naslaga lošeg holesterola uz pomoć narodnih sredstava, sigurnije i bezopasnije, ali također zahtijeva pažljiv i pravilan odnos prema njima, da ne naškode zdravlju.  Bijeli luk i limun se smatraju odličnim sredstvima za čišćenje krvnih žila, smanjivanje nivoa lošeg holesterola, jačanju stjenki krvnih žila i snižavanju rizika od opasnih bolesti kao sto je arteroskleroza. Tinktura s limunom i bijelim lukom koristi se u tibetanskoj i ruskoj narodnoj medicini stoljećima. Također, ova ljekovita tinktura sprječava formiranje kancerogenih stanica, što je bilo više puta potvrđeno naučnim istraživanjima, kao i činjenica da bijeli luk sadrži velike količine antioksidansa, koji mu dodaju svojstva za regeneriranje i pomlađivanje. Recept za ljekovitu tinkturu za čišćenje krvnih žila od naslaga holesterola:Za pripremu ovog napitka je potrebno: - 4 glavice bijelog luka - 4 srednja limuna s korom - oko 3 litre prokuhane vode Priprema: Bijeli luk podijelite na režnjeve i očistite ih. Limunove prelijte proključalom vodom, te nasjeckajte na kriške. Sve sameljite, te samljevenu smjesu stavite u čistu staklenu teglu od 3 l i prelijte s toplom prokuhanom vodom, do vrha tegle. Poklopite i ostavite u frižider 3 dana. Nakon toga, procijedite i čuvajte u frižideru. Način primjene: Maksimalna doza napitka je 50 ml 3 puta dnevno, prije obroka. Ipak, čišćenje krvnih žila treba počinjati s manjim dozama (1-2 kašikice). Ako ne postoje neprijatnosti, dozu polako povećavati do neophodne. Trajanje tretmana je 40 dana. Čišćenje krvnih žila na ovaj način preporučuje se provoditi jednom godišnje, nakon konsultacije s vašim doktorom. Nakon konzumiranja ovog napitka, poboljšava se cirkulacija krvi i njen lipidni sastav, normalizira se krvni pritisak, poboljšava se moždana cirkulacija i lakše se gube suvišni kilogrami.

Savjeti kod ubrzanog rada srca

 Piše: Prim.Dr. Mirsad Đugum, Specijalista interne medicine/akupunkturolog          Poliklinika Atrijum  Medicinski izraz za ubrzan rad srca je tahikardija, koja predstavlja po definiciji broj otkucaja srca koji prelazi 100 u jednoj minuti. U većini slučajeva je bezazlen. Uzbuđenje, stres ili radost mogu biti uzroci. Nikotin, kofein i određeni lijekovi, kao npr. za štitnu žlijezdu, mogu ubrzati puls. Povremeno i disbalans u mineralima, kao što je smanjen nivo kalijuma u organizmu, ili manjak željeza u krvi mogu biti uzrok.   Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar      >> Također, zna se desiti i pri hormonalnom disbalansu kao što je to slučaj sa poremećajem funkcije štitne žlijezde ili u menopauzi. Sam mjesečni ciklus ne bi trebao imati uticaja na isto. Skoro svaka osoba je ponekad osjetila lupanje ili preskakanje srca. Ljudi su skloni ovakvim simptomima pri povećanom stresu, te tada malo pažljivije obrate pažnju na otkucaj srca i osjete ove fenomene, pogotovo noću kada miruju. Ukoliko se ovi simptomi nastave javljati, svakako treba napraviti ljekarski pregled jer se nažalost iza ove simptomatologije mogu kriti i ozbiljna oboljenja. U posljednje vrijeme je incidenca infarkta srca i drugih kardiovaskularnih oboljenja znatno porasla među starijom, ali i mlađom populacijom. Najvjerovatnije je uzrok tome veći broj pušača, povećana tjelesna masa kao i nekontrolisani arterijski krvni pritisak, šećer ili masnoće u krvi. Dakle, ukoliko imate ubrzan rad srca, lupanje ili preskakanje srca koje se ponavlja, svakako se javite ljekaru kako bi se prvo isključile kardiovaskularne bolesti. Najbolje metode ispitivanja ove simptomatologije jesu svakako EKG i 24 – satni holter monitoring EKG – a.

Kada posumnjati da li dijete ima astmu?

Astma je najčešća hronična bolest dječije dobi koja je predmet rasprava ne samo stručnjaka, već i šire javnosti. Često se može čuti da je pojava ove bolesti u porastu, pa se tako danas smatra da u razvijenim zemljama svijeta između 6 i 8% djece boluje od astme. Srećom, većina djece ima blagi oblik bolesti čiji su simptomi slabo izraženi te nerijetko zahtijevaju samo povremenu terapiju. Oblici astme Za početak je potrebno naglasiti da postoji nekoliko oblika dječje astme, a najčešći je oblik alergijska astma, odnosno astma potaknuta alergijskom reakcijom na neki od inhalacijskih ili (rjeđe) nutritivnih alergena. Najčešće je riječ o preosjetljivosti na grinje, pelud trava, stabala ili ambrozije. Osim alergijske astme postoji i astma uzrokovana tjelesnim naporom, virusnim infekcijama, hladnim zrakom ili određenim lijekovima. Kako alergijska astma može biti nasljedna, veću pozornost na simptome trebaju obratiti roditelji kojima starije dijete (ili oni sami) boluju od neke alergijske bolesti. Treba napomenuti da ta alergijska bolest ne mora biti astma, već se može raditi o alergijskom rinitisu ili atopijskom dermatitisu. Simptomi koji upućuju na odlazak doktoru Simptomi astme najčešće se pojavljuju oko pete godine života, ali mogu se pojaviti i ranije, a ponekad  tek u pubertetskoj dobi. Djeca koja su u dojenačkoj ili ranoj dječjoj dobi imala atopijske kožne promjene, zatim koja su bila alergična na kravlje mlijeko ili druge nutritivne alergene, ali i ona djeca koja su tijekom virusnih infekcija imala bronhoopstrukcije (dakle otežano su disala uz hroptanje ili zviždanje u prsnom košu) pokazuju veću sklonost da kasnije tijekom života obole od astme. Simptomima astme mogu prethoditi i simptomi alergijskog rinitisa kao što su svrbež i vodenasta sekrecija iz nosa, kihanje, crvenilo i svrbež očiju.   Astma može početi naglo i snažno, i u tom slučaju je nije teško prepoznati. To su iznenadni napadi suhog kašlja popraćeni zviždanjem ili piskanjem u prsnom košu te otežanim disanjem. Takvo stanje može životno ugroziti dijete i ako se pojavi prvi put, a da nisu propisani lijekovi koji služe za olakšavanje simptoma, dijete je svakako potrebno uputiti u najbližu medicinsku ustanovu. U slučajevima kad dijete već ima postavljenu dijagnozu astme, ali do sada nije imalo takav nagli napad, to je stanje u kojem treba primijeniti salbutamol ili sličan lijek koji je djetetu zasigurno preporučen kao lijek za brzo olakšavanje tegoba.  Kašalj kao vodeća tegoba Svakako treba naglasiti da prethodno opisanom dramatičnom stanju najčešće prethode blagi simptomi koji roditeljima mogu promaknuti. Radi se o dugotrajnom suhom kašlju koji neprekidno može biti prisutan nekoliko mjeseci ili se može pojavljivati povremeno. Kašalj je uglavnom suh, no može biti i produktivan. Najčešće se javlja noću i to obično ne odmah kada dijete zaspi, nego sredinom noći ili u ranim jutarnjim satima. Kašalj koji se javlja odmah po lijeganju u krevet najčešće je uzrokovan sekrecijom iz gornjih dišnih putova. Ponekad se djeca bude noću zbog kašlja i osjećaja nedostatka zraka. Ako se kašalj kod djeteta ponavlja u određeno doba godine te se može povezati s izloženošću određenom alergenu, vjerojatno se radi o astmatskom kašlju. Na primjer, djeca alergična na mačju dlaku vjerojatno će odmah pri susretu s mačkom početi kašljati ili kihati. Ipak, treba napomenuti da djeca mogu biti alergična na više različitih alergena koji su prisutni u različitom vremenskom razdoblju, pa simptomi mogu biti izraženi i tokom čitave godine. Tako preosjetljivost na grinje može uzrokovati simptome tokom cijele godine, ali su ipak izraženiji zimi. Kašalj u astmi može biti potaknut i tjelesnim naporom. Djeca s nekontrolisanom i neliječenom astmom mogu se brže umarati i teže podnose tjelesni napor. Često i sam smijeh kod djece može izazvati napad suhog kašlja. Izlaganje hladnom zraku ili promjena temperature zraka može potaknuti simptome astme. To se najčešće događa u jesenskim i proljetnim mjesecima, za maglovita vremena ili pri naglim promjenama temperature zraka. Astma i infekcije gornjih dišnih puteva Djeca koja boluju od astme sklonija su akutnim virusnim infekcijama dišnog sustava, koje mogu dovesti do pogoršanja osnovnog stanja. Simptomi infekcije i alergijske bolesti često se isprepliću, pa roditelji nerijetko dolaze na pregled s pitanjem jesu li su simptomi njihovog djeteta posljedica ponavljajućih infekcija dišnog sustava, ili je ipak u podlozi tegoba hronična alergijska bolest, odnosno astma. Treba naglasiti kako je sasvim normalno da dijete predškolske i školske dobi nekoliko, pa i do desetak puta godišnje, oboli od akutne infekcije gornjih dišnih putova (posebno u zimskim mjesecima). Za vrijeme tih infekcija djeca obično imaju i povišenu tjelesnu temperaturu, a simptomi kao što su kašalj i sekrecija iz nosa smiruju se nakon nekoliko dana, premda mogu potrajati i do nekoliko tjedana. Ako se uz navedene simptome javljaju i piskanje ili zviždanje u prsnom košu, uz ubrzano i otežano disanje te osjećaj nedostatka zraka kod starije djece, moguće je da dijete boluje od astme. Takvu bi djecu tada trebalo uputiti na daljnju dijagnostičku obradu. Zaključak Zaključno treba reći da je dječja astma bolest koja ima dobru prognozu. Ako se bolest redovito kontroliše i pravilno liječi, simptomi su blagi i rijetko se pojavljuju te djeca nemaju nikakva tjelesna ograničenja. Naprotiv, često su vrlo uspješna u sportskim i drugim aktivnostima.    Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar      >>  

Sve što niste znali o štitnjači...

ŠTITNJAČA je žlijezda koja izgleda poput leptira smještenog sprijeda, u donjoj polovici vrata, ispod grkljana, a ispred dušnika. Građena je od dva režnja koji su međusobno spojeni središnjim suženim dijelom. Svoje hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) izlučuje u krv. Radom štitnjače u fiziološkim okolnostima upravljaju hipotalamus i hipofiza koja pomoću tireotropina (TSH) potiče štitnjaču na stvaranje hormona, ali i na rast što može dovesti do povećanja štitnjače odnosno gušavosti (strume). Hormoni štitnjače Za stvaranje hormona štitnjače neophodan je jod. Nedostatak joda u organizmu dovodi do uvećanja štitnjače (gušavosti/strume). U hranu bogatu jodom ubrajamo morsku ribu, alge, jaja, jogurt, sir i dr. Hrani koja smanjuje apsorpciju joda iz crijeva pripada cvjetača, kelj, prokulice, repa, kirikiriki i dr. Hormoni štitnjače utječu na funkciju svih organa. Bez njih nema normalnog razvoja ni rada središnjeg nervnog sistema. Važni su za održavanje tjelesne temperature i održavanje normalne aktivnosti centra za disanje, kontrolu potrošnje energije i potrošnje kisika. Na srce djeluju tako da dovode do povećanja kontraktilnosti srčanog mišića i ubrzanja rada srca, a također pojačavaju pokretljivost crijeva, utječu na pregradnju kosti, homeostazu šećera i masnoća u krvi. Uz anamnezu i klinički pregled u dijagnostici bolesti štitnjače koriste se: TSH, ukupni i slobodni tiroksin (T4 i fT4), ukupni i slobodni trijodtironin (T3 i fT3), autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze (anti-TPO) odnosno protiv tireoglobulina (anti-TG), antitijela na TSH receptor, ultrazvuk štitnjače uz eventualnu citološku punkciju i scintigrafija štitnjače. Cilj liječenja je postizanje eutireoze to jeste normalizacija vrijednosti TSH i hormona štitnjače u krvi; kod hipertireoze to se postiže lijekovima koji blokiraju rad štitnjače, operativnim odstranjenjem žlijezde ili primjenom radioaktivnog joda, a kod hipotireoze nadomjesnim liječenjem (sintetski hormon levotiroksin). Hipotireoza Hipotireoza je stanje smanjenog stvaranja, izlučivanja i djelovanja hormona štitnjače. Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a posebno je česta kod starijih osoba – javlja se kod 10% žena i 6% muškaraca starijih od 65 godina. Najčešći uzrok hipotireoze je hronična autoimuna upala štitnjače (Hashimotov tireoiditis) koja nastaje zbog poremećaja imunološkog sistema uz genetsku predispoziciju. Može nastati nakon liječenja hipertireoze lijekovima koji koče stvaranje hormona štitnjače ili radioaktivnim jodom ili nakon operacije štitnjače. Uzrok hipotireoze može biti i manjak joda, poremećaj u stvaranju i izlučivanju hormona štitnjače, bolest hipofize odnosno hipotalamusa te smanjen periferni odgovor na hormone štitnjače. S obzirom da hormoni štitnjače utječu na sve stanice u tijelu, prisutni su simptomi i znakovi iz različitih organa i organskih sistema: koža je suha, nokti zadebljani i lomljivi, kosa je tanka i prorjeđuje se. S napredovanjem bolesti lice postaje podbuhlo, javlja se otok kapaka, zadebljanje jezika, glas postaje dubok, govor usporen. Javlja se hroničan umor i iscrpljenost, poremećaji nervnog sistema, poremećaji pamćenja i raspoloženja, depresija te mišićna slabost, bolovi u mišićima i zglobovima kao i zatvor. Dolazi do umjerenog povećanje tjelesne mase, uglavnom zbog zadržavanja tekućine. Kod žena dolazi do poremećaja menstrualnog ciklusa, neplodnosti, spontanih pobačaja i prijevremenih poroda, a javljaju se i smetnje libida u oba spola. Simptomi se obično razvijaju postepeno. U primarnoj hipotireozi (bolest same štitnjače) vrijednost TSH je povećana, dok je kod sekundarne ili tercijarne hipotireoze (bolest hipofize ili hipotalamusa) vrijednost TSH obično smanjena ili normalna, uz smanjene koncentracije tiroksina (T4) u krvi. Liječenje hipotireoze je nadoknadno – nadoknada hormona koji nedostaje. Cilj je postići nestanak simptoma i normalizaciju laboratorijskih pokazatelja. Kod nas postoji sintetski hormon – levotiroksin, koji se uzima u obliku tablete, 30 - 45 minuta prije jela ili drugih lijekova. Doza se individualno prilagođava. Prognoza bolesti je odlična ukoliko se nadoknadna terapija uzima redovno u dozi propisanoj od strane liječnika. Liječenje hipotireoze levotiroksinom najčešće je doživotno. Hipertireoza Hipertireoza je stanje pojačanog stvaranja hormona štitnjače koje dovodi do povećanog nivoa hormona štitnjače u krvi, a tireotoksikoza je širi pojam koji označava stanje povećanog nivoa hormona štitnjače u krvi. Hipertireoza se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a posebno je česta kod žena između 20. i 50. godine života. Najčešći uzrok hipertireoze je autoimuna bolest štitnjače (Basedowljeva ili Gravesova bolest, rijetko Hashimotov tireoiditis), a ostali češći uzroci su bolesti TSH receptora: toksična multinodozna struma i toksični adenom. Do viška hormona štitnjače dovode i subakutna upala štitnjače, tihi tireoiditis, postpartalni tireoiditis te (rijetko) lijek amiodaron. Bolesnici se žale na nervozu, razdražljivost, umor, lupanje srca, ispadanje kose, bez obzira na pojačani apetit mršave, mokrenje i stolica su učestali. Mogu se javiti poremećaji menstrualnog ciklusa i smanjen libido. Česte su promjene na očima: ukočen pogled, vlažne i sjajne oči, ispupčene očne jabučice. Srčani ritam je ubrzan, a ponekad se javlja i nepravilan ritam (osobito kod starijih osoba). Povišeni su hormoni štitnjače uz suprimiran (jako snižen) TSH. Hipertireoza se u početku liječi lijekovima (tireostaticima i beta blokatorima), a kasnije, ukoliko je potrebno, operacijom ili radioaktivnim jodom. Eutireotična guša (struma) Guša ili struma označava povećanu štitnjaču. Eutireotična odnosno netoksična guša je ona koja nije uzrokovana poremećajem rada štitnjače, autoimunom bolesti, upalom ili tumorom. Najčešći uzrok endemske guše je manjak joda, a sporadične - naslijeđe. Unutarnji faktor važan za razvoj guše je spol; guša je 5 - 10 puta češća kod žena. Od okolišnih faktora ističu se: količina joda, lijekovi, stres, infekcije i pušenje. Guša obično ne izaziva smetnje, ali ako je velika može izazvati nelagodu i stezanje u vratu, rijetko smetnje gutanja, disanja ili promuklost. Hormonski status štitnjače je uredan. Dijagnoza guše se postavlja klinički, a ultrazvučni pregled dat će uvid u veličinu štitnjače, strukturu tkiva i prisutnost čvorova. Netoksična guša se ranije liječila supresivnom terapijom levotiroksinom s ciljem snižavanja TSH uz održavanje urednih hormona štitnjače no danas se uglavnom samo prati kliničko stanje. Operativno liječenje može se provesti bilo zbog estetskih razloga ili zbog veličine guše, odnosno zbog simptoma pritiska na okolne strukture (jednjak, dušnik). Bolest tiroidne autonomije Bolesti tiroidne autonomije su bolesti TSH receptora i postreceptorskih struktura u štitnjači: difuzna autonomija, toksični adenom i multinodozna toksična guša. U tim bolestima sve ili neke stanice štitnjače neprestano rastu i stvaraju višak hormona neovisno o vanjskim uticajima. Klinička slika varira pa neki bolesnici nemaju simptoma, a neki imaju potpuno razvijenu kliničku sliku hipertireoze. Vrlo često su srčane smetnje jedini znak. Najraniji laboratorijski znak je suprimiran TSH, potom se povise T3 i fT3, a najkasnije rastu T4 i fT4. U početku se sve bolesti tiroidne autonomije liječe lijekovima kako bi došlo do normalizacije hormona štitnjače u krvi; zatim se mlađe bolesnike upućuje na operaciju štitnjače, a starije na liječenje radioaktivnim jodom. Ponekad se kod starijih bolesnika preporučuje doživotno uzimanje malih doza tireostatika. Upala štitnjače Vrlo je rijetka. Nastaje širenjem bakterija iz okoline, putem krvi ili ozljedom štitnjače. Prisutni su opšti znakovi upale (povišena tjelesna temperatura, opšta slabost) te lokalni znakovi: otok štitnjače, vrlo jaka bol u vratu, crvenilo i toplina kože na vratu. Upala se liječi primjenom antibiotika, a u slučaju gnojne upale i hirurški (incizija i drenaža).         Subakutna upala štitnjače – granulomatozni de Quervainov tireoiditis Radi se o prolaznoj upali štitnjače, obično nakon blage virusne infekcije gornjih disajnih puteva. Bolest počinje pojavom umora, opće slabosti, a zatim se pojavi bolan otok štitnjače praćen subfebrilnom temperaturom. Bol se javlja pri gutanju, a može se širiti u vrat i prema uhu. Karakteristično je nekoliko faza bolesti: prva faza - faza prolazne tireotoksikoze (snižen TSH i povišeni hormoni štitnjače) u kojoj je prisutna i jako ubrzana sedimentacija eritrocita, potom faza hipotireoze (povišen TSH, sniženi hormoni štitnjače) – najčešće prolazna, no ponekad je potrebna nadoknadna terapija, te faza opravka (eutireoza – uredan TSH i hormoni štitnjače). Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, laboratorijskih nalaza te nalaza UZV-a štitnjače uz eventualnu citološku punkciju. U prvoj fazi preporučuje se protuupalno liječenje većim dozama acetilsalicilne kiseline ili ibuprofena uz beta blokator, u težim slučajevima i kortikosteroidna terapija. Prognoza je dobra, a u 5-10% slučajeva ostaje trajna hipotireoza pa je potrebno doživotno nadomjesno liječenje (levotiroksin).   Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar      >> Hronična autoimuna bolest štitnjače: Hashimotova bolest, limfocitni tireoiditis Nastaje zbog poremećaja imunološkog sustava uz genetsku predispoziciju. Većina osoba ima pozitivnu obiteljsku anamnezu. Češće se javlja kod žena generativne dobi, ali se može pojaviti u bilo kojoj dobi. Glavno obilježje bolesti je autoimuna destrukcija tkiva štitnjače, pojava gušavosti sa ili bez poremećaja u samoj funkciji žlijezde (hipotireoza, rjeđe hipertireoza). Dijagnoza se postavlja nalazom pozitivnih anti-TG i anti-TPO antitijela, tipičnog nalaza UZV-a štitnjače uz eventualnu citološku punkciju. U fazi eutireoze TSH i hormoni štitnjače su uredni i u toj fazi nema simptoma (eventualno smetnje u vidu nelagode ili stezanja u vratu), a trajanjem bolesti često dolazi do razvoja hipotireoze; hipotireoza često nastupi za vrijeme trudnoće. Liječe se eventualne posljedice hronične upale, tj. hipotireoza odnosno hipertireoza. Tumori štitnjače Tumori štitnjače su novotvorine porijeklom iz stanica štitnjače. Mogu biti dobroćudni ili zloćudni. Rizični faktori za pojavu zloćudnih tumora su zračenje glave i vrata te naslijeđe. Češće se javljaju kod žena. Dobroćudni tumori su folikularni adenomi i adenomi Hurthleovih stanica, a zloćudni su papilarni, folikularni, medularni i anaplastički karcinom. Većina tumora je asimptomatska. Obično se tumor štitnjače javlja u obliku čvora u štitnjači ili pojavom uvećanog limfnog čvora na vratu. Medularni karcinom može dovesti do pojave proljeva, crvenila ili Cushingovog sindroma. U postavljanju dijagnoze najčešće koristimo citološku punkciju čvora pod kontrolom UZV-a, a definitivna dijagnoza se postavlja histološkim pregledom. Kod dobroćudnih tumora se hirurški odstrani jedan režanj štitnjače (lobektomija), a kod zloćudnih tumora cijela štitnjača (totalna tireoidektomija) uz odstranjenje limfnih čvorova vrata (disekcija). Postoperativna hipotireoza nakon totalne tireoidektomije zbog papilarnog i folikularnog karcinoma se liječi nadoknadnom terapijom; obično se nakon nuklearno-medicinskih postupaka uzima supresivna doza levotiroksina kako bi se snizio TSH i spriječio rast tumora. U praćenju bolesnika preporučuju se redovne kontrole specijalista nuklearne medicine, UZV vrata uz eventualnu citološku punkciju, radiološka obrada, određivanje tireoglobulina, anti-TG antitijela, TSH i fT4. Prognoza papilarnih i folikularnih karcinoma je dobra; većina bolesnika preživi više od 30 godina. 70 - 80% bolesnika s medularnim karcinomom preživi 5 godina, a 50 - 60% bolesnika 10 godina. Netireoidna bolest Radi se o različitim promjenama hormona štitnjače i TSH u osoba bez bolesti štitnjače, a koje boluje od neke druge bolesti, npr. tokom akutnih odnosno hroničnih bolesti, traume, gladovanja, duševne bolesti te kod životno ugroženih odnosno umirućih bolesnika. Liječenje nije potrebno jer ne mijenja tok osnovne bolesti, a nekad ni nalaz hormona u krvi. Davanje levotiroksina može čak i usporiti oporavak bolesnika. Poremećaj nestaje s izlječenjem osnovne bolesti.    

Sve što ste ikada htjeli znati o Botoxu

                   dr Zejna Velagić, Dermaestetika  Šta je Botox? Botox je registrirani lijek čije je generičko ime botulinum toxin. Na tržištu se nalazi i pod imenom Dysport od drugog proizvođača. Botox se koristi u medicinske i estetske svrhe od 80-ih godina prošlog vijeka. Botox djeluje tako što privremeno relaksira ciljane mišiće. Kada se koristi Botox? Koristi se za ispravljanje i prevenciju nastanka bora na čelu, između obrva i oko očiju te za podizanje obrva. Nakon aplikacije botoxa dobija se efekat podmlađivanja lica i odmornijeg izgleda. Koristi se i za tretiranje pojačanog znojenja ispod pazuha i na dlanovima (hiperhidroza), sužavanje donjeg dijela lica, tretiranje nevoljnog škripanja zubima (bruksizam) i blefarospazma. Botoxom se korigira osmjeh kod osoba kod kojih se gornja usna previše povlači i primjećuje se veliki dio zubnog mesa (gingive). Kako se izvodi tretman? Nakon pregleda i konsultacije izabrana regija koja će se tretirati se očisti, dezinfikuje i bilježe se mjesta injiciranja. Koristi se vrlo tanka igla. Tretman se radi u sjedećem položaju za tretmane na licu a u ležećem ili sjedećem položaju za ubrizgavanje u pazuh ili dlanove.   Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar      >> Ko aplicira Botox? Postupak pomlađivanja lica zahtijeva dobro poznavanje anatomije tretirane regije, preparata koji se primjenjuju te mogućih nuspojava i komplikacija. Stoga ga može provoditi samo ljekar specijalist propisno educiran za taj postupak. U rukama educiranog i iskusnog dermatologa dobiju se prirodni rezultati koji zadovoljavaju potrebe pacijenta. Za uspješne rezultate bitno je obaviti konsultacijski pregled i razgovor sa doktorom kako bi stekli povjerenje i dopustili doktoru da predloži šta bi bilo najbolje za postizanje istih. Koliko traje tretman? 10 minuta. Koliko je tretmana potrebno? Jednim tretmanom se postiže željeni efekat. Kontrolni pregled i dodavanje jedinica po potrebi se radi za 10-15 dana od dana tretmana. Kada se vide rezultati? Rezultati se vide za 3-10 dana nakon aplikacije Botox-a. Koliko traje efekat? Efekti traju 3 - 6 mjeseci. Nakon tog perioda se tretman može ponavljati. Da li je potrebna priprema? Preporučuje se ne konzumirati alkohol dva dana pred tretman. Da li je tretman bolan? Nije potrebna lokalna anestezija. Kod osoba sa veoma niskim pragom bola apliciraju se ledene obloge pred ubrizgavanje. Kako poslije tretmana? Pridržavajte se sljedećih uputa nakon tretmana:Praktikujte svakodnevnu njegu lica.Šminku možete nanijeti odmah nakon tretmana.Ne masirajte tretiranu regiju najmanje 3 dana.Ne lezite unutar 3 sata od tretmana.Može se odmah nakon tretmana nastaviti sa svakodnevnim aktivnostima. Koliko često se može raditi Botox? Botox se može aplicirati svaka tri mjeseca. Ne postoji ograničen broj aplikacija tokom životnog vijeka. Šta će se dogoditi ukoliko se tretman ne ponovi? U slučaju da se tretman ne ponovi s vremenom će lice postepeno izgledati kao i prije tretmana. Kome se ne preporučuje tretman? Botox tretman se ne preporučuje osobama sa ranijim alergijskim reakcijama na sastojke ovog ili sličnog preparata, trudnicama, dojiljama, osobama sa bolestima neuromuskularnog prenosa i infekcijama u području tretmana. Tretman se ne preporučuje ni osobama sa nerealnim očekivanjima. Koji su neželjeni efekti tretmana Botoxom? Vrlo rijetko na mjestima uboda se jave tačkaste modrice koje prolaze u roku od 3 - 7 dana. Još rjeđe dolazi do spuštanja obrve ili pada kapka. Ovo je prolazno i traje najviše do 3 mjeseca. Da li je Botox opasan? Zbog nestručnosti i apliciranja velikih doza u pogrešna mjesta može doći do ozbiljnih komplikacija.Do sada nije zabilježen nijedan letalan ishod u estetskoj primjeni Botoxa.

Kako se zdravo hraniti svaki dan, a da ne bankrotirate?

Kako se zdravije hraniti, a da zapravo ne potrošimo cijelo malo bogatstvo na namirnice, pitali smo mag. nutr. Sandru Krstev Barać, a ona nam je dala nekoliko prijedloga zbog kojih nećemo bankrotirati te ćemo tijelu osigurati sve potrebne nutrijente. Mit o 'zdravoj hrani' Često slušamo o zdravoj hrani, no Krstev Barać objašnjava da takve namirnice zapravo ne postoje, već samo zdravstveno ispravna hrana odnosno ona sigurna za konzumaciju. U kontekstu zdravlja postoji samo pravilna prehrana koja se temelji na raznolikosti, umjerenosti i uravnoteženosti te koja onda znatno pridonosi zdravlju. Dakle, ne možemo jednostavno reći  - crveno meso je nezdravo, a voće je zdravo. Sve je stvar toga u kojoj su mjeri spomenute namirnice zastupljene u našoj prehrani. Zdrav tanjir ne mora biti skup Iako se čini da je nemoguće jesti zdravo i povoljno, uz malo planiranja i organizacije moguće je znatno popraviti kvalitetu prehrane. Tako bi barem dva puta sedmično u prehranu trebalo uvesti ribu. Srdele i pastrmka nisu skupe ribe, a obiluju visokovrijednim proteinima, omega-3 masnim kiselinama i brojnim mineralima. Takođe, treba kupovati cjelovite žitarice poput ječma, savjetuje Krstev Barać.   Ječam je nepravedno zapostavljena žitarica u našoj prehrani, a osim što je izuzetno povoljan, osigurava mnoštvo prehrambenih vlakana, vitamina, minerala i fitokemikalija. Istina je da priprema jela od cjelovitih žitarica poput ječma iziskuje znatno više vremena i truda, no korist od njihove konzumacije je neizmjerna. Pri odabiru voća i povrća, preporuka je birati sezonsko i lokalno uzgojeno jer je ono, u pravilu, povoljnije. Nije loša ideja ni u teglicama uzgajati začine i povrće poput npr. cherry paradajza. Investicija je minimalna, a nagrada je svježa, sigurna i nutritivno bogata namirnica.  Osnovna pravila zdravije prehrane Za pravilnu prehranu uz ograničen budžet potrebno je imati na umu da nam je dnevno potrebno mesa onoliko koliko stane u naš dlan, zato je bitno kontrolisati i porcije. 'Na taj način se rješava više problema – hrana se ne baca, manje se troši na nju, a ujedno se ne opterećuje organizam', objašnjava Krstev Barać. Četiri nutritivno vrijedne i povoljne namirnice Žitarice kao što su pšenica, ječam, zob, heljda, raž i proso odlično pristaju toplim povrtnim ili mesnim varivima, a jednako dobro mogu obogatiti hladne salate. Naravno, najbolje je birati cjelovite žitarice, a rjeđe posezati za rafiniranim. Srdela je pravi simbol jeftinog i zdravog. Ona je plava morska riba, umjereno masna i slankastog okusa. Zbog svog gotovo idealnog nutritivnog profila zauzima sam vrh nutricionističke top ljestvice. Mahunarke koje sigurno i inače pripremate, a to su grah, leća, slanutak, mahune i grašak, čine nezaobilazan dio hranjivih jela. Jaja su izuzetno povoljna, brzo se pripremaju i sadrže visokokvalitetne proteine. Primjer za svačiji džep Doručak: pečena jaja, 2 komada kriška hljeba 3 dl mlijeka Međuobrok: sezonsko voće po želji Ručak: pržene srdele, 250 g (pržene na 50 ml ulja) krompir i blitva na lešo Večera: ječmena supa (šoljica ječma 100 g, kuhana u litri vode; dodati malo ribanog celera, krompir, peršun, biber, sol, kašikicu koncentrata paradajza te kašikicu repinog ulja) i pecivo od integralnog brašna sa sjemenkama.    Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar      >>

Šećer i oko

  Piše: Mr sci dr Melisa Ahmedbegović - Pjano,         Poliklinika Svjetlost Često se kod postavljanja dijagnoze šećerne bolesti (dijabetes mellitus) zanemari oko kao jedan od organa na kojem se mogu javiti vrlo značajne i brojne komplikacije ove bolesti. Iako su ove komplikacije povezane sa dužinom trajanja bolesti i  nivom šećera u krvi, pravovremenim pregledima se neke od njih mogu spriječiti ili bar ublažiti. Kao što je poznato, kod dijabetičara je povišena koncentracija šećera (glukoze) u krvi, koja dovodi do oštećenja krvnih sudova i živaca. Za posljedicu nastaju komplikacije na brojnim organima među kojima je i oko.   Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar      >> Promjene na oku Češće nego kod zdrave populacije na kapcima kod dijabetičara javljaju se ječmenci i nakupine masti (xanthelasma). Na samom oku brojne su i raznovrsne promjene. Tako se povremeno mogu javiti zamućenja vida i to u periodu povećanog šećera u krvi. Sa normalizacijom ovog parametra obično se i razbistri i vid. Također, dolazi do spontanih krvarenja u spojnici i upale iste  (konjunktivitisi), kao i upala rožnice. Mrena se javlja ranije i oko dva puta češće kod dijabetičara u odnosu na zdravu populaciju. Do pojave dvoslika dolazi radi pareze vanjskih očnih mišića. Dijabetičari su pod povećanim rizikom i od primarnog glaukoma, kao i okluzije centralnih krvnih sudova retine i njihovih ogranaka. Neovaskularni glaukom  je krajni stadij dijabetične retinopatije,  koja je ujedno najvažnija komplikacija šećerne  bolesti jer neliječena može dovesti do sljepoće. Dijabetična retinopatija Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, dijabetes je jedan od vodećih uzroka sljepoće, naročito u manje razvijenim zemljama. Dijabetična retinopatija posljedica je oštećenja malih krvnih žila u oku, zbog povećanog nivoa  šećera u krvi. Zbog  toga, ove krvne žilice postaju propustljive za tečnost koja se može nakupljati u području najjasnijeg vida (makula) što dovodi do pada vidne oštrine. Međutim, mnogo češće promjene se jave prvo na perifernim krvnim žilicama izvan centra vida, što u početku pacijent i ne zamjećuje. Drugi mehanizmam oštećenja vida je hipoksija tkiva zbog čega se u retini (mrežnici) stvaraju nove krvne žile koje su vrlo osjetljive i lako pucaju pa dolazi do krvarenja u samoj retini ili se krv izlije u staklasto tijelo koje ispunjava unutrašnji dio oka što dovodi do naglog pada vida. Stvaranje novih krvnih žila prati i formiranje membrana koje mogu da povuku mrežnicu kada dolazi do njenog odvajanja  (ablacija retine). Urastanje ovih  krvnih žila u prednji dio oka dovodi do razvoja neovaskularnog glaukoma.  U ovim slučajevima dijabetična retinopatija je u već poodmakloj fazi, liječenje je teško, postoji značajno ili potpuno oštećenje vida.Već neke od navedenih promjena na prednjem segmentu  oka  mogu biti razlogom sumnje na dijabetes (ponavljanje ječmenaca, duple slike, spontana krvarenja u spojnici…). Pregledom očnog dana, oftalmolog često prvi uoči dijabetične promjene, ponekad i onda dok dijagnoza  dijabetesa  još nije niti postavljena. Naime, očno dno je jedino mjesto u organizmu gdje se krvne žile mogu posmatrati “in vivo” (uživo).  Nalaz očnog dna će pomoći ljekaru opće prakse u daljoj obradi, a za internistu - dijabetologa je od posebnog značaja. Zato je veoma važno da se oftalmološki pregledi obavljaju redovito i to jedan puta godišnje kod osoba koje  imaju  riziko faktore: pušenje, povišena tjelesna težina, stres, dijabetes u porodici. Dijabetičar, ipak, treba da bude pod  oftalmološkom kontrolom 2 puta godišnje ako nema znakova dijabetične retinopatije, a ako ima onda češće, zavisno od stepena promjena i mogućnosti terapije. Ako postoje znaci dijabetične retinopatije, pregledom očnog dna može se naći vrlo široka slika promjena za koje  je većinom potrebno  uraditi dodatne dijagnostičke pretrage  kao što su:  ultrazvuk oka, OCT- optička koherentna tomografija koja omogučava slojeviti prikaz retine i FA- fluorosceinska angiografija koja omogućava uvid u stanje krvnih žilica retine. Rezervišite Vaš pregled ovdje >> Liječenje dijabetične retinopatije Najvažniji korak je dobra regulacija šećera u krvi terapijom koju ordinira dijabetolog i praćenje nivoa HbA1c. Liječenje dijabetične retinopatije je kompleksno i zahtjeva individualni pristup  pacijentu ovisno o stepenu promjena. Moguće su tri vrste terapije koje se ovisno o stanju provode kao pojedinačne  ili se kombinuju, ali nijedna od njih ne može izliječiti dijabetičnu retinolpatiju, nego se nastoje zaustaviti ili usporiti promjene i ublažiti simptomi. Laser fotokoagulacija je metoda kod koje laserskim pulsevima izazivamo koagulaciju bolesnih krvnih sudova koji propuštaju krv, tečnost i proteine čime nastojimo zaustaviti te nepoželjne procese i spriječiti dalje stvaranje bolesnih krvnih sudova  i napredovanje bolesti. Obično je potrebno raditi  tretmane u više navrata. Druga vrsta terapije je Anti VEGF terapija koja podrazumjeva davanje injekcija direktno u oko u cilju neutralizacije faktora vaskularizacije (VEGF), čime se također zaustavlja rast novih krvnih žila. I kod ove  terapije najčešće je potrebno davati više injekcija u pravilnim vremenskim razmacima. I konačno u slučajevima težeg oštećenja očnog dna potreban je operativni zahvat- vitrektomija . Vitrektomija je jedna od najsloženijih mikrohirurških procedura kojom se otklanjaju krvarenja, ljušte membrane i retina vraća na mjesto. Operativni zahvat završava aplikacijom silikonskog ulja ili gasa, koji omogućavaju „peglanje” retine . Iako je vrlo sofisticirana, ova se hirurgija  danas  izvodi obično u lokalnoj anasteziji.Najbolja prevencija dijabetičnih komplikacija je zadovoljavajući nivo šećera u krvi. Redovnim oftalmološkim pregledima bolesnika sa dijabetesom može se u velikom broju slučajeva usporiti, zaustaviti pa i spriječiti gubitak vidne funkcije.   

Simptome šećerne bolesti mnogi zanemaruju

obzirom na to da DIJABETES može uzrokovati ozbiljne zdravstvene tegobe, na vrijeme se treba obratiti LJEKARU. Dijabetes zovu i “tihi ubica” jer njegove simptome nerijetko podrazumijevamo pod toME da nije riječ o nečemu ozbiljnom.  Naime, u dijabetesu se visoka glukoza u krvi ponaša kao otrov, a često je prati i povišen krvni pritisak i povišen nivo lipida u krvi.   Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar      >>   Glukoza se u tijelo možete unijeti direktno, na primjer konzumiranjem voća, ali većina ipak proizlazi iz razgradnje u crijevima iz ugljikohidrata poput škroba, koji se nalazi u riži, hljebu, krompiru… Glukoza se potom transportuje do stanica krvotokom. Međutim, da bi je tijelo moglo koristiti, potreba mu je inzulin, hormon koji proizvodi gušterača, a koji je ključ za otvaranje stanica i dopušta ulaz glukozi. Osobe s dijabetesom tip 1 ne proizvode inzulin pa moraju uzimati injekcije inzulina, dok osobe s dijabetesom tipa 2 mogu pak imati inzulin, barem na početku, no ne mogu ga koristiti jer su otporne na inzulin.    Simptomi su prilično “tihi”, no imate li nekoliko od navedenih, obavezno upitajte ljekara za savjet i kontrolu… Snažna žeđ ili suha usta Učestala potreba za uriniranjem Izrazita želja za hranom Neobjašnjivo mršavljenje (iako normalno jedete) Slabost i umor Učestale infekcije (kod žena gljivice na genitalnom području) Ogrebotinama po tijelu treba dugo vremena da zacijele Zamagljen vid S obzirom na to da dijabetes može uzrokovati ozbiljne zdravstvene tegobe, na vrijeme se obratite ljekaru. Pravilna prehrana, vježba i lijekovi osobu s dijabetesom vode u normalan, produktivan život.