Savjetnik

Dr. Evelina Čehajić na temu: Imunitet

 Dr. Evelina Čehajić, Specijalista pedijatar, Opća pedijatrija - Pedijatrija Suncokret  Imunitet obuhvaća sve fiziološke mehanizme kojima organizam reagira na strane molekule radi održanja vlastitog integriteta. To podrazumijeva borbu protiv infekcije, stranih stanica ( npr. transplantata), toksina, te tumorskih stanica. Prvi elementi imunog sistema javljaju se  u prvom tromjesečju gestacije , razvija se i diferencira tokom cijelog života. „Djevičanski“ T limfociti, kontaktom sa antigenima sazrijevaju u „memorijske“ limfocite koji su važni za  imunitet  prema pojedinačnim antigenima, npr . bakterijama nakon vakcinacije. Od 12. tjedna gestacije majčini imunoglobulini klase G ( IgG ) prelaze kroz placentu i prenose imunitet djetetu. Ostale klase imunoglobulina imaju suviše velike molekule da bi prešle placentarnu barijeru, te prisustvo IgM u krvi djeteta koristimo za potvrdu infekcije. Po rođenju majčini IgG štite dijete od infekcije virusima i bakterijama dok vlastiti imuni sistem ne sazri. Kontaktom sa vanjskim svijetom dijete počinje razvijati vlastita  antitijela. U dobi 4-6 mjeseci majčini imunoglobulini nestaju a vlastiti još nisu postigli dovoljan nivo, te je u tom periodu dijete vrlo osjetljivo. U dobi 7-8 godina dijete dostiže nivo imunosti odraslog čovjeka. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar U predškolskoj dobi  4-8  infekcija godišnje, najčešće respiratornih organa ne predstavljaju razlog za zabrinutost, pogotovo kod djeteta koje je uključeno u vrtić. U slučaju većeg broja infekcija, sa neuobičajeno teškim tokom bolesti, dugog trajanja, sa komplikacijama razmatramo mogućnost imunodeficita. Imunodeficijencija može imati i genetsku podlogu. Nedonošenost djeteta, pothranjenost, anemija, te prisustvo neke hronične bolesti mogu uticati na imunitet. Stečeni imunodeficit povezan je sa infekcijom HIV, liječenjem steroidima, zračenjem, citostaticima, što na sreću u dječijoj dobi nije često. Tokom poroda se crijeva djeteta naseljavaju florom majke, bifidobakterijama i laktobacilom. Porod carskim rezom uzrokuje sporije naseljavanje djeteta ovim bakterijama, a više izlaže dijete uticaju stafilokoka, klostridija, ešerihija. Dojenjem kroz kolostrum, a nešto manje kroz zrelo mlijeko dijete dobija gotova antitijela, laktoferin, lizozim, limfocite, nukleotide, oligosaharide, nezasićene masne kiseline, minerale i druge materije potrebne za otpornost. Poznato je da dojena djeca manje boluju od proljeva nego djeca hranjena kravljim mlijekom. Dodavanje prebiotika, nukleotida i oligosaharida koji su hrana za „dobru crijevnu floru“, te samih probiotika  bifidobakterija i laktobacila u adaptirano mlijeko podržava se vrlo važan „organ“ imunog sistema- crijevna sluznica i crijevna flora. Crijevne bakterije predstavljaju važan stimulator imunog sistema, a osim toga proizvode vitamin B,K i folnu kiselinu. Izlaganje vanjskim agensima provocira tijelo da stvara antitijela i tako jača imunitet. Prvi kontakti sa bakterijama i virusima često završe sa bolešću, ali su istovremeno i faze sazrijevanja imuniteta. Vakcinacijom se ciljano podiže imunitet protiv izabranih bakterija i virusa, ali istovremeno se aktivacijom imunog sistema jača i opća otpornost. Današnje bebe rastu uglavnom u visokohigijenskim uslovima što smanjuje njihovu otpornost. Uključenje u kolektiv je vjerovatno najveći izazov za organizam. Smatra se da dijete do 3 godine starosti nije imunološki zrelo za izlaganje velikom broju virusa i bakterija s kojima se susreće u vrtiću i jaslicama, te je to razlog mnogo većem broju infekcija kod ove djece. Šta možemo uraditi za svoje dijete – tokom trudnoće pripremite bakterije dobrodošlice za svoju bebu pravovremenim liječenjem  vaginalnih infekcija ( kandida) i korištenjem probiotika– dojenje djeteta pruža važnu podršku imunitetu– ako je dijete na adaptiranoj formuli birajte ono koje je obogaćeno pre i probioticima– redovna vakcinacija–  raznovrsna ishrana bogata vitaminima, mineralima, vlaknima– fizička aktivnost, redovni izlasci u šetnju i tokom hladnijih dana–  redovito vjetrajte prostorije , ne pušite,u sezoni grijanja vlažite vazduh– minimalna upotreba antibiotika ( oko 80 % respiratornih infekcija su virusne)– odgodite uključenje u kolektiv do 3. godine Imunitet u kašičici U toku zimskih mjeseci nastojimo poboljšati imunitet raznim prirodnim i farmaceutskim preparatima. Med i matična mliječ su poznati prirodni pomagači imuniteta, ali ne za djecu do godinu dana i za djecu sa alergijom na polen. Kombuha i ehinacea su također prirodni imunostimulatori. Različiti vitaminski sirupi, omega kiseline mogu se davati u zimskim mjesecima, ali ne zaboravite i na prirodni izvor ovih elemenata hranom. Od novijih preparata betaglukan je jedan od najefikasnijih imunostimulatora koji se ne resorbuje iz crijeva u krv, već na nivou limfnog tkiva crijeva započinje aktivnost.  On se preporučuje u akutnim infektima sa nastavkom tokom mjesec dana. Na duže staze tokom cijele zime preparat imunoglobulina iz kolostruma krave, obogaćen vitaminima i mineralima možete dati djeci već od druge godine, ukoliko nemaju alergiju na kravlje mlijeko. Preparati sa liofizatima bakterija su rezervisani za manju skupinu djece i na preporuku ljekara. Preparate birajte prema uzrastu djeteta i individualnim potrebama. Uglavnom, redovnom upotrebom tokom 3 mjeseca možete očekivati efekte na imunitet. Potrebne su i pauze u tretmanu  o čemu se trebate informisati  u vezi svakog pojedinačnog preparata.

Trombofilija može izazvati pobačaj i smrt ploda

Trombofilija je sklonost trombozi. Može biti nasljedna i stečena. Nasljedna trombofilija je povezana s genetskim promjenama koje povećavaju sklonost zgrušavanju krvi. Karakteriše je mutacija gena za Faktor V Layden, mutacija protrombinskog gena, manjak proteina C i S i manjak antitrombina. Homozigot polimorfizam za MTHFR česta je promjena koja je združena s nastankom hiperhomocistinemije, no ne povećava rizik za duboku vensku trombozu ni kod trudnica niti u općoj populaciji. Genetski polimorfizam za PAI 1 nema veću kliničku važnost iako je njegova prevalenca oko 50%. Piše:Dr. Nidžara ABADŽIĆGinekolog Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Nasljedna trombofilija može ostati nedijagnosticirana cijeli život, ali se često otkrije u stanjima koja su sama po sebi hiperkoagulabilna, kao što je trudnoća. Ona povećava rizik maternalne tromboze i dovodi do trombotičnih promjena na materno-placentnoj površini, što može dovesti do brojnih patoloških ishoda trudnoće kao što su: zadržani pobačaj, fetalna smrt, preeklampsija, zastoj u rastu ploda i abrupcija posteljice. No, uprkos brojnim studijama, povezanost između nasljedne trombofilije i patoloških ishoda posebno rane trudnoće nije apsolutno potvrđena. Obzirom na to, rutinsko testiranje na nasljednu trombofiliju nije preporučeno. Stečena trombofilija ili antifosfolipidni sindrom je poremećaj koji se odlikuje pojavom antitijela u plazmi koji mogu izazvati arterijsku ili vensku trombozu. Uz sklonost trombozi, povišen titar antifosfolipida povezan je i s trombocitopenijom i učestalim habitualnim pobačajima trudnica. Razlikujemo primarni antifosfolipidni sindrom, koji je zaseban entitet, i sekundarni oblik antifosfolipidnog sindroma, koji je čest pratilac sistemskog eritemskog lupusa i drugih reumatskih bolesti. VJERUJE SE DA SU HABITUALNI POBAČAJI I INTRAUTERINA SMRT PLODA POSLJEDICA TROMBOZA PRVENSTVENO U POSTELJICI Međunarodni konzensus kriterija za dijagnozu antifosfolipidnog sindroma temeljen je na prisustvu barem jednog kliničkog i jednog laboratorijskog kriterija. Laboratorijski kriterij uključuje prisutnost LAC-a (lupus antikoagulant) ili antikardiolipinska antitijela IgM ili IgG u serumu ili u plazmi srednjeg i višeg nivoa ili prisustvo anti beta 2 glikoproteina 1 antitijela u serumu ili plazmi u dva uzastopna mjerenja u razmaku od 12 nedjelja. Klinički kriterij uključuje trombozu krvnih žila ili patološku trudnoću (jednu ili više neočekivanih smrti morfološki zdravih fetusa starijih od 10 nedjelja trudnoće; tešku preeklampsiju/eklampsiju; placentarnu insuficijenciju prije 34. nedjelje trudnoće i tri ili više spontanih pobačaja prije 10. nedjelje trudnoće). Pozitivan titar antikardiolipinskih antitijela ne znači da pacijent ima antifosfolipidni sindrom. Ona se nađu kod infekcije Citomegalovirusom, hepatitisa C, HIV, sifilisa i Lyme-ove bolesti. Združenost trombofilija i ranih gubitaka trudnoće i dalje ostaje tema koja privlači brojne rasprave. Liječenje za obje vrste trombofilije se provodi niskomolekularnim heparinom i niskim dozama acetilsalicilne kiseline. Ostaje pitanje: kome i kakva obrada trombofilije? Ispitivanjima je utvrđeno da 20% trudnica s normalnim trudnoćama ima trombofiliju, što znači da postoje i neki drugi faktori koji dovode do nepovoljnih ishoda trudnoće. Probir je razuman kod žena s neobjašnjivom smrću ploda, nakon što se isključe drugi faktori. Dakle, antitrombotična profilaksa bi trebala biti razmatrana samo kod selekcioniranih pacijentica s trombofilijom i neobjašnjivim ponavljanim fetalnim gubitkom, a nakon informativne diskusije s pacijenticom.   Više informacija možete dobiti u privatnoj ginekološkoj ordinaciji Dr.ABADŽIĆ, koja pruža sve vrste ambulantnih usluga iz oblasti ginekologije i akušerstva.  

Dr. Zejna Velagić odgovara: botox, moluske i akne

                dr Zejna Velagić, Dermaestetika  Šta su moluske i kako ih liječiti? Moluske su izrasline na koži i spadaju u grupu virusnih bradavica koje su veličine 2 – 6 mm boje normalne kože ili rozkaste, staklaste sjajne površine sa centralnim pupčastim udubljenjem. Obično ne daju nikakve tegobe osim u slučaju hronične iritacije ili ako nakon povrede dođe do njihove inflamacije, naglog rasta i bolova. Postoji mogućnost samostalnog širenja moluski po tijelu sa jednog mjesta na drugo (autoinokulacija) i prenošenja virusa osobama sa kojima je oboljeli u bliskom kontaktu. Moluske se javljaju kod djece na licu, trupu, rukama i nogama. Kod odraslih predstavlja spolno prenosivu bolest koja se prenosi seksualnim kontaktom. Moluske se nalaze na mjestu kontakta i to na stomaku, butinama i spolnim organima. Moluske se javljaju i kod osoba sa slabim imunim sistemom te kod osoba sa bolestima koje smanjuju imunitet ili kod pacijenta koji dobijaju imunosupresivnu terapiju. Ovaj oblik je često klinički atipičan progresivnog toka i često otporan na terapiju. Pacijenti često moluske mješaju sa aknama jer liče na sitne bubuljice ili bradavicama i keratozama. Moluske su veoma zarazne bradavice i veoma se brzo šire pa je neophodno njihovo pravovremeno liječenje. Uklanjanjem promjena se sprječava njihovo dalje širenje po koži ili prenošenje infekcije na bliske osobe. Radiotalasno i lasersko uklanjanje moluski su najbrže, najefikasnije i za pacijenta najudobnije metode. Radiotalasno i lasersko uklanjanje osim što su najefikasniji u uklanjanju moluski i drugih tipova bradavica daju i najbolji estetski rezultat jer se moluske otklanjaju u potpunosti samo jednom intervencijom u trajanju od nekoliko sekundi, bezbolno, beskrvno i bez ožiljaka. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Znojenje na pazušnim jamama mi jako smeta, imam 35 godina, muškog sam spola. Da li je Botox za mene? Znojenje na pazušnim jamama i nekada na dlanovima je neugodno i može stvarati problem u socijalnom i privatnom životu. Tretman ubrizgavanja Botox-om daje rezultate koji traju oko 6 mjeseci. Botox tretman traje 10-20 minuta i osoba nakon tretmana može nastaviti sa dnevnim aktivnostima. Efekat Botox-a je vidljiv za 3 dana a maksimalni efekat za 7-10 dana. Kako se liječe akne? Akne su bolest folikula dlake i lojnih žlijezda. Na koži se pojavljuju otvoreni i zatvoreni komedoni (miteseri), papule, pustule, nodusi, abscesi i ciste.  Prije započinjanja liječenja potreban je detaljni dermatološki pregled radi određivanja tipa akni.  U odnosu na oblik i težinu akni određuje se terapija koja može biti: 1. Lokalna terapija (keratolitici, antibiotici) 2. Sistemska terapija (antibiotici, isotretinoin- Roaccutane®) 3. Lasersko uklanjanje akni 4. Hemijski piling 5. Intralezionalne kotikosteroid injekcije 

Dr. Evelina Čehajić na temu: Voda

Voda čini 80 % tijela novorođenčeta. Do kraja prve godine taj procenat se smanji na 65 %. Kod odraslog muškarca udio vode je  60% a kod žene, zbog većeg udjela masnog tkiva koje slabije veže vodu 55%. Bilanca vode i elektrolita usko je povezana i mora biti u ravnoteži Dnevne potrebe vode zavise od dobi djeteta i uslova u kojima se nalazi. Dojenče treba 100-150 ml vode na 1kg tjelesne mase. Dijete težine 10-20 kg treba 1000 ml + 50 ml na svaki kg težine iznad 10 kg. Dijete iznad 20 kg treba 1500 ml + 20 ml na svaki kg iznad 20 kg. Što znači da npr dojenče od 8 kg bi trebalo popiti za dan minimalno 800-900 ml tečnosti. Majčino mlijeko je u ovoj dobi idealan izvor i vode i hranjivih materija. Djeci hranjenoj adaptiranim mlijekom treba dodavati vodu. Unos vode je uglavnom hranom i pićem. Manji dio vode, oko 10 % nastaje oksidacijskim procesima u organizmu. Gubitak vode iz tijela je oko 50 % mokraćom, 3-10% stolicom, preko kože 25% i disanjem oko 15%. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Dodatni gubici vode Fizička aktivnost U stanjima ubrzanog  disanja npr. temperatura, respiratorne infekcije, bolesti srca, metabolički poremećaji  gubitak tečnostii preko sluznice disajnih organa je 20-50%. Kod tjelesne temperature iznad 37 C za svaki stupanj se povećava gubitak vode za 10-12 %. Pri temperaturi okoline preko 30 C pojačava se gubitak vode preko kože, te treba 30 ml tečnosti na 1 kg težine više. Kod proljeva i povraćanja  treba dodati na dnevne potrebe 25- 50 ml na 1 kg težine ovisno od broja stolica i povraćanja. Povećani gubitak mokrenjem kod bolesti bubrega, dijabetesa i dr. stanja nadoknađuje se prema izmjerenom gubitku. Gubitak vode uvijek je praćen manjim ili većim gubitkom minerala, te se u nadoknadi mora voditi računa i o tome. Kod bolesti najsigurnija nadoknada je rastvorima za rehidraciju. Dehidracija Dehidracija je stanje smanjene zalihe vode i elektrolita u organizmu. Djeca su sklonija dehidraciji jer imaju veći protok vode na jedinicu tjelesne mase od odraslih. Iako imaju osjećaj žeđi , ovisna su od odraslih koji nekad ne prepoznaju tu njihovu potrebu. Bubrezi dojenčeta imaju manju moć koncentracije, što smanjuje mogućnost štednje vode. Površina tijela je velika u odnosu na masu, te su gubici vode kao i toplote preko kože veći.  Djeca češće dolaze u stanja povišene temperature, proljeva , povraćanja nego odrasli što povećava i učestalost poremećaja bilance vode. Simptomi dehidracije Blaga dehidracija praćena je osjećajem žeđi zbog koje je dijete plačljivo i nervozno, suhim sluznicama, nedostatkom suza. Kod umjerene dehidracije smanjuje se količina mokraće, suhe su sluznice usta i jezika, jezik je ljepljiv i obložen, smanjena je napetost kože, javljaju se  podočnjaci,         „ušiljen nos“. Dijete može biti razdražljivo ali i letargično i malaksalo. Kod teške dehidracije javljaju se simptomi hipovolemičnog šoka bljedilo, hladne šake i noge, ubrzan puls, slab puls, malaksalost,  poremećaji svijesti, konvulzije zbog dehidracije mozga. Hiperhidracija   Hiperhidracija je stanje povećane količine vode u tijelu. Kod odraslog čovjeka do pojave otoka može se akumulirati i do 5 l vode oko 8% težine. Kod djeteta je to proporcionalno manje. Hiperhidracija se javlja puno rjeđe od dehidracije. Uglavnom je povezana za bolesti bubrega, zatajenje srca, traumu ili upalu mozga, ali može biti uzrokovana i neadekvatnom infuzionom terapijom ili davanjem vode bez nadoknade minerala. Osnovni simptom je otok mekih tkiva i donjih dijelova tijela. Najteži simptomi nastaju zbog otoka mozga. Kako spriječiti poremećaj bilance vode Pratite unos tečnosti, uključujući i mlijeko kao glavni izvor vode i hrane za dojenče. Dojeno dijete u uslovima većih gubitaka tečnosti i u ljetnim mjesecima dojite češće. Kod pripreme adaptiranog mlijeka pratite  striktno upute , jer veća količina suhog praška ne povećava samo kalorijski unos već i minerale, te duže davanje koncenriranog mlijeka može dovesti do dehidracije. Iz tog razloga se razrjeđuje i kravlje mlijeko djeci do 6 mjeseci. Bolesnom djetetu sa povišenom temperaturom, ubrzanim disanjem, kašljem, curenjem nosa, proljevom, povraćanjem povećajte unos tečnosti vodeći računa i o mineralima. Pri visokim temperaturama vazduha obucite dijete lagano da se manje znoji i umjerenije diše, ograničite boravak na suncu i fizičke aktivnosti djece . Nikad ne ostavljajte dijete u autu bez klimatizacije i bez nadzora, jer to za kratko vrijeme može dovesti do pregrijavanja djeteta. Nudite stalno djeci vodu, osvježavajuće napitke, sladoled, voće i sl. Omogućite im da se rashlade kupanjem, tuširanjem. Ukoliko ste primijetili da dijete manje mokri , povećajte unos vode. Ukoliko dijete mokri puno sa ili bez povećanog unosa vode , upiški se često i kad bi već trebalo da kontrolira mokrenje obratite se ljekaru. Prvi simptomi šećerne bolesti – diabetes mellitus  mogu biti žeđanje i obilno mokrenje, a simptomi diabetes insipidus mokrenje niskokoncentrirane mokraće. Prisustvo otoka lica, područja oko očiju, donjih ekstremiteta je sigurno razlog za posjetu ljekaru.

Savjeti dr. Katice: 3 najvažnije stvari koje trebate znati o reproduktivnom zdravlju

Briga o reproduktivnom zdravlju iznimno je važna, ali o njemu veliki postatak žena ne razmišlja dok se ne pojave problemi. Mr. sci. dr. Vahidin Katica, specijalista iz oblasti ginekologije i akušerstva na Ginekološko akušerskoj klinici KCUS-a, istakao je da je važno da žene na vrijeme odlaze na kontrolu, ali da nije rijetkost da se kontrole zanemaruju. – Jako je bitno da se interesujete za svoje tijelo, da ga dobro poznajete, jer ćete tako najlakše uočiti promjene. Potrebno je znati da bi svaka djevojka, bilo da je seksualno aktivna ili ne, trebala u jednom trenutku početi razmišljati o pregledu kod ginekologa – rekao je dr. Katica. Redovni pregledi su najbolji način da se na vrijeme uoče promjene, a pravovremenim djelovanjem mogu se izbjeći ozbiljnije zdravstvene komplikacije. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar On je istakao da bi svaka žena posebnu pažnju trebala obratiti na 3 oblasti. Amenorrhoea Amenorrhoea je izostanak menstrualnog ciklusa. Uzročnici ovog stanja su različiti, prije svega trudnoća kod seksualno aktivne žene, ulazak u menopauzu, ali uzročnici mogu biti i poremećaj u ishrani, mala tjelesna težina, mali procenat masnog tkiva, emocionalni stres, prerigorozan program fizičkih vježbi, ali i neka oboljenja. Infertilitet Parovi koji više od godinu dana, uz redovne spolne odnose, bez kontracepcijske zaštite ne realiziraju trudnoću trebali bi se javiti ginekologu na pregled. Upravo je ovo pitanje to koliko se malo žene educiraju o reproduktivnom zdravlju, jer uzrok infertiliteta može se pronaći kod oba spola. Ovdje bih podvukao da se i muška populacija, naročito kod ovakvog pitanja, treba educirati i interesovati za ovo pitanje, jer bez suradnje oba partnera u pregledima tretmani su u najvećem broju bezuspješni. Seksualna disfunkcija Seksualna disfunkcija je ono o čemu se jako malo govori u našoj zemlji, a na što posebno treba obratiti pažnju. Ovo stanje je najčešće povezano sa hormonalnim disbalansom ili emotivnim stresom. Čak i ako nema hormonalnog disbalansa, bar onog mjerljivog, postoje načini da se poboljša libido žene i ne treba se ustručavati te potražiti pomoć stručne osobe.

Spolno prenosive bolesti ljudi vrlo često pokušavaju liječiti sami i slušaju savjete nestručnih osoba

Iako su spolno prenosive bolesti danas dosta česte, one ne dobijaju dovoljno pažnje niti medijskog prostora, te se velikom broju slučajeva, kad su u pitanju ove teme, ljudi plaše stigme i osude. O spolno prenosivim bolestima govore specijalista dermatovenerologije dr. Faruk Alendar i specijalista ginekologije i akušerstva dr. Taib Delić. Spolno prenosive bolesti su zarazne bolesti koje se prenose izravnim spolnim kontaktom sa zaražene na zdravu osobu. Obuhvataju pedesetak bolesti i sindroma, uzrokuju ih mikroorganizmi, bakterije i virusi, a prenose se uglavnom razmjenom tjelesnih tekućina (sjemenom, vaginalnom tekućinom i krvlju).Neke od spolnih bolesti poput herpesa i humanog papiloma virusa (HPV) prenose se i poljupcem, a ni pravilno korištenje kondoma tokom vaginalnog ili analnog odnosa ne smanjuje opasnost od tih bolesti. Također i kod oralnog seksa postoji mogućnost prijenosa spolnih infekcija. Do prije pedesetak godina najčešće seksualno prenosive bolesti su bile sifilis i gonoreja i one se danas uspješno liječe antibioticima. Danas, sudeći prema literaturi, postoji 25 bolesti koje se prenose spolnim putem, a neke od njih su: HPV, polne bradavice, klamidija, trihomonas, herpes, HIV, hepatitis, stidne uši, moluskum kontagiosum, mikoplazma, ureaplazma itd.Testiranje je pojedinačno za svaku bolest tako da nema jednostavnog i brzog načina za uspostavljanje dijagnoze svih spolno prenosivih bolesti. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar O spolno prenosivim bolestima kod nas se malo govori Doc. dr. sci. prim Faruk Alendar, specijalista dermatovenerologije iz Sarajeva, navodi kako se o temi spolno prenosivih bolesti kod nas nažalost malo govori, no kako je ona vrlo aktuelna i svakako zaslužuje više pažnje."Specifične spolne bolesti su sifilis i gonoreja, dok su nespecifične klamidija, trichomonas vaginalis, candida vaginalis i herpes simplex i one su danas više rasprostranjene budući da je njihova simptomatologija nespecifična, simptomi mogu biti vrlo oskudni u vidu diskretnog peckanja ili svrbeža i mladi ljudi se pokušavaju sami liječiti. Međutim, u tome ne uspijevaju, bolest prelazi u hroničnu i može dovesti do brojnih posljedica, a kod žena čak i do steriliteta", pojašnjava dr. Alendar.On navodi primjer klamidije, urogenitalne infekcije koja spada u najrasprostranjenije seksualne bolesti u općoj populaciji. Blizu 75 posto zaraženih žena i 50 posto zaraženih muškaraca nema simptome, tako da većina infekcija ostaje nepoznata i neliječena, što pogoduje nekontrolisanom širenju bolesti.Čest je herpes simplex (ponavljajući, tip 1), koji se lokalizira u predjelu usta, a tip 2 u predjelu genitalija. U akutnoj fazi bolesti osoba je zarazna za okolinu.Vrlo su česti i kondilomi, spolne "bradavice" koje uzrokuje HPV virus, a u njihovom tretiranju moraju zajedno raditi ginekolog i dermatolog. Ginekolog je taj koji ih prvi otkrije, dok ih dermatolog tretira. Kondilomi se moraju odstraniti laserom, a potom ta mjesta mazati antivirusnim mastima i na taj način spriječiti recidive koji su vrlo česti.Iako su ove bolesti dosta prisutne i rasprostranjene, kod ljudi nažalost nije porasla svijest o važnosti testiranja, a većina njih se ljekaru javlja "5 do 12" ili pak odlučuju poslušati savjete nestručnih osoba."U razvijenim zemljama se obavljaju redovni sistematski pregledi koji se vrše u cilju otkrivanja nespecifičnih spolnih bolesti. Kod nas to nije slučaj. Mladi ljudi ili ne obraćaju pažnju na ove bolesti ili pokušavaju sami riješiti problem, slušajući savjete ljudi iz okoline. Kada je riječ o tehnološkim dostignućima, živimo u 21. stoljeću, ali smo još uvijek u 16. ili 17. sudeći prema razmišljanjima ljudi. Mnogi ljudi, posebno u našoj sredini, dolaze kada je proces koji imaju uhvatio maha, tako da im se ne može adekvatno pomoći kako bi moglo da su se javili na početku kada je ta promjena tek počela nastajati", pojašnjava dr. Alendar i savjetuje javljanje ljekaru odmah nakon javljanja tegoba u urogenitalnom traktu u vidu peckanja, svrbeža ili smetnji kod mokrenja. Educirajte svoje dijete o rizicima nezaštićenog spolnog odnosa Nekoliko simptoma koji mogu ukazati na neku od spolno prenosivih bolesti: neobičan vaginalni iscjedak, bolan spolni odnos, neobična bol u donjem dijelu stomaka, otekline, rane, bradavice, osip u predjelu genitalija, groznica, bol u mišićima, natečene limfne žlijezde... "Ovi simptomi ne znače da imate spolno prenosivu bolest, ali ukazuju na potencijalnu infekciju, tako da se trebate javiti ljekaru", pojašnjava specijalista ginekologije i akušerstva, prim. dr. Taib Delić.On savjetuje nekoliko stvari u prevenciji i zaštiti od spolno prenosivih bolesti."Izbjegavajte dijeljenje ručnika i donjeg rublja, kupaćih kostima... Operite se prije i poslije odnosa. Ukoliko primjetite bilo kakve promjene odmah se javite ljekaru jer pravoremeno početo liječenje sprečava komplikacije i posljedice bolesti".Budući da se, statistički, 50 posto svih spolno prenosivih bolesti dešava u adolescentnoj dobi i vezuje za mlađu populaciju, on skreće pažnju na prevenciju, pogotovo za vrijeme ljetnog odmora."Savjet mladima je svakako da odmah reaguju na pojavu bilo kakvih simptoma i da obavezno koriste prezervativ, budući da je to je jedino pravo rješenje, pogotovo za mlade ljude koji tek ulaze u svijet seksualnosti. Educirajte svoje dijete da se na vrijeme upozna o svim rizicima nezaštićenog odnosa. Osim uzdržavanja od odnosa, upotreba prezervativa, iako nisu 100 posto sigurni, do sada je najbolja zaštita od spolno prenosivih bolesti", savjetuje dr. Delić.

Savjeti nutricionistice za prehranu kod dijabetesa

Piše: Dr.sc. Marizela Šabanović, nutricionistica Savremeni način života potpuno je promijenio životne i prehrambene navike. Sjedeći način života, malo kretanja, previše procesuirane hrane, stres, pušenje itd. uticali su na razvoj nezaraznih bolesti, kao što su dijabetes, pretilost, hipertenzija, hiperlipidemija itd., koje su danas vodeći uzrok smrtnosti. Dijabetes se klasificira na više oblika ali su najpoznatiji dijabetes tipa 1 i 2. Dijabetes tipa 1 je uzrokovan manjkom endogenog lučenja inzulina, što je posljedica autoimunog razaranja β-ćelija kod genetski predodređenih osoba. Ovaj tip se naziva tzv. Tip 1A i prisutan je u 90% slučajeva dijabetesa tipa 1. Ostalih 10% je dijabetes tipa 1B, gdje etiologija nastajanja još nije potpuno utvrđena. Dijabetes tipa 2 je nažalost posljedica inzulinske rezistencije što dovodi do smanjenja lučenja inzulina. Najčešće se susreće kod gojaznih osoba i jedan je od vodećih svjetskih zdravstvenih problema, posebno u razvijenim društvima. Direktno je povezan sa nezdravim životnim navikama te je u stalnom porastu. Bolest sa sobom donosi i druge komplikacije kao što su bolesti oka, nervnog sistema (neuropatije), bolesti mozga, kardiovaskularnog sistema, bubrega itd. Najbolji način djelovanja, je prevencija kroz pozitivan životni stil, tako da nakon dijagnoze, pacijent mora biti spreman da mijenja svoje životne navike i prihvati pravilan način prehrane. Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Osnovna zabluda je da se hrana mora posebno pripremati za dijabetičare. Ovo nije istina, jer pravilna prehrana koja se preporučuje oboljelim od dijabetesa je ista preporuka koja važi i za zdrave osobe a temelji se na uravnoteženom unosu namirnica, konzumiranju raznolike hrane sa niskim glikemijskim indeksom, uz redovnu fizičku aktivnost i pozitivne životne navike. Kod oba tipa dijabetesa, prvi korak je edukacija pacijenta koja se naslanja na samokontrolu i redovnu fizičku aktivnost. Svakom pacijentu se individualno određuje potreban kalorijski unos koji ovisi od uhranjenosti, te napravi plan i dinamika unosa hrane kroz ravnomjerne i uravnotežene obroke. Prema preporukama Američkom dijabetološkog društva, energetski unos treba da se zasniva na 45-65% energije iz složenih ugljikohidrata sa niskim glikemijskim indeksom. Razlaganjem ugljikohidrata nastaje glukoza koja direktno utiče na nivo glukoze u krvi. Glavni predstavnik složenih ugljikohidrata je škrob, a sadrže ga hljeb, tjestenina i ostali proizvodi od raznih žitarica, riža te različite vrste povrća kao što su krompir ili mahunarke. Iako se ranije smatralo da su jednostavni šećeri koji su prisutni u slatkišima, voću i mliječnim proizvodima osobama sa dijabetesom zabranjeni, danas se zna da je jako bitna količina, te se uz ograničenje mogu ponekad uvrstiti u prehranu, ali ne svakodnevno i u neograničenim količinama. U složene ugljikohidrate spadaju i vlakna. Neprobavljiva su pa zato nemaju kalorijsku vrijednost, ali zauzimaju bitno mjesto u prehrani. Hrana bogata vlaknima sporije se probavlja i smanjuje povišenje glukoze u krvi. Vlakna se nalaze u namirnicama biljnog porijekla, kao što su cjelovite žitarice, povrće, mahunarke i voće. Osoba sa dijabetesom trebala bi unijeti minimalno 25 g/dan topljivih prehrambenih vlakana.  Najviše 35 % energije potrebno je unijeti iz masti. Pri tome se mora voditi računa koje masti se unose i prednost dati nezasićenim masnim kiselinama prisutnim u maslinovom ulju, bademima itd. Veliku prednost treba da imaju i omega 3 masne kiseline, koje se nalaze u ribi. Izbjegavati procesuiranu hranu, bogatu trans mastima. Oko 12 do 20% energije treba da potiče iz proteina. Glavni izvori proteina u prehrani su meso, riba, jaja, mlijeko i mahunarke. Ukoliko osoba ima komplikacije povezane sa bubrežnim bolestima, potrebno je smanjiti i unos proteina na 0,8g/kg tjelesne težine. Hrana se ne smije prekomjerno soliti, jer je osnovna komplikacija kod dijabetesa hipertenzija. Preporučena količina soli je maksimalno 6 g na dan. Vrlo važan faktor kod prehrane osoba oboljelih od dijabetesa je pravilna raspodjela obroka. Obroci se ne smiju preskakati ili spajati. Preporučuju se najmanje 3 glavna obroka i 2-3 međuobroka u ovisnosti od primjene preporučene farmakološke terapije. Pri tome se opet indivudalno mora napraviti raspored unos obroka u skladu sa terapijom koja se primjenjuje. Za svrhu praćenja unosa ugljikohidrata koriste se tzv. jedinice koje predstavljaju nutritivnu vrijednost namirnice. Ovisno o sastavu namirnice, određuje se broj jedinica odnosno grama, za konzumiranje. Sve ovo prate edukacijski programi koji olakšavaju pacijentima svakodnevno hranjenje. 

Kako se zaštititi od prehlade prirodnim putem?

Prehlade, viroze i gripa još nisu dostignule svoj vrhunac te kako bismo izbjegli infekcije i zaštitili se od prehlade i gripe, potrebno je imati snažan i uravnotežen imunološki sistem. Donosimo nekoliko korisnih savjeta pomoću kojih ćete ojačati svoj imunitet prirodnim putem. Primijenite zdravu uravnoteženu ishranu Hrana izgrađuje, održava i daje snagu tijelu. Zbog toga su vam potrebne hranjive tvari koje će podržati vaš imunološki sistem, kao što su vitamini A, C, D i E, minerali selen i cink, i Omega 3. Kombinujte ishranu koja će sadržavati mahunarke, cjelovite žitarice, orašaste plodove i sjemenke te obilje svježeg voća i povrća. Ako jedete meso birajte ono koje sadrži visoki nivo kvalitetnih bjelančevina. Izbjegavajte mesne prerađevine, prženu hranu, bezalkoholna pića, prerađene pekarske proizvode, proizvode koji sadrže umjetne zaslađivače ili rafinirani šećer. Pretjerano konzumiranje navedenih namirnica slabi imunološki sistem. Povećajte unos vitamina C u organizam  Vitamin C neophodan je za normalno funkcionisanje organizma i veoma je jak antioksidans zbog čijeg nedostatka možemo imati problema sa čestim prehladama. Svježe voće i povrće najbolji su izvori vitamina C koji pomažu u jačanju imunološkog sistema. Namirnice koje sadrže visoku količinu vitamina C su bobičasto voće, limun, kivi, paprika, i tamno zeleno povrće. Koristite začine i začinsko bilje Upotreba začina i začinskog bilja u kuhanju i pripremanju hrane ima veoma dugu istoriju. Osim što se koriste u kulinarstvu da zaokruže i upotpune ukus, vjekovima je poznato i njihovo blagotvorno djelovanje na zdravlje. Ubacite u svakodnevnu ishranu luk, bijeli luk, đumbir, crni biber, crvenu papriku, piment, curry i kurkumu. Navedeni začini sadrže važne sastojke koji štite i jačaju imunološki sistem. Spavajte 7 do 8 sati dnevno Poznato je da hronični umor slabi imunološki sistem i povećava rizik od bolesti. Kada spavamo tijelo se regeneriše i jača. Ako ne možete spavati 7 do 8 sati dnevno iskoristite popodnevni san, vaše tijelo će vam biti zahvalno. Pijte dovoljno tečnosti Najmanje dvije litre vode na dan, recept je za zdravlje i ljepotu. Dovoljna količina vode u organizmu smanjuje zadržavanje otpadnih tvari i toksina u tijelu, poboljšava funkcije žlijezda i hormona, oslobađa jetru od viška masnoća i smanjuje glad. Hidratacija je jedna od najboljih stvari koje možete učiniti za svoje zdravlje. Ako u vodu dodate i krišku limuna, osiguraćete dodatni unos vitamina C u organizam. Postanite prijatelji "dobrih" bakterija Zanimljiva je činjenica da se više od 70% svih imunoloških ćelija nalazi upravo u probavnom sistemu, što znači da se u crijevima nalazi više imunoloških ćelija nego u bilo kojem drugom dijelu tijela. Dakle, važno je održavati crijeva zdravim. Probiotici su "dobre" bakterije koje se nalaze u kiselom kupusu, Kombucha čaju, kefiru, jogurtu te u kimchi (tradicionalnom korejskom jelu od povrća fermentiranog sa začinima). Na Zdraviji.ba potražite najbolje doktore i ustanove - pošaljite pitanje, upit i komentar Ako je moguće, izbjegavajte antibiotike Spomenuli smo u našem posljednjem blogpostu kako upotreba antibiotika djeluje na imunološki sistem. Antibiotici napadaju "dobre" bakterije u probavnom traktu, zato ih nastojte uzimati što manje i više se posvetite prirodnom načinu liječenja. U slučaju prehlade ojačajte imunitet s echinaceom čije sjeme djeluje antivirusno, protuupalno i antibakterijsko te liječi prve simptome prehlade i gripe. Pripremite sebi šolju tople vode s limunom, đumbirom i medom, pojačajte unos vitamina C i pijte dosta vode. Ako ipak ne možete izbjeći uzimanje antibiotika, ne zaboravite uključiti probiotike u vašu ishranu. Redovno provodite tjelesnu aktivnost Vježbanje, osim što vas održava u formi, povećava funkcionisanje imunološkog sistema, poboljšava kvalitetu sna i čini vaše tijelo otpornijim na negativne vanjske uticaje. Ako nemate zdravstvenih problema, pronađite vrijeme za vježbanje, čak i ako su to samo duge šetnje! Uživajte u suncu Zima sa sobom donosi manje sunčanih dana pa zato kad vam se ukaže prilika, iskoristite sunčano vrijeme i izađite vani. Vitamin D, koji nastaje izlaganjem na suncu, ojačati će vaš imunološki sistem. Pokušajte provesti oko 30 minuta na otvorenom nekoliko puta sedmično, kad sunce nije na vrhuncu. Manje doze vitamina D pronaći ćete i u masnoj ribi. Opustite se, budite nasmijani i uživajte u životu Hronični stres i depresija mogu dodatno oslabiti imunološki sistem. Odvojite vrijeme za uživanje u svakodnevnom životu i zabavite se!